Ne mislim da je negiranje srebreničkog genocida iz usta srbijanske premijerke Ane Brnabić lapsus. Naprotiv, više liči na dobro isplanirani nastavak Miloševićeve politike iz devedesetih, nakratko anestezirana u vrijeme Zorana Đinđića i Borisa Tadića, a onda naglo stasala dolaskom na vlast u Srbiji radikala Aleksandra Vučića. Zagrebački profesor Anđelko Milardović grubo ga je opisao kao „depiliranog četnika“. Pokušao sam biti optimističan i profesora uvjeriti da ipak pretjeruje sa kvalifikacijama, ali je profesor znao zbog čega se ne da pokolebati.
Brnabić je u emisiji na Deutsche Welle izjavila: „Ne mislim da je bio genocid. Mislim da je… znate, mislim da je bio užasan, užasan zločin, ali genocid je u suštini kada… genocid je kada pobijete cijelu populaciju, žene, djecu, a to ovdje nije bio slučaj.“ Dakle, više od 8.000 mrtvih u Srebrenici i hiljade raseljenih za Vučićevu glasnogovornicu nije dovoljno velik uzorak. Prema tome, posao bi bio urađen kako valja tek da u životu nije ostala niti jedna živa glava. A i tu bi, vjerovatno, bilo prostora za polemiku. Kod kvalifikacije zločina treba uzeti u obzir i koga se ubijalo?!
Na očekivane reakcije zbog historijskog revizionizma premijerka odgovara u stilu svog šefa. “Što se tiče izjava i reakcija iz Sarajeva neću ih dalje komentarisati. Neću da raspravljam dalje. Nemam komentar u interesu regionalne saradnje, hoću da radimo danas šta možemo i da gledamo u budućnost.“ Dakle, politički vrh Srbije isprobano se krije iza kolektiviteta naroda: „Svi su protiv Srba a samo su Srbi za mir“. „Mi hoćemo mir, ali drugi neće.“
Zbog čega se izjava Brnabić ne može promatrati kao izoliran slučaj. U trenutku njenog negiranja Srebreničkog genocida osuđeni ratni zločinac – osuđen baš zbog tog genocida – Ratko Mladić javljao se u studio beogradske televizije Heppy koju dijelom finansira i srbijanska Vlada iz javnog proračuna. U studiju već sjedi osuđeni zločinac i bivši Vučićev šef Vojislav Šešelj. Zločinci razgovaraju ležerno: „Ljubi vas deda Ratko“, „Pozdravite mi Voju“. „Pobijedio sam ga šaha“. Svi se ponašaju kao da je Mladić radnik beogradskog „Napred“ i da se sa službenog puta iz Libije javlja u nedjeljni program radija Beograd da pozdravi ženu i djecu kod kuće. Niko i ne spominje žrtve.
Srebrenički zločin Haški sud je okvalifikovao kao – genocid. Slične presude donijete su i na drugim sudovima. Svjetske sile, SAD i Velika Britanija, kao i neke druge zemlje, donijele su rezoluciju o Srebreničkom genocidu. Svijet se slaže da je to najveći zločin nakon Drugog svjetskog rata na tlu Evrope. Pokojni Generalni sekretar UN-a Kofi Annan je rekao: „Srebrenica će vječno progoniti našu historiju.“ Samo se, eto, Brnabić isprsila da objasni kako srebrenički zločin po definiciji nije genocid. „Genocid je kada pobijete cijelu populaciju, žene, djecu, a to ovdje nije bio slučaj“.
Revizionizam je kažnjiv u civiliziranim društvima. Njemačka kažnjava naciste u slučaju negiranja Holokausta. Njemački sud je u oktobru prošle godine osudio 88-godišnju ženu na šest mjeseci zatvora zbog negiranja Holokausta i izazivanja mržnje. Ursula Haverbeck, koja sebe naziva revizionističkom historičarkom, na jednom javnom događaju u januaru 2016. godine je izjavila da gasne komore u koncentracionom logoru Auschwitz “nisu postojale”. Sud u Berlinu je proglasio Haverbeck krivom nakon pregleda kratke snimke njenog govora u kojem je ona, kako tvrdi, citirala knjigu, te da nije izražavala vlastito mišljenje. Sud je međutim zaključio da je govor njen i izrekao šest mjeseci zatvorske kazne.
Zbog čega Njemačka kažnjava historijski revizionizam. On je po definiciji pripremanje za novi zločin. Je li Ana Brnabić samo jedan u nizu Vučićevih uvodničara za nove pokolje na Zapadnom Balkanu. Pokazala je da definitivno nije LGBT premda se tako predstavlja. Prije bi se moglo reći da je UZNZ – uvodničar za nove zločine, koje svijet mora spriječiti?!
zosradio.ba/http://nap.ba
