Svjetski dan hrane svake se godine obilježava 16. oktobra, pod
okriljem Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) Ujedinjenih naroda.
Globalna zdravstvena kriza uzrokovana pandemijom COVID 19
potaknula je mnoge na razmišljanje o našim najosnovnijim potrebama, te o temama
koje su istinski bitne.
Natjerala je mnoge od nas da ponovno počnemo cijeniti ono
što znamo uzimati zdravo za gotovo, a što je velikom broju ljudi uskraćeno –
hranu. Hrana je suština života i temelj svih kultura i zajednica, navbode iz
Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica.
Očuvanje pristupa sigurnoj i nutritivno bogatoj hrani je, i
bit će, vrlo važan dio odgovora na pandemiju COVID-19. To se posebno odnosi na
siromašne i ranjive zajednice koje su najteže pogođene pandemijom i
posljedicama ekonomskih šokova.
U trenutku poput ovog važnije je nego ikad prepoznati
potrebu da podržimo naše junake u industriji hrane – poljoprivrednike i radnike
u cijelom prehrambenom sistemu koji se brinu da se hrana kreće od polja do
stola, čak i usred neviđenih problema koje uzrokuje trenutna COVID-19 kriza, kažu
u INZ-u.
Napredak u poljoprivredi ne prate svi
Posljednjih decenija svijet je postigao značajan napredak u
poboljšanju poljoprivredne produktivnosti. Iako sada proizvodimo više nego
dovoljno hrane da bismo nahranili sve, naši prehrambeni sistemi nisu u
ravnoteži. Glad, gojaznost, degradacija okoline, gubitak agrobiološke
raznolikosti, rasipanje hrane, otpad i nedostatak sigurnosti za radnike u
prehrambenom lancu samo su neka od pitanja koja naglašavaju ovu neravnotežu.
Svjetski dan hrane poziva na globalnu solidarnost kako bi se
pomoglo svim populacijama, a posebno najugroženijima, da se oporave od krize i
da prehrambeni sistemi postanu otporniji i snažniji kako bi mogli izdržati sve
veće nestabilnosti i klimatske promjene, pružiti pristupačnu i održivu zdravu
prehranu za sve kao i dostojan život za radnike prehranog sistema.
Stručnjaci kažu da svi imamo svoju ulogu, od povećanja
ukupne potražnje za hranjivom ishranom birajući zdravu ishranu, pa sve do toga
da održive navike ostanu na pravom putu razvijanja, uprkos ovim nesigurnim
vremenima.
Nove tehnologije obećavaju revolucionarne promjene za male
poljoprivrednike. To uključuje satelitske snimke, daljinsko očitavanje i
mobilne aplikacije sa potencijalom da optimiziraju lanac ishrane, povećaju
pristup hranjivoj ishrani, smanje rasipanje hrane i otpad, poboljšaju
upravljanje vodom, bore se protiv štetočina i bolesti, nadgledaju šume ili
pripremaju farmere za prirodne nepogode.
Intenzivna obuka za unapređenje digitalnih vještina
poljoprivrednika i davanje glasa njihovim potrebama i idejama bit će od ključne
važnosti, kao i poticaji za poticanje proizvodnje hranjive i raznovrsnosti
ishrane.
Podaci koji pozivaju na akciju
Upozorenje Svjetskog programa za hranu (WFP) da bi oko 265
miliona ljudi moglo biti gurnuto u akutnu nesigurnost hrane zbog Covid-19, što
je gotovo dvostruko više od prošlogodišnjeg broja, ukazuje na činjenicu koliko
je korona virus “potencijalno katastrofalan” za zemlje koje već trpe nedostatak
hrane uzrokovane ratom, migracijama, klimatskim promjenama ili siromaštvom,
kaže se u saopćenju INZ-a.
Slogan ovogodišnje kampanje povodom Svjetskog dana hrane je
“Odgajati, Njegovati, Održavati. Zajedno.” (Grow, Nourish, Sustain. Together.).
Neke od činjenica, fakata i brojeva koje treba upamtiti, a ne koje upozoravaju
stručnjaci iz cijelog svijeta su da više od dvije milijarde ljudi nema redovan
pristup zdravstveno ispravne, nutritivno adekvatne i količinski dostatne hrane.
Čak 135 miliona ljudi iz 55 zemalja godišnje dožive akutni
nedostatak hrane i suočeno je sa glađu izazvanom različitim faktorima – poput
ratova ili prirodnih katastrofa. Ove godine to će ih dvostruko, “zahvaljujući”
COVID 19 pandemiji.
Stručnjaci navode da se Očekuje da će globalna populacija
dostići skoro deset milijardi do 2050. godine, značajno povećavajući potražnju
za hranu. Otprilike 14 procenata hrane proizvedene za konzumaciju širom svijeta
se izgubi svake godine prije nego uopće dospije na tržište.
Ako se prehrambeni sistemi ne transformišu, pothranjenost će
se u velikoj mjeri povećati do 2050. godine. Posljedice se mogu pogoršati zbog
nejednakosti dohotka, nezaposlenosti ili slabog pristupa uslugama.
Intenzivirana proizvodnja hrane, kombinovana s klimatskim
promjenama, uzrokuje brz gubitak biodiverziteta. Trenutno, samo devet biljnih
vrsta čine 66 posto (dvije trećine) ukupne proizvodnje usjeva hrane.
Loša ishrana i sjedilački životni stil su doveli do nagle
stope gojaznosti, ne samo u razvijenim zemljama, već i u zemljama sa niskim
primanjima u kojima glad i pretilost često koegzistiraju. Nijedna regija nije
izuzetak.
