Federacija
BiH bogata je pitkom vodom, čemu svjedoči velik broj izvora i bušotina pitke
vode, od čega je njih 3322 do sada uneseno u Katastar podzemnih voda.
Uspostava Katastra podzemnih voda na teritoriju Federacije Bosne i
Hercegovine, voda namijenjenih za piće započela je 2012. godine na osnovu
zaključka Vlade FBiH. Kada je riječ o vodosnabdijevanju sve veći problem
predstavlja i pojava vodenih bujica u neposrednoj blizini vodozahvata.
”Obzirom
da su bunari pozicionirani na području koje je u blizini rijeke Usore ali i
određenog broja odvodnih kanala ili potoka, voda da tako kažem nije ušla
fizički direktno u otvore bunareva. Ona jeste zaplavila područje ili zemljište
oko bunareva. Mi smo preventivno djelovali najbrže što smo mogli. Imamo u
takvim situacijama propisanu proceduru i naši uposlenici na takav način
postupaju, zaustave sve one bunareve koji su zahvaćeni plavljenjem, onda se
kreće u proceduru ispitivanja, praćenja mutnoće vode, sadržaja i kvalitet iste.
Kad nam činjenice pokažu da je sve uredu mi nastavljamo sa distribucijom vode.
” kazao je između ostalog Adnan Lihić, direktor JKP ”Rad” Tešanj
Upravljanje
vodovodnim sistemima javnog vodosnabdijevanja je u nadležnosti općinskih javnih
preduzeća. Na području ZDK postoji 12 značajnih javnih vodovodnih sistema.
Ukupna količina vode koja se na području Kantona zahvata za potrebe
vodosnabdijevanja i privrede iznosi oko 930 l/s. U ZDK kao i gotovo čitavoj
Federaciji BiH bilježi se stagnacija u razvoju vodovodnih sistema. Ovo je
posljedica relativno zastarjele opreme i dotrajalosti objekata (vodozahvata,
pumpnih stanica, i sl.). Kvalitet resursa podzemnih voda je uglavnom
zadovoljavajući, a odstupanja se javljaju obično u periodima većih kiša kada su
u većoj ili manjoj mjeri zapažene mutnoće.
Na području
Kantona je izgrađeno ukupno 8 postrojenja za kondicioniranje odnosno pripremu
vode za piće i to: Breza, Kakanj – Bukovica, Maglaj – Misurići, Maglaj –
Piranski potok, Olovo, Žepče – Ravna rijeka i Mala rijeka, Tešanj i Zenica –
Kruščica. Obaveza je svih javnih operatera vodovodnih sistema da organizuju
stalnu i sistematsku kontrolu kvaliteta vode za piće koju mogu da vrše
ovlaštene laboratorije, te da poduzmu sve potrebne mjere za osiguranje
zdravstveno ispravne vode za piće.
”To je
jedan da kažem svakodnevni izazov, postoji niz radnji i aktivnosti: prvenstveno
izrade elaborata zaštitne zone, usvajanje odluke u kojoj je sve detaljno
navedeno i definisano i nadležnosti i zaduženja i ovlasti unutar te zaštitne
zone. Koja se odredi i definira ta oblast odnosno bunarevi Jelah polje, Jelah
ili Kraševo. Ili Stupa-Mekiš unutar tih određenih i definisanih jasno granica
zone mi provodimo svoje nadležnosti sprečavanja bilo kakvog vanjskog uticaja
unutar te zone. Naravno, to samo nije dovoljno jer i van te fizičke ograđene i
definisane zone moguće je da različitim djelovanjem pojedinci ili grupe mogu da
nanesu određenu štetu. S tim u vezi mi kontinuirano pratimo sve radnje i
dešavanja u užoj i široj zoni tih vodoizvorišta i intervenišemo spram
nadležnosti da ako se ukaže potreba za tim da se odreaguje. ” – pojašnjava
Adnan Lihić, direktor JKP ”Rad” Tešanj.
Zaštita
voda je izuzetno bitan segment integralnog upravljanja vodnim resursom, kako
uopšte tako i u ZDK. Rijeka Bosna, koja je i kičma Kantona, slovi za najzagađeniji
vodotok u Bosni i Hercegovini.
”Kada
govorimo o BiH prisutno stanje u zaštiti vodnih akumulacija ne postoji. To je
prepušteno agencijama, Agencija za sliv rijeke Save ili agencija za ovo ili za
ono. Međutim, te agencije nemaju dovoljan broj uposlenika, vrlo često se zna
desiti, da te agencije nemaju ni adekvatne stručne kadrove i evo nažalost često
znam navesti primjer rijeke Spreče i mi konstantno testiramo izdržljivost te
rijeke koja je već bukvalno na umrlu. I upravo te agencije, birokratske
procedure, zakonske regulative, nadležnosti, sve to doprinosi tome da
potencijalni zagađivači i dalje nastavljaju narušavati sisteme i prirodne i
pitke vode, ali i sisteme vodnih resursa, koji su neposredno vezani za
akumulacione vodne resurse koje možemo koristiti za piće. Bukvalno stanje je
haotičnog karaktera i mišljenja sam da bi se tome daleko više trebalo posvetiti
pažnje shodno onoj činjenici da je BIH ipak bogata zemlja vodom jer je bogata
rijekama. Mi zaista trebamo taj sistem razviti do nekakvoga maksimuma.” –
mišljenja je Mirano Jupić, doc.dr.ekoloških nauka
Prema
Zakonu o zaštiti voda, članu 53 stavu 3 ovog zakona zabranjeno je ispuštanje
otpadne vode u prirodno jezero, ribnjak, močvaru i drugu prirodnu vodnu
akumulaciju, koja ima stalan ili povremen dotok ili istjecanje površinske ili
podzemne vode, kao i u vodnu akumulaciju koja je nastala zbog vađenja ili
iskorišćavanja mineralne sirovine ili drugoga sličnog zahvata, a koja je u
kontaktu s podzemnom vodom.
Voda je
simbol života. Mijenjati kvalitetu vode znači ugrožavati život čovjeka,
životinja i biljaka. Potreba za čistom vodom je sve veća. Zabrinjavajuća je
činjenica da se smanjuju raspoložive zalihe vode zbog porasta stanovništva,
klimatskih promjena, zagađenja, velikih industrijskih zona, sječa šuma, itd.
Ovaj
program je realiziran uz podršku Fonda Ministarstva za prostorno uređenje,
promet i komunikacije i zaštitu okoline ZDK.
Rifa
Vilašević/zosradio.ba
