Čovječanstvo je počelo živjeti u novom vremenu. To se desilo
i prije nego što su mnogi mislili. Poskupljenje energenata je jedan od
pokazatelja da će svijet biti puno drugačiji.
Dugo je upozoravano da život zasnovan na korištenju fosilnih
goriva nije održiv, tj. da znači samouništenje. Pozivalo se na promjene –
korištenje obnovljivih izvora energije i pravednu raspodjelu bogatstva.
Promjene postoje, ali nisu velike.
Sve učestalije prirodne katastrofe ili život iz jednog
klimatskog ekstrema u drugi klimatski ekstrem su uvjetovali da te promjene budu
velike. Prisjetimo se samo Bosne i Hercegovine u prethodnoj deceniji. U 2012.
godini palo je više od metar snijega i temperature zraka bile su izrazito
niske. Ljeto spomenute godine bilo je iznimno toplo. Dvije godine kasnije
desile su se razorne poplave, a tri godine poslije još jedno vrlo toplo ljeto.
Ove godine bilo je još jedno ljeto kada su temperature iz dana u dan dosezale
40 stepeni celzija.
Pandemija koronavirusa, tokom koje nisu izostale ni prirodne
katastrofe, je označena kao globalna prekretnica koja će značiti dugo traženu
promjenu koja će se odraziti i u svakodnevnom životu. Katastrofe su posljedica
hipereksploatacije resursa, a postoje i oni koji sumnjaju da je ovakva
eksploatacija uzrokovala pandemiju.
Znatno poskupljenje potrepština u cijelom svijetu je potvrda
da su velike promjene počele. Visoke cijene nisu samo posljedica velike
promjene kroz energetsku tranziciju ka obnovljivim izvorima energije, već i
povećanja potražnje za energijom, potrebe da se resursi koriste mnogo
racionalnije, kao i same pandemije.
Cijena energetske tranzicije
Da će energetska tranzicija značiti poskupljenje energenata
ukazao je i profesor na Fakultetu za elektrotehniku u Tuzli Mirza Kušljugić.
“Sa socijalnog aspekta poseban izazov predstavlja strah
od ugroženih kategorija stanovništva i u industriji (posebno u malim i srednjim
preduzećima) da će tranzicija izazvati značajan rast (regulisanih) cijena
električne energije”, napisao je Kušljugić, koji je i predsjednik Upravnog
odbora ReSETa – Centra za održivu energetsku tranziciju, u publikaciji
“Energetska tranzicija u Bosni i Hercegovini: Analiza stanja, prilika i
izazova”.
Energetska tranzicija ne podrazumijeva samo dominantno
korištenje obnovljivih izvora energije, već i znatno veće oporezivanje
korištenja fosilnih goriva. Sve je više država koje se odlučuju na to, što
uzrokuje poskupljenje fosilnih goriva.
Zbog toga struja, proizvedena iz fosilnih goriva poput uglja
i nafte, biva još skuplja. Struja je neizostavna u proizvodnji, pa je i
proizvodnja skuplja. Troškovi proizvodnje su utoliko veći ako se fosilno gorivo
koristi kao resurs u samoj proizvodnji – primjera radi nafta se koristi za
proizvodnju plastike. Pri tome, transport resursa i robe vrši se prijevoznim
sredstvima uglavnom pokretanim naftom.
Shodno prethodno navedenom, neizbježno je poskupljenje robe.
Ključno će biti da ova tranzicija bude pravedna. Denis Žiško
iz Centra za ekologiju i energiju je ranije u razgovoru za Klix.ba napomenuo da
to znači pomoć onima koji ne mogu platiti višu cijenu struje. Osim toga,
profesor Kušljugić je podsjetio na važnost toga da postoje domaćinstva i firme
koji će racionalno trošiti energiju.
“Mjere povećanja energetske efikasnosti u domaćinstvima
i malim i srednjim preduzećima mogu amortizovati utjecaj očekivanog rasta
cijena električne energije”, istakao je Kušljugić.
Pravedna tranzicija značit će i zbrinjavanje radnika koji
rade u djelatnostima povezanim s fosilnim gorivima, a koji će ostati bez posla
zbog same tranzicije. To će se odnositi i na rudare u Bosni i Hercegovini.
Međutim, i Kušljugić i Žiško naglasili su da će tranzicija značiti stvaranje
novih radnih mjesta.
Potražnja za resursima sve veća, a njih sve manje
Cijene su znatno više i zbog toga što je potražnja za
prirodnim resursima sve veća, a resursa je sve manje. Primjera radi, u
Svjetskom ekonomskom forumu (WEF) ukazali su na veliku potražnju za plinom u
Evropi.
Petina ukupne električne energije proizvedena je korištenjem
plina. To je znatno u odnosu na druge resurse koji se koriste za proizvodnju
struje, a izuzetak je nafta. Evropska unija uvozi 90 posto plina i to
dominantno iz Rusije i Norveške.
Prema podacima WEF-a, poskupljenje iznosi 500 posto u odnosu
na prošlu godinu. Samo tokom proljeća ove godine poskupljenje je bilo 300
posto. Potražnja je porasla nakon što je završen lockdown ili zatvaranje zbog
pandemije.
Pandemija znači veće troškove za kompanije – veći su
troškovi za zdravstveno zbrinjavanje radnika. To su troškovi liječenja onih
koji se zaraze koronavirusom i troškovi reorganizacije rada zbog smanjivanja
rizika od zaraze. Ti troškovi znače i više cijene usluga i robe.
“Ovo mijenja sve”
Energetska tranzicija bit će mnogo dalekosežnija od
istaknutog. Bit će ono kako je Naomi Klein nazvala svoju knjigu o klimatskim
promjenama i zaštiti okoliša “Ovo mijenja sve” (This changes
everything). Riječ je o promjeni poretka u kojem bi raspodjela bogatstva
trebala biti znatno pravednija.
U oktobru prošle godine predsjednik WEF-a Klaus Schwab
pozvao je na preispitivanje kapitalizma.
“Moramo preispitati našu kolektivnu posvećenost
kapitalizmu kakav danas poznajemo. Jasno je da ne smijemo isključiti motore
ekonomskog razvoja. Značajan dio društvenog napretka je posljedica
poduzetništva i stvaranja bogatstva, a što je podrazumijevalo preuzimanje
rizika i inovativno poslovanje. Treba nam tržište u kojem ćemo učinkovito
raspodijeliti resurse i u kojem ćemo učinkovito proizvoditi, a to se
prvenstveno odnosi na suočavanje s klimatskim promjenama”, obrazložio je
Schwab.
Nedugo kasnije su iz Međunarodnog monetarnog fonda (MMF)
poručili da države moraju razmotriti oporezivanje bogatih kako bi mogle
otplaćivati svoje dugove.
Šta će se promijeniti
Promjene će biti nužne u svakodnevnom životu, jer će
prirodni resursi biti sve važniji. Koliko su važni i koliko će biti još važniji
pokazuje ono što nema novčanu vrijednost – voda. Prema podacima Organizacije
Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu, voda se, između ostalog, troši
ovako:
Da bismo imali kilogram govedine, potroši se 15.415 litara
vode;
Da bismo imali jednu prosječnu šoljicu kafe, potroši se 140
litara vode;
Da bismo imali jednu čašu soka od narandže, potroši se 190
litara vode;
Da bismo imali jednu majicu, potroši se 2.720 litara vode;
Da bismo imali farmerice, potroši se 10.000 litara vode.
Sve manje vode i drugih resursa primorat će svakog čovjeka
da što racionalnije konzumira hranu i piće te da što racionalnije koristi
materijalna dobra. Bolje će razmisliti o tome da li baciti višak hrane, odnosno
kako je iskoristiti.
Jednoj osobi nepotrebni predmeti, poput spomenutih majica i
farmerica, bit će upotrebljivi drugoj kroz cirkularnu ekonomiju koja je sve
izraženija. Second hand trgovine upravo su manifestacija takve ekonomije.
Podaci WEF-a kazuju da se prodaja second hand odjeće u Velikoj Britaniji u
posljednjih pet godina povećala za 15 posto.
Novo vrijeme za čovječanstvo podrazumijevat će i promjenu u
načinu transporta. U velikom broju država privatni automobili su još okosnica
transporta. Ali, automobili su sve skuplji. Troškovi njihove proizvodnje su
veliki, gorivo je sve skuplje i njihovo održavanje je sve skuplje. Osim toga,
zagađuju okoliš i zauzimaju mnogo prostora, što generiše dodatne troškove.
Jedan takav dodatni trošak jeste liječenje zdravstvenih poteškoća koje su
posljedica zagađenja zraka.
Otuda, posebno u razvijenim državama, mnogo novca troši se
na razvoj biciklizma, javnog prijevoza i željeznice. Svi su ekološki
prihvatljiviji nego prijevoz automobilom.
Pojedini očekuju da u ne tako dalekoj budućnosti neće biti
veliki broj privatnih automobila, već da će dominirati koncept dijeljenja
automobila, kao što je to trenutno slučaj s biciklima ili električnim
romobilima. Pretpostavlja se da će ovaj koncept biti još više izražen autonomnim,
samovozećim automobilima.
Između ostalog, zbog prethodno navedenog je bitan razvoj 5G
mreže. I njome će mijenjati, odnosno već se mijenja način života. Doprinosi
mnogo optimalnijem korištenju energije, što je uvijek bio imperativ.
zosradio.ba/klix.ba
