Dok i bh. analitičari s iznenađenjem primjećuju da nova koalicija SDA – SBB – HDZ BiH, čija okosnica jeste savez nastao nakon bošnjačkog dogovora na vrhu, to jest Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića, nastupa s “toliko samopouzdanja i koalicione discipline” kao “nijedna vladajuća garnitura do sada”, sve se više raspoznaju snage koje bi, u panici, i posljednju šansu za napredak ove države i društva uništile ako bi time bili povrijeđeni njihovi nemali privatni interesi!
Špahtla-sistem
Zanimljivo, na pragu toliko željene stabilnosti kao pretpostavke snažnog reformskog zamaha i podizanja posrnule ekonomije, u prijetnjama blokadama jednoglasno nastupaju Demokratska fronta (DF) i Željko Komšić, koji sve otvorenije potvrđuju staru tezu da bez špahtle neće napustiti vlast, kao i grupa odmetnutih SDA-ovaca u Parlamentu BiH predvođenih Salkom Sokolovićem i Šemsudinom Mehmedovićem. Potonji, da stvar bude grotesknija, blokade najavljuju uz podršku medija iz Republike Srpske (RS)!?
Dovodeći sebe u poziciju marionete zaštitnika mračnih interesa, svi navedeni trebaju znati da pred javnošću moraju snositi političku odgovornost za svaku vrstu daljnjih blokada euroatlantskog i reformskog puta. Jer, na to prema građanima ove zemlje – umornim od loše i nesposobne vlasti – naprosto nemaju pravo.
No, što je pozadina prijetnji blokadama?
Gdje su se poklopili silni interesi navedenih, možda bi mogao objasniti stav predsjednika SBB-a Fahrudina Radončića s gostovanja u Dnevniku D Federalne TV kada je nedvosmisleno poručio da “neće dozvoliti da vojnom, odnosno namjenskom industrijom upravljaju razni mujezinovići, ljudi s crnih američkih lista, jer je to delikatna oblast”. Radončić je nedvosmislen da je spreman stati ukraj “privatizacijskim lešinarima”, i tu je reformska koalicija stekla nove dušmane.
Važnost upravo ovakvih reformi ranije je naglasio i sam Izetbeogvić, ističući da bi “stabilnost i iskustvo SDA, uz dodatnu energiju i vitalnost koju donose Radončić i SBB, mogli stvoriti politički generator kakav do sada nismo imali u BiH”.
Kome je to problem?
Ma koliko se trudili da sakriju svoje pipke u raznim zakulisnim medijsko-političkim igrankama, tragovi novca i interesa vode prema onima koji bi po svaku cijenu da štite svoje tendere. Naravno, sve pod krinkom patriotizma, zaštite države i naroda – kako drugačije?!
Tu svoju ulogu ima i zamjena teza prema kojoj je probosanski blok SDA i SBB, koji je, inače, prvi put poslije smrti predsjednika RBiH Alije Izetbegovića uspio konsolidirati i ojačati bošnjački faktor, navodno, spreman podilaziti težnjama HDZ-a BiH i Dragana Čovića za stvaranje trećeg entiteta na mala vrata!?
Prema logici takvih iskrivljenih mišljenja i jeftinih patriotskih lekcija, umjesto odgovorne i državničke politike, blok SDA i SBB trebao je Hrvate izolirati i gurnuti u secesionizam, a pri tome se nadati da ćemo uspješno nastaviti reformski kurs i voditi zemlju pod kišobran NATO-a i Evropske unije (EU), kao ključnu garanciju budućnosti BiH. A upravo zahvaljujući politici izolacije, Hrvati su dali skoro plebiscitarnu podršku HDZ-u BiH.
Štaviše, zbog politike koju su vodili Komšić i njegov DF, a donedavno vladajući SDP predvođen Zlatkom Lagumdžijom i Nerminom Nikšićem, mi danas kao činjenicu imamo ogromno razumijevanje EU za položaj bh. Hrvata, i to evropski zvaničnici neskriveno ističu.
Patriotski čin
U politici se ne ocjenjuju namjere već posljedice djelovanja. Ako se u obzir uzme politika “države za čovjeka”, koju je porodila vlast sa SDP-om na čelu, jasno je da ovdje danas nema ni “države”, a ni “čovjeka”, pa se ljudi iz vrha SDP-a ne trebaju čuditi zašto se mladi ljudi u velikim skupinama sele prema EU i ostatku svijeta.
Baš kao i u slučaju namjenske industrije, razloge nezadovoljstva u SDP-u valja tražiti u najavama novog direktora EPBiH Bajazita Jašarevića, koji je poručio da će se preispitati posao s Kinezima na gradnji Bloka 7, odnosno u zaključku da su “uvjeti Razvojne banke Kine za gradnju Bloka 7 u Tuzli neprihvatljivi”. Otud ovih dana usijani telefoni i pritisci kako se ono što se stjecalo u godinama vlasti ne bi pretvorilo u gotovu veresiju.
Kada se račun svede, jasno je da je dijalog Izetbegovića i Radončića razotkrio i pomrsio brojne interese kojih će se pojedinci bliski jednako i DF-u, i SDP-u, ali i odmetnutim pojedincima u SDA, očito, teško odreći. Samo u interesu države i provođenja reformi, bošnjački lideri sada ne smiju odustati te se pipci raznih klanova (koji su godinama nanosili štetu i SDA) moraju sasjeći i raskrinkati. To je u ovom trenutku vrhunski patriotski čin.
Antireformske snage
Posljednji događaji pomogli su bh. javnosti da shvati još neke važnje činjenice. Naime, DF i SDP pokazali su da deklarativno jesu za reformski kurs, ali do onog nivoa dok to ne smeta isključivo privatnim interesima lidera ili savjetnika iz sjene.
Također, koalicija SDA i SBB-a pokazala se kao dobar lakmus-papir i za odmetnute poslanike SDA.
Predstavljajući se reformskim snagama u SDA, Mehmedović i društvo dobili su podršku, ali su sada zapravo pokazali koliko su daleko i od evropskog puta i od interesa naše domovine.
