Putnikovo
Brdo-23 godina poslije
BEZ
OBZIRA ŠTO JE U SJENCI SREBRENICE,PUTNIKOVO BRDO SE NE ZABORAVLJA
I ove godine,uoči 20-te
gosišnjice sjećanja na Srebrenicu 11.jula 1995.godine i najvećeg pogroma Bošnjaka u novijoj povjesti kod Dobojlija,Bošnjaka i Hrvata neizbrisivo je
urezan dan poslije-12.juli,sjećanje na
isti dan 1992.godine kada je od
izbjeglog Bošnjačkog i Hrvatskog stanovništva ,tek stvoreni Opštinski štab TO
Doboj na slobodnoj teritoriji planirao i odlučno krenuo u prvu organizovanu oružanu akciju
tadašnjih oružanih snaga RBiH protiv neprijatelja, sa samo jedenim ciljem.Da se
vojnički uđe u njihov „oteti“ grad i
okolna nesrpska mjesta iz kojih su tih dana nemilosrdno protjerivani.U veoma
kratkom vremenu,nešto više od dva mjeseca iod progona izvršene su pripreme za prvi
proboj na Doboj u kojem su moral i odlučnost pripadnika TO bili faktor broj
jedan,bez obzira što se raspolagalo sa jako skromnim materijalno-tehničkim
sredstvima. U ovoj akciji,koja je za
neprijatelja bila faktor uiznenađenja,a što će se dugo proučavati u vojnoj
antologiji novije bh povjesti, za jedan dan živote je izgubio trideset jedan
zlatni heroj. Aklcija uspješnog proboja prema Doboju je prekinuta,jer im je
iznenada naređeno povlačenje zato što je neprijatelj u zoni Vile u Makljenovcu
od zarobljenih Bošnjaka – i Hrvata
Doboja ispred njih izveo živi štit.Žalosna je ćinjenica da su se boračke organizacije Doboja odlučile da ove
godine ovim povodom odlučile da podižu spomen obilježje kao sjećanje na
poginule svoje“junake“ koji su ispred sebe,u živi štit,kao živo meso izveli
goloruke iz Perčinog diska zarobljene
nesrbe.
Preživjeli učesnici ove bitke i
članovi porodica palih boraca zajedno sa predstavnicima boračkih organizacija i
općine Doboj Juga u nedjelju 12.jula na 23-ću godišnjici bitke obići će groblje
‘Đonlagićka’ u Tešnju i druga groblja gdje su sahranjeni poginuli borci
Putnikovog brda, te im proučiti fatihu i odati dužnu počast minutom ćutnje, dok
će isti dan u Čaršijskoj džamiji ‘Selmija’ u Doboju, nakon podne namaza u
organizaciji Medžlisa IZ Doboj za poginule borce ove bitke biti proučen mevlud
i jasin dova.Posjeta groblju „Đonlagićka“ u Tešnju biće u popodnevnim
satima.Okupljanje je ispred zgrade općine Doboj Jug od 18 do 18,15 sati,a potom
odlazak za Tešanj.
Istog dana u 19,30 sati delegacija
Općine Doboj Jug na čelu sa načelnicom Jasminkom Begić,te predstavnicima boračkih
organizacija položiće cvijeće i proučiti
fatihu na centralnom spomen obilježju na trgu ispred općine. U organizaciji
Službe za civilnu i boračko- invalidsku zaštitu, društvene djelatnosti i
zajedničke poslove i boračkih organizacija općine od petka se obilazi dvadesetak
porodica palih boraca Putnikovog brda, kojom prilikom im se uručuju skromni poklon – paketi.
31 HEROJ PUTNIKOVOG BRDA 1992.UŠAO U LEGENDU
Dvanaestog jula 1992.godine ,sa
željom da se vrate svojim kućama,na putu slobode na Putnikovom brdu kod Doboja
za jedan dan poginuo je trideset jedan pripadnik teritorijalne odbrane Doboja. Poginuli su:Amir
Mujić(1972), Almir Dedić(1969), Nermin Bešić(1966), Sejo Hurtić(1959), Džavid
Džinić(1953), Ferid Razić(1950), tri brata Makarevića: Jasmin(1963),
Sejfudin(1966) i Nedžad(1968), njihov rođak Salih Makarević(1964), Reuf
Hadžikadunić(1966), Nermin Omerčić(1961), Husein Čvorić(1952), Stipo
Perić(1960) Zdravko Krajina(1962), Nikola Topalović(1962), Jozo
Rajkovača(1969), Suad Kučuk(1966), Reuf Hodžić(1964),, Amir Hajrić(1962),,
Nenad Radetić(1965), Midhat Unkić(1960), Ramiz Hadžikadunić(1967), Haris
Habibović(1969), Emin Junuzović(1957), Benjamin Omerčić(1962), Dževad
Aličić(1968 ), Omer Delić(1958), Almir Kikić(1970), Zekerijah
Hadžikadunić(1971) i Enes Terzić(1963).
U ŽIVOM ŠTITU NAJVIŠE BILO LOGORAŠA IZ BUKOVAČKIH
ČIVČIJA
Od ukupno 360
logoraša jednog od nekoliko Dobojskih logora ‘Perčin disko’ u živi zid je
natjerano 50-tak , većinom Bošnjaka iz Bukovačkih Čivčija, od kojih su ubijena dvadesetčetverica.
Dobojske patriote nisu mogle pucati u svoje zarobljene sugrađane, pa je
uslijedila naredba za povlačenje. Agresor se tada okuražio i pucanjem iz svih
ranije raspoloživih oruđa i oružja pobio
veliki broj logoraša iz živog štita.. Izginuli su zajedno pripadnici bošnjačke,
hrvatske i srpske nacionalnosti, a imali su samo jednu- jedinstvenu želju da se
vrate svojim domovima. Majka Zlata Makarević s Plana kod Doboja (na slici) je
tog dana izgubila 3 sina: Jasmina, Sejfudina i Nedžada koji herojski pali u
blizini svojih kuća kao pripadnici TO Doboj. Majka Zlata nije dočekala 20-tu
godišnjicu od pogibije svoje djece.Umrla je 23.maja 2012.godine u 81-oj godini života.Inače,među ubijenim logorašima tih dana bila su i tri brata
Omerčića (Arif, Hasko i Meho),dva brata Mujanovića (Halid i Meho, sinovi Muje
Mujanovića), zatim otac i sin (poznati harmonikaš Ramiz Hamidovići i sin Safet), takstista Ešef Ahmić
i njegov 18-gododišnji sin, svi iz Bukovačkih Čivčija. Majka Jelena
Radetić, srpkinja iz Osječana je tog dana izgubila sina Nenada koji se u vrijeme okupacije zadesio kod prijatelja Bošnjaka i
Hrvata,te odlučio da sa njima brani
slobodu i svoj Doboj. Tom prlikom je na Putnikovu brdu nestao logoraš
Senad Ahmić sin Ešrefa (1974),takođe iz iz Bukovačkih Čivčija čija sudbina do danas
nije poznata.
Piše: Miralem Begić
