Fadi Alnaamat-Scheer na stolu ispred sebe je stavio
gomilu papira: „Bachelor engleskog jezika i književnosti, master jezične
nastave engleskog, master demografije i diploma pedagogije. I sve to je
priznato od strane Središnjeg ureda za inozemno obrazovanje.” Osim toga, on
posjeduje i dodatne certifikate, odnosno petogodišnje radno iskustvo iz svoje
domovine Sirije – gdje je radio kao nastavnik, piše Deutsche Welle.
Ali sve to nije dovoljno da bi on u njemačkoj saveznoj
zemlji Saarland (Sarska) djeci mogao predavati engleski. Fadijeve diplome nisu
ekvivalentne njemačkom učiteljskom studiju, tvrdi se iz Službe za
nostrifikaciju inozemnih diploma pri Ministarstvu obrazovanja SR Njemačke –
koja je njegovu molbu odbila. „Morao bih ponovno studirati. A to mi se baš i ne
da”, kaže ovaj 33-godišnjak.
Samo rijetki uspiju
“Odbijanjem nostrifikacije se na koncu konca tim učiteljima
i nastavnicima signalizira da studij u njihovim zemljama manje vrijedi”, kaže
Arianna Erario iz Saveznog odbora za migracije, antidiskriminaciju, različitost
u Sindikatu obrazovanja i znanosti (GEW). Od oko 2.500 zahtjeva nastavnika i
učitelja koji su iz inozemstva doselili u Njemačku, odnosno nastavnog osoblja
koje je svoj studij apsolviralo u nekoj drugoj zemlji, godišnje u Njemačkoj
samo njih 500 dobije pozitivan odgovor. Dakle samo oko 20 posto, kako stoji u
nedavno objavljenoj studiji GEW-a.
“Ni u jednom drugom zanimanju šanse za uspješno priznavanje
diplome nisu tako loše kao za one ljude koji su završili učiteljski fakultet”,
tvrdi Roman George, referent zadužen za sektor politike obrazovanja
pri GEW-u u saveznoj zemlji Hessenu. On je jedan od autora spomenute studije:
„Kad se radi o zanimanjima iz sektora zdravstva, otprilike 50 posto diploma se
odmah prizna. Gotovo da i nema negativnih odgovora.”
Teško je to objektivno opravdati, kaže George – i dodaje
kako puno toga u Njemačkoj ovisi o federalizmu, obrazovanje je naime u
Njemačkoj u nadležnosti svake pojedine savezne zemlje.
Građani Evropske unije imaju pravo na to da im se prizna
studij koji su okončali u nekoj drugoj zemlji Unije – ali samo pod uvjetom da
je taj studij usporediv s njemačkim. Za sve one kandidate koji potječu iz
zemalja koje nisu članice Evropske unije, situacija je puno kompliciranija.
Sudeći po rezultatima studije, nastavno osoblje iz
inozemstva u Bavarskoj, Baden-Württembergu, Rheinland-Pfalzu i u Saarlandu mora
računati s posebno visokim preprekama za nostrifikaciju.
“Mnoge sjeverne savezne zemlje su razvile koncepte kojima
žele omogućiti nastavnom osoblju koje je migriralo da dobije radno mjesto”,
objašnjavaju autori studije. U Schleswig-Holsteinu primjerice organiziraju
dodatnu kvalifikaciju u okviru programa “InterTeach”, a u Sjevernom Porajnju i
Vestfaliji nude program “Lehrkräfte Plus”.
Dva ili više predmeta
Gotovo svugdje za nastavno osoblje postoji program
obrazovanja koji kvalificira za predavanje jednog određenog predmeta. U
Njemačkoj nastavno osoblje predaje dva školska predmeta, a neki čak i tri.
Upravo je ta razlika jedan od najvećih problema.
Fadiju Alnaamat-Scheeru ništa ustvari ne pomaže, pa ni
njegove diplome ili sposobnost da djecu koja potječu iz migrantskih porodica
podučava i na njemačkom – kao stranom jeziku.
2019 je zato Fadi, koji inače potječe iz Damaska, postao
samostalni poduzetnik – on radi kao učitelj stranih jezika, za engleski i
njemački. Podučava migrante, a radi i kao prevoditelj za policiju. „Rad s
odraslima mi pričinjava zadovoljstvo. Ali ja sam oduvijek htio podučavati
djecu. To je dio mene, mog postojanja. I zato se trenutno osjećam nekako
nepotpuno”, kaže on.
Neposredno nakon dolaska u Njemačku ovaj je 33-godišnjak
volontirao kao učitelj, predavao je kurs integracije na školama u Saarlandu.
Kako se može pročitati u studiji GEW-a, mnogi migranti rade zapravo poslove
koji su ispod njihove kvalifikacije, a zbog toga onda i zarađuju znatno manje.
Zahtjev Sindikata
Osim toga, u nekim se saveznim zemljama već u ranoj fazi,
već i prilikom podnošenja zahtjeva za nostrifikacijom, od došljaka zahtijeva
certifikat C2, to je razina znanja njemačkog koja je na razini znanja onih
ljudi kojima je njemački materinski jezik.
Mnogi kandidati to jednostavno ne mogu ispuniti, a osim toga
nema ni dovoljno kurseva njemačkog koji bi bili prilagođeni specifičnim
zahtjevima ove struke. GEW osim toga prigovara kako njemačke vlasti vrlo
pedantno provjeravaju studijske rezultate kandidata – umjesto da više pažnje
posvete radnom iskustvu.
Sindikat zato traži da se zahtjeve kandidata provjerava
blagonaklono, odnosno da se pogođenim kandidatima pruža podrška u tom procesu.
U idućih deset godina GEW očekuje manjak od čak 250.000 nastavnog osoblja na
tržištu rada u Njemačkoj. Inozemni kadar ne može popuniti tu rupu, ali bi barem
oni mogli doprinijeti da se smanji, tvrdi se. Osim toga, ti su ljudi uzori i
graditelji mostova, kaže stručnjakinja GEW-a Erario:
“Njihove višejezične biografije doprinose izgradnji
inkluzivnog i interkulturalnog procesa obrazovanja. I oni su jedno od rješenja
za više sudjelovanja i školskog uspjeha učenika iz migrantskih porodica.”
A kako će se stvari dalje razvijati za Fadija
Alnaamat-Scheera? To ne zna ni on. Selidba u neku drugu saveznu zemlju za njega
nije opcija. „Ovdje imam prijatelje, ovdje se dobro osjećam. Osjećam se kao kod
kuće.” I nada se da će izbori u Saarlandu u martu iduće godine biti uvod u
promjene – odnosno da će nova vlada kreirati bolja pravila za ljude poput
njega.
zosradio.ba/radiosarajevo.ba
