Nasljednik Angele Merkel na čelu
najveće evropske privrede, ministar finansija Olaf Šolc (Scholz), te francuski
predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron) i italijanski premijer Mario Fragi
(Draghi) smatraju se kandidatima za preuzimanje njenog plašta evropskog
“monarha”.
No analitičari upozoravaju da niko od njih nije za to u
ovome trenutku sposoban, s obzirom na mnoštvo neriješenih izazova s kojima se
EU suočava, od internih sporova oko vladavine prava do rizika od geopolitičke
marginalizacije i posljedica Brexita, piše agencija Hina.
Hvaljena zbog čvrste ruke u vođenju Unije kroz sve krize,
Merkel, koja će otići iz politike kada Šolc u decembru bude službeno izabran za
kancelara, odlazi s pozornice iako je i dalje jako popularna kod kuće i u
inozemstvu.
U 16 godina na dužnosti, bila je izložena kritikama jer se
tvrdoglavo držala svojih planova unatoč protestima partnera, ali i hvaljena što
nije popuštala.
– Angela Merkel smatra se jednom od najznačajnijih
političarki u generaciji, kao de facto vođu Evropske unije i “vođu
slobodnog svijeta” – rekao je Sebastian Reiče (Reiche) iz španske poslovne
škole IESE.
U nedavnom istraživanju Evropskog vijeća za vanjske odnose
(ECFR), 41 posto evropskih građana kazalo je da bi, da mogu, glasali za Merkel.
S druge strane, samo ih je 14 posto izabralo Makrona.
Suverena Evropa
No kritičari ističu da je njena politika stabilnosti, koja
se sastojala u čekanju da krize prođu i davanju prioriteta privrednim
interesima čak i u odnosima s Rusijom i Kinom, samo oslabila evropsku
integraciju i poticala inerciju.
Njen odlazak mogao bi utrti put drugoj polovici evropskog
motora Makronu da preuzme kormilo.
Čini se da su mu i zvijezde naklonjene: Francuska od januara
predsjeda EU-om, a s obzirom na to da na vlast u Njemačkoj dolazi koalicija
predvođena socijaldemokratima, čini se da će popustiti i poslovična njemačka
proračunska disciplina jer izgleda da će najveća evropska privreda put izlaska
iz koronakrize tražiti u potrošnji.
Kad je u pitanju odbrana, Njemačka, nekoć udobno sklupčana
ispod američkog štita, nije više tako sigurna nakon što je bivši američki
predsjednik Donald Tramp (Trump) prisilio političke elite u Berlinu da prestanu
biti uljuljkane i počnu razmišljati drugačije.
Ilustrirajući tu promjenu, Šolcova koalicija
socijaldemokrata, Zelenih i liberala (FDP) istaknula je u koalicijskom
sporazumu da im je zadaća kao privredno snažnoj i gusto naseljenoj zemlji u
srcu kontinenta da promoviraju suverenu Evropu.
– Kancelarkin odlazak može omogućiti francuskoj viziji
snažne Evrope da se razvije, to je ambicija koju Makron zagovara od dolaska na
vlast – rekao je Aleksandre Robinet-Borgomano (Alexandre) s Instituta
Montaigne.
– Makron vodi u utrci za plašt Merkelove – rekla je Helen
Tomspn (Thompson) s Kembridža, premda su njegovi samozvani pokušaji da
Evropskoj uniji da eksplicitno političku svrhu do sada bili osujećeni.
Merkelizam je “out”
Usred promjene vlasti u Berlinu, Makron je nedavno potpisao
novi bilateralni sporazum o saradnji s Italijom. Premda ambiciozni 43-godišnji
predsjednik tvrdi da Pariz ne želi zamijeniti francusko-njemačku osovinu,
sporazum dolazi u trenutku kada se EU preslaže nakon Brexita.
Francuskog vođu, međutim, očekuju izbori 2022. uoči kojih
jača krajnja desnica. Kakav god bio njihov ishod, Francuska bi neko vrijeme
mogla biti zauzeta domaćom politikom, što će joj smanjiti prostor za razvoj
grandiozne vizije za Evropu.
Šolc (63), iskusni političar koji je bio član dvije vlade
Angele Merkel, mogao bi iskoristiti priliku da postane i njen evropski
nasljednik. No analitičari upozoravaju da su se vremena promijenila i da
“merkelizam” možda neće biti primjeren za novo doba.
Politika neutralnosti i izbjegavanje teških rješenja za
evropske poteškoće ne izgledaju kao pravi pristup za izazove koji se nalaze
pred nama, kazali su Piotr Buras i Jana Puglierin iz ECFR-a.
Merkelizam vjerojatno neće nadživjeti Merkel…. jer će EU
trebati više vizionarsku i hrabriju Njemačku da učvrsti svoje temelje i odbrani
svoju poziciju u svijetu.
Još se ne zna hoće li Šolc, koji se u predizbornoj kampanji
prikazivao kao druga Merkel, čak i kopirajući njene gestikulacije rukama, izaći
iz njezine sjene i krenuti radikalnijim putem.
Budući da će oba ključna evropska igrača vjerojatno trebati
vremena za prilagodbu, pojavio se novi stup stabilnosti na nekoć dugovima
sputanom jugu kontinenta.
Stagnacija?
Zvan Super Mario tokom svog mandata na čelu Evropske
središnje banke, italijanski premijer Mario Dragi donio je stabilnost zemlji
koja je nekoć bila sinonim za politička previranja i skandale.
Dragi bi mogao popuniti vakuum koji ostavlja Angela Merkel
kao graditelj konsenzusa u Evropskom vijeću, rekao je Nikoleta Piroci
(Nicoletta Pirozzi) iz Instituta za međunarodne odnose iz Rima.
Isto tako, u odnosu na njen oprezni pristup, on bi mogao
donijeti novu dinamiku u ključnim sektorima evropske integracije, od reforme
privrednog upravljanja do vanjske politike i obrane u saradnji s Francuskom i
novom njemačkom vladom.
Ali Piroci napominje da će puno toga ovisiti o tome hoće li
italijanski premijer (74) uspjeti provesti evropski plan za privredni oporavak.
Italijanski predsjednički izbori početkom iduće godine mogli
bi radikalno promijeniti sliku jer se Dragija smatra jednim od
najvjerodostojnijih potencijalnih kandidata u toj utrci.
Dok ne se pojavi novi lider, neki analitičari Uniji
prognoziraju mračniju budućnost.
– Evropa možda ide u smjeru razdoblja neizvjesnosti i
potencijalne slabosti – upozorio je Reiče.
Tompson s Kembridža također je pesimistična.
Sputana nadmetanjem Amerike i Kine i duboko iznutra
podijeljena, Evropska unija živi u svijetu koji se razlikuje od razdoblja kojim
je dominirala Merkel, smatra.
Realnost, da budemo iskreni, jest takva da ni novi njemački
kancelar niti francuska vlada ne mogu voditi Evropu.
– A bez takvog vodstva Evropa se kreće prema stagnaciji –
zaključila je.
zosradio.ba/avaz.ba
