Proizvodnja plastike u svijetu eksponencijalno je narasla
zadnjih desetljeća, od 1,5 miliona tona 1950., na 322 miliona tona 2015.,
a shodno tome narasla je i količina plastičnog otpada. Europska unija već je poduzela mjere
za smanjenje plastičnog otpada, ali što se događa s otpadom koji se proizvodi
bez obzira na mjere i kako povećati recikliranje? Pitanje reciklaže je jedno od
najvažnijih pitanja današnjice. Kvalitet našeg života danas i u budućnosti svakako
zavisi od toga kako ćemo postupati sa otpadom kako kao društvo, tako i
pojedinci. U Bosni i Hercegovini trenutačno se reciklira samo 10 posto
ambalažnog otpada u koji spadaju plastika, papir i ostali iskoristivi
materijali, procjena je kompanija koje se bave reciklažom sekundarnih sirovina.
”Primarna djelatnost naše firme Eko servis, od 2002. godine
kada je firma osnovana bila je otkup i prerada sekundarnih sirovina, uglavnom
se to zasnivalo na otkupu otpadnog lima, odnosno željeza i to je
osnovna-primarna djelatnost koju smo i dan danas zadržali. U međuvremenu je
došlo do proširenja djelatnosti na druge segmente odnosno na obojene metale,
papir, najlon, PET ambalažu a vremenom smo prešli u fazu prečišćavanja
zauljenih vode i otpadne emulzije.” kazali su za ZOS radio iz kompanije
”Eko-servis” Tešanj
Godišnje se u BiH uveze gotovo 150 miliona eura napitaka u
plastičnoj ambalaži. Prema podacima Agencije za statistiku u 2014. godini uvoz
plastike i gume je iznosio 949.617 KM, što je mnogo više od izvoza koji iznosi
249.193 KM. U ovom segmentu prikupljanje PET ambalaže je od izuzetnog značaja
”Kada je u pitanju selekcija i reciklaža određenih artikala
mi smo unutar svog plana svakako uvrstili i za ovu ali i naredne godine i
planirali smo niz određenih aktivnosti na deponiji u Bukvi, dakle planirali smo
jedno reciklažno dvorište. Način, modul i tehnike korištenja istog i direktno
od naših sugrađana će svakako još biti razrađen i definisan, ali definitivno
nastavak intenzivnijeg izdvajanja PET ambalaže, zatim stakla, svakako papira,
pa vjerovatno i metala i folije. Mi ćemo ovim izdvajanjem postići višestruke
efekte, nastojati ćemo i direktno uključiti naše sugrađane, a svakako oni
operateri koji se bave sa tim sve to prikupljeno, sellektovano i odvojeno će završiti
kod njih, da na jedan uredan i propisan način bude reciklirano i zbrinuto.”
kazao je između ostalog Adnan Lihić, direktor JKP ”Rad” Tešanj.
U Bosni i Hercegovini u posljednjih nekoliko godina
napravljeni su iskoraci u oblasti odvojenog prikupljanja otpada – doneseni su
propisi. Sve je više kontejnera za odvojeno prikupljanje otpada, no i dalje
postoji problem reciklaže, ali i implementacije propisa.
”Smatram također da sistem prikupljanja i odlaganja PET
ambalaže i nekih drugih otpada iz kojih se može proizvoditi sirovina, nije
dobro riješen u BIH. Tržište sekundarnim sirovinama nije dobro riješeno. Nije u
BIH još uvijek isplativo u visokoj mjeri, da se prikuplja PET ambalaža u
potocima ili negdje u šumi, papir ili sijalice, metal je zbog cijena na
svjetskom tržištu promijenio status, ali sam vidio a i čuli smo za efikasne
sisteme, u Hrvatskoj ili Njemačkoj , svako gleda da vrati bocu jer
će mu se vratiti njegova kaucija, od 10-20 euro centi. Samim tim se uspostavlja
efikasan sistem. Čini mi se da u tim područjima nije uspostavljen efikasan
sistem i da ta neefikasnost se preslikava na sve općine u BIH pa onda imamo
situaciju da su glavni vodotoci zagađeni. Nije uopšte teško vidjeti u kakvom
stanju je rijeka Bosna, ili neki drugi vodotoci.” – kazao je između ostalog
Suad Huskić, Načelnik Općine Tešanj.
Na otpadu se može zaraditi, a to pokazuju i brojke
industrije koja se bavi recikliranjem u Evropskoj uniji. U jednoj godini na
osnovu reciklaže u EU se zaradi gotovo 145 milijardi eura. Dobro
poznata činjenica je da u odvojenom prikupljanju otpada postoje ozbiljni
potencijali za razvoj i otvaranje novih radnih mjesta, ali svi zaduženi za tu
oblast slažu se oko toga da su neophodni sinergijski rad kroz usvajanje
jednakih propisa i sankcija, te edukacija i infrastruktura.
U BiH cjelokupan sistem od skupljanja – prodaje – prerade –
reciklaže i konačne distribucije nije dobro razvijen. U našoj državi nije
izražen interes stanovništva za skupljanje plastike, bakra, željeza, aluminija
i ostalih sirovina jer je slabo plaćeno. Za razliku od naše države mnogi ljudi
u Aziji i SAD-u žive zahvaljujući skupljanju otpadaka koje kasnije prodaju.
Stručnjaci koji prate stanje otpada ističu kako nije svačiji otpad isti,
određene države i regije imaju različite potencijale.
Ovaj program je realiziran uz podršku Fonda Ministarstva za
prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZDK.
Rifa Vilašević/zosradio.ba
