U Tešnju ga jedni poznaju kao Ranka a drugi kao Šaćira, a on nam pojašnjava da je nadimak Šaćir dobio još u djetinjstvu i da ga mnogobrojni i dan danas tako oslovljavaju, a njemu kaže ne smeta ni najmanje.
Ranko Pejić sa svojom porodicom živi u naseljenom mjestu Mekiš, na području općine Tešanj. Po samom dolasku u njegovo dvorište shvatite da je riječ o radišnim ljudima koji se trude biti dobri domaćini. Ranko nas dočekuju ispred svoje kuće nasmijan i raspoložen za
razgovor. Kaže da danas sa porodicom živi od poljoprivrede, a sam više nije kako ističe sposoban za rad u firmi jer mu je zdravlje narušeno. O današnjem životu u Tešnju Ranko kaže:
‘’Život što se života tiče i komšija dobar je. Ja njima kapu skidam svima. Oni kakvi su prema meni, kako se ponašaju, ja shvatam kao prema pravom komšiji a šta misle u sebi ja to ne znam. A ja što mislim drugima neka Bog da meni, jer takva sam osoba i tako sam vaspitan.‘’
Ranko nam priča da u Tešnju živi ljepše, nego u Tesliću gdje je živio kao izbjeglica, te pojašnjava da nigdje nema svog ognjišta.
‘’Sve je bilo zapušteno. Ova se moja štala nije vidjela, od ostruga, pomlade, ko niko to nije održavao. I imao sam dosta problema dok sam to krčio. Jedan je Bog zna ovdje u staroj
kući,sa materom bio Rasim i nana, i kad sam se vratio kaže: šta ćeš s nama? – ja kažem neću ništa, dokle god hoćete vi budite tu, mene ne smetate. On mi je puno pomogao. Ja i ne ustanem a mene žena budi i kaže: hajde ustani, eno Rasim došao i on već čisti. Bilo je problema i ima i sada što se tiče finansija, a što se tiče života sa komšijama nema nikakvih’’ – pojašnjava za ZOS radio Ranko Pejić.
Kako samo saznali od Ranka i njegove žene Semke, njihov sin se razbolio pred sami rat, nakon što je primio injekciju i od tada je nepokretan.Iako su životne nedaće teške ni Semka ne krije zadovoljstvo činjenicom da živi u svojoj kući i sa svojim komšijama:
‘’Vratio se čovjek na svoje. Lijepo primljeni, niti smo mi učinili šta kome nažao, niti je nama ko šta uradio. Tako da se živi čitavo vrijeme super. Sa svim komšijama smo ne može biti bolje. Imamo tu svoje prve komšije Fatu i Tahira, ko da mi je rod rođeni, tu su s nama
i u dobru i u zlu. U svako doba dana i noći možeš se pouzdati, zovnuti, što god treba tu su. Tako da mi imamo sina nepokretnog, cerebralac, 32 godine su mu, on je na postelji. Nas dvoje se borimo i hvala dobrim ljudima, samo to mogu reći jer dobrih ljudi ima na sve strane. ‘’
Ranko se uz osmijeh prisjetio i prijeratnih druženja.
‘’A to je bio život. To je bio život prije rata. Evo gore igralište, to od jutra do mraka se igra ne gleda se ko je ko. Ja barem ne gledam ni sad. Samo gledam čovjeka kao čovjeka, a to koje je on vjeroispovijesti mene to ne interesuje. Važno je samo da je čovjek, a pokazali
su se prema meni kao ljudi bez obzira, na vjeroispovijest. Tako ovdje imam Fatu i Tahira ko brata i sestru da imam. Što njegovo dijete jede, jede i moje. I mi dok nismo se digli malo na svoje noge, oni što kupe sebi u kuću kupe i meni. Tako da stvarno što se njih tiče ja im skidam kapu. ‘’
Ranko je u ovom dijelu Tešnja poznat i kao Šaćir, a nadimak je kako nam je pojasnio dobio još u djetinjstvu:
Ja sam kao dijete, malan bio i bila je kiša, a nisu kiše tad bile ko sad, sad ti treba da se obučeš da izađeš vani, prije su bile tople vode, kišnice. I ja sam kao dijete samo bos išao, a
ovdje je jedan Savo bio, stariji čovjek, družio se s nama omladinom, ustvari ja sam tad dijete bio ali sam se družio s omladinom, i on je onda upro prstom i rekao pogledajte, naš Ranko isti Šaćir, vjerovatno je neki Šaćir bio čovjek koji je non stop bos hodao,i otad je ostalo Šaćir i Šaćir i dan danas.
Upravo nadimak Ranka je kako kaže povod za mnoge anegdote, a s nama je podijelio par njih:
”Ja odnesem u trgovinu ili komšijama za Vaskrs jaja, pogotovo u trgovinu, i sad se one meni zahvaljuju, hvala Šaćire, a onda od mušterija ko me ne zna kaže otkud da Šaćir dijeli šarena jaja. Ili tako jedna Arka radila ovdje u trgovini, u tetke joj se dijete razboljelo i doktor joj propisao svinjsku mast, da mora na prsa, bronhitis, a ona upita: Tetka
upitaću ja našeg Šaćira, u njega to ima vjerovatno će dati, a tetka joj rekla “keva jesi li ti normalna, gdje u Šaćira može biti svinjska mas't. Ma nije njemu tetka pravo ime Šaćir ali ne znam kako se zove.”
Kako nam je Ranko pojasnio komšije obavezno dođu na sve vjerske praznike a I on se trudi da njih posjeti.
‘’Uvijek mi padne moja pokojna baba na pamet: Ako ne poštuješ tuđe sine, ne poštuješ ni svoje. I to je sve što bi mogao reći. ‘’
Naš Ranko ili Šaćir kako ga zovu imao je i poruku za sve ljude dobre volje:
”Da se malo spametuju, da ostave tu mržnju više, jer dosta je više mržnje bilo. Samo započinju mržnju da ne gledaju što ljudi nemaju od čega živjeti, oni tamo na nacionalnoj osnovi se svađaju i onda svijet pomisli joj al’ se bore za nas. Za koga se to oni bore – samo za sebe. Dajte smirite više ljude da se ne svađamo, da se ne ubijamo više, jer dosta je više toga bilo, stvarno više ne znam šta bi rekao kakvi su ljudi, da su barem ko ja. Ja se ne hvalim, ali znaju me komšije kakav sam čovjek.”
Šta na kraju reći za Ranka, ništa, osim možda da ga posjetite i sami se uvjerite u njegovu vedrinu i pozitivan stav kojim plijeni sve oko sebe. Zadovoljstvo životom, komšijama i okruženjem zasigurno su recept kako živjeti ispunjen život sa svojim najbližim.
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID u okviru projekta PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”
