Turske snage oborile su u utorak ruski avion u blizini tursko-sirijske granice, što je potez kojim se opasno eskalira konflikt koji se širi brzo i nepredvidivo.
Piše: Frida Ghitis,CNN
Napravimo korak unazad i prisjetimo se šta je “iskovao” rat u Siriji: nekoliko dana nakon napada u Parizu – jedan od najgorih terorističkih napada koji se desio na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata – te nakon što je nezvanična prijestolnica Evropske unije, Bruxelles, i dalje pod djelimičnom blokadom, članica NATO-a srušila je ruski bombarder.
Da se ovo dogodilo za vrijeme hladnog rata, spremali bismo se za mogućnost nuklearnih napada. Srećom, taj konflikt je okončan. Umjesto da bira brojeve nuklearnih kodova, ruski predsjednik Vladimir Putin pozvao je hitan sastanak Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (VS UN), a NATO je, sa svoje strane, također sazvao vanredan sastanak.
Nemojte pogrešno tumačiti ove poteze kao “mirne”; bijesna Rusija je nazvala Tursku saučesnikom terorista, a Putin je upozorio na ozbiljne posljedice. I to su samo posljednja dešavanja u trenutno najkompliciranijem konfliktu svijeta.
Nakon pariskog masakra, papa Franjo je kazao kako su ovi napadi bili dio trećeg svjetskog rata. Zapravo, rat u Siriji se pretvara u svjetski rat ovog vijeka.
Sirijski konflikt, koji je postao smrtonosan 2011, kada je predsjednik Bashar al-Assad na pozive za demokratiju odgovorio masakrirajući one koji su protestirali, postao je globalni vorteks nasilje, crna rupa koja guta sve druge konflikte. Dan za danom, raste broj rivala i zavađenih strana, stižu nova naoružanja i novi regruti.
Počelo je tako što su se aktivisti za demokratiju borili protiv Assadovih snaga, što je prizvalo cijelu kolekciju naoružanih opozicionih grupa. Prvo smo imali umjerene protiv ekstremista, a onda ekstremiste protiv ultraekstremista.
Plamti sektaški sukob šiita protiv sunita, Arapi protiv Irana, libanski Hezbollah, koji podržava Iran, bori se protiv milicija koje podupire arapske zemlje. Al Nusra Front – ispred Al Kaide bori se protiv Islamske države (IS), Kurdi se bore protiv IS-a i sirijske vojske, Turska se bori protiv Kurda, protiv IS-a i protiv Assada.
Ovo je samo mali dio sukoba čije su geopolitičke posljedice ogromne. Tamo su Rusija, Sjedinjene Američke Države i antiIS koalicija i, uskoro, i francuski blok koji će se boriti protiv IS-a.
I više je i manje od onog što vidimo. Dok se Rusija i Turska razmeću borbom protiv IS-a, neprijatelja civiliziranog svijeta, činjenica je da obje zemlje imaju druge ciljeve na pameti, i upravo se zato rušenje ruskog aviona neće posmatrati kao obična greška u napučenom teatru ovog rata.
Rusija nije u Siriji samo kako bi se borila protiv IS-a, tamo su da pomognu Assadovom režimu. Turska ima dva cilja: skratiti krila Kurdima u njihovoj želji za nezavisnošću, a pritom žele svjedočiti Assadovom padu.
I dok se ciljevi Turske razlikuju od cilja članica NATO-a – pogotovo jer jer Ankara zatvorila jedno oko na IS, neprijatelja Kurda – blok NATO-a većinom je saglasan da im se Assad ne sviđa.
A onda je tamo i veće geopolitičko takmičenje na snazi. Rusija radi na tome da smanji utjecaj SAD-a na Bliskom Istoku, te da poveća Putinovu popularnost.
I dok predsjednik SAD-a Barack Obama želi umiriti Ameriku da se prilično isplate njihovi napori u borbi protiv IS-a, Putin šalje masivnu vojnu snagu u Siriju i potpuno mijenja konflikt. Putin sada radi zajedno s Iranom i Hezbolahom kako Assad ne bi pao tako lako, ni tako brzo. I sad, kada je IS pokrenuo napade na zapad Evrope, Assadova ruka na stolici vlasti vjerovatno će preživjeti i dalje.
Zbunjeni? Ovo je samo grebanje po površini. Svi u ovoj borbi imaju neprijatelje i prijatelje na suprotnoj strani.
I upravo ovako izgleda svjetski rat: čudnovata partnerstva, konfliktne agende, primorane alijanse. A ako mislite da se jezgro rata, pitanja i ideologije, čine zamućeni, pokušate se sjetiti Prvog svjetskog rata. “Jasnoća” nije uvjet za svjetski rat.
Sirijski svjetski rat već je uvukao brojne zemlje. U američkoj koalicije je više od 60 zemalja, od Južne Koreje do Australije.
IS je proširio područje djelovanja. Dodao je “franšize” i svoje pratitelje koji sada djeluju po cijelom svijetu.
Ova organizacija, čija je baza u Siriji, ne kontrolira samo teritorije u Siriji i Iraku: njihovi militanti drže teritorije u Libiji, na Sinaju, u Nigeriji… lista grupa koje su im odale zakletvu odanosti širi se na zemlje poput Afganistana, Indonezije, Pakistana, Alžira, Filipina…
Brojni ljudi, brojnih nacionalnosti, poginuli su u Siriji i Iraku. IS je javno objavio ubistva Amerikanaca, Britanaca, Egipćana, Japanaca, Koreanaca, Kineza…
Izbjeglice iz Sirije bježe sve do Urugvaja, a teroristički napadi proširili su se na Kanadu, Francusku, Australiju, Nigeriju, Dansku… ne zaboravimo Egipat gdje je prije nekoliko dana srušen ruski putnički avion.
Da li vam ovo zvuči kao svjetski rat?
Termin „svjetski rat“ podsjeća na dva velika sukoba iz 20. stoljeća. Upečatljiva paralela danas je oklijevanje SAD-a da se uključi – javnost želi da ostane van ovoga i poručuje “ovo nije naša borba”.
Nemoguće je procijeniti dokad će ova analogija izdržati. Ali, valja podsjetiti da su svi ti ratovi okončani onda kada je SAD shvatila da je nemoguće praviti se da nisi pogođen bitkama koje se vode miljama udaljene od američkih obala.
