Konačno ima snijega i niskih
temperatura. Snijeg nije visok, ali je prekrio krovove, zemlju i krošnje drveća
pa je ugodna šetnja van grada, koji se guši u dimu. Temperatura je silazila do
-7ºC. Jedini događaj je bio otvaranje
manifestacije Dani grada Tešnja izložbom grafika.
U Maglaju je obilježena 26. godišnjica
osnivanja Trećeg korpusa Armije RBiH.. Na Centralno spomen obilježje u
susjednom gradu položeno je cvijeće, a među delegacijama je bila i tešanjska
koju su činili načelnik mr. Suad Huskić i njegov pomoćnik Sabahudin Omerbašić. Organizator skupa je Savez ratnih
vojnih invalida Ze-do kantona na čijem čelu je Tešnjak Jusuf Rakman.
Delegacija Općine polaže cvijeće na Centralno
spomen obilježje u Maglaju
Manifestacija Dani grada Tešnja
otvorena izložbom grafika Josipa Lovrenovića
Ovogodišnja
manifestacija Dani grada Tešnja otvorena je izložbom slika-grafika Josipa
Lovrenovića. Organizator je Cko, a izložba je postavljena u maloj sali.
Manifestaciju Dani grada Tešnja je otvorila pomoćnica Načelnika Azra Muslija. O
grafikama Josipa Lovrenovića je govorio akademski slikar Miralem Brkić, koji je
kao član Upravnog odbora Cko otvorio izložbu. Zanimljivo je i obraćanje autora
izložbe koji je nakon iskazivanja zadovoljstva postavljanjem izložbe u Tešnju
kazao (tekst je čitao pa sam papir preuzeo nakon otvaranja izložbe):
Razloga za zadovoljstvo je mnogo ali
bih kao najvažniji izdvojio višegodišnji trud i rad tešanjskog Centra za
kulturu i obrazovanje na stvaranju vlastitog
“glasa” u tzv. kulturnoj stvarnosti Bosne i Hercegovine. I zbilja, gledajući unatrag, rijetko koja
naša “institucija” može upisati u svoj CV redovite grafičke izložbe
kao Centar za kulturu i obrazovanje u Tešnju.
Što nas dovodi do pitanja – kako se
dogodilo to da jedino u jednom “malom” Tešnju i njegovom Centru za
kulturu još uvijek “živi i radi”, nekad u kulturnoj stvarnosti Bosne i Hercegovine
bitan pojam a danas ispražnjen od značenja – bosanskohercegovačka grafika?
Tešanjski odgovor na ovo pitanje je
jednostavan i nalazi se najprije u direktoru Centra, gospodinu Amiru Brki i
njegovom suradniku gospodinu Miralemu Brkiću. Jedan je pjesnik a drugi
grafičar.
Odgovori “kulturne stvarnosti
Bosne i Hercegovine” na isto pitanje kriju se pak po hodnicima tih naših
institucija, ustanova, udruženja i do njih, lako, nećete doći. Zatrpani su ti
hodnici manifestacijama, obilježavanjima, godišnjicama, nagradama. U takvoj
gužvi, začas se izgubi svrha, smisao i kvalitet. Dok se okreneš, zaturiš
kritičko mišljenje, a sudeći po Wikipediji zagubiš par naroda i nešto malo
ostalih. Jedna je kulturna stvarnost Bosne i Hercegovine.
S lijeva:Amir Brka, Azra Muslija,
Josip Lovrenović i Moralem Brkić.
Izloženi radovi su privatno vlasništvu gospođe
Snježane Köpruner i Tvornice mašina Travnik
koja je ustupila radove za ovu izložbu.Za ovu priliku štampan je i prospekt sa
tekstom Miralema Brkića.
Josip Lovrenović, akademski slikar grafičar,
je rođen 1976. godine u Banja Luci. Pohađao je Srednju školu primijenjene
umjetnosti u Sarajevu, a od 1993. godine Grafički odsjek Srednje škole
primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Diplomirao na Akademiji likovnih
umjetnosti u u Zagrebu, Grafički odsjek, u klasi prof. Frane Pare. Na Grafičkom
odjeku Akademije likovnih umjetnosti u Warszawi završio cum
laudepostdiplomski studij pod
mentorstvom profesora Rafala Strenta. Stručno se usavršavao u Grazu i
Istanbulu. Grafike, crteže, slike i fotografije izlagao na samostalnim i
grupnim izložbama . Sudjelovao u radu brojnih likovnih kolonija, te u
pokretanju i realizaciji različitih umjetničkih, scenskih i filmskih projekata.
Radi kao scenograf u Narodnom pozorištu u Sarajevu.
Među posjetiocima bili su i učenici
Gimnazije
TOŠK – 90 godina fudbala u Tešnju
(Ovaj
tekst sam napisao na molbu članova uprave TOŠK-a za njihovu web stranicu. Objavljivanjem
u Dnevniku obezbjediti ću printanu formu)
Prva fudbalska lopta na prostoru BiH
stigla je u Mostar 1903. godine. Donijeli su je austrougarski oficiri. Tu su
ujedno počeli i prvi fudbalski treninzi. Prva fudbalska utakmica odigrana je
16. oktobra 1903. godine između ekipe Austrougarske vojske i Radničke sportske
omladine grada Mostara.
Na naše prostore fudbalska lopta je
prvo došla u Teslić. Donijeli su je radnici
iz Austrougarske koji su radili u Destilaciji drva. Obzirom da je Teslić
nastao kao grad nakon okupacije od
strane Austrougarske i uspostavljanja proizvodnih kapaciteta
Destilacije, tamo su posao našli i Tešnjaci koji su na taj način došli u
kontakt sa fudbalskom loptom i donijeli je u Tešanj. Grupa entuzijasta osnovala
je klub 1927. godine, a kao osnivači se spominju: Aširaga i Mujaga Mujčić,
Ahmet Školjić, Aljo Šehagić i Hakija Srkalović. Prvi predsjednik je bio Aširaga
Mujčić. Naziv kluba TOŠK predstavlja skraćenicu Tešanjski omladinski športski klub.
Prvu utakmicu TOŠK je odigrao
8.8.1930. godine protiv Proletera iz Teslića i pobjedio sa rezultatom 2:1.
Slavilo se cijelu noć, a sutra su
žandari posjekli stative i zabranili igranje nogometa jer su smatrali da je ta
manifestacija radnička i da je uperena protiv vlasti. Međutim rad je obnovljen
upravo zahvaljujući uglednim Tešnjacima,osnivačima kluba.
Igrači su sami sebi kupovali kopačke,
pješačili do bližih mjesta da bi odigrali utakmice. Utakmice u Tešnju igrane su
na jedinoj slobodnoj površini, Vašarištu (mjestu gdje se održavao jednom
godišnje veliki vašar) koje se nalazilo
na mjestu današnje OŠ Huso Hodžić. TOŠK je svoje utakmice igrao na ovom
igralištu sve do 1961. godine. Teren je bio neravan, šljunkovit. Bujičava
rijeka Tešanjka, kojom je tada proticala mnogo veća količina vode nego što je
to slučaj danas, je često odnosila dragocjene lopte.
Klub je prve utakmice, nakon teslićkog
Proletera, igrao sa tadašnjim ekipama iz BiH kao što su Plamen iz Travnika,
Đerzelez iz Sarajeva, Desta i Hrabri iz Teslića, Ozren iz Doboja i druge, jer
još uvijek nisu bila formirana ligaška takmičenja.
Narodni heroj Nisim Albahari sa
učenicima Gimnazije imao je udjela u
prvim TOŠK-ovim aktivnostima. On spominje sljedeće glavne aktere: Aljo Šehagić,
Pero Marković, Smail Širbegović, Huso Dolamić, Aširaga i Mujaga Mujčić, Hakija
Srkalović.
Kao prvi igrači i treneri TOŠK-a
spominju se: trener i vođa navale Aljo Šehagić, Mustafa Bešlagić (golman),
Rašid i Muhamed Đonlagić, Huso Dolamić, Rašid Deljkić (golman), Esad Jusufović,
Perica Marković, Smail Širbegović, Nisim Albahari (golman), Drago Gverić,….
Prilikom gostovanja ekipa iz daljih
mjesta igrale su se dvije utakmice. Tako je 1932.godine, u Tešnju gostovala
ekipa Plamen iz Travnika koja je u Tešnju odigrala dvije utakmice.
Tešnjaci su od početka prihvatili klub
i pomagali ga. Čak su angažovani i igrači iz Teslića koji nisu dobivali novac,
ali su ih tešanjske gazde „gotivile“ dobrom trpezom i pažnjom.
Fotografija i njena poleđina – Igrači TOŠK-a
sa utakmice sa ekipom Plamen iz Travnika
Početkom Drugog svjetskog rata prestao
je i rad TOŠK-a. Odmah po oslobođenju grada pokrenuta je ideja da se TOŠK reaktivira.
Obzirom na neposredno poratno vrijeme, nastajala su imena klubova koja su
odražavala tadašnje vrijeme kao što su Sloboda, Borac, Bratsvo i sl. TOŠK-u je
ime promjenjeno u Udarnik, a na dresovima se isticala crvena zvijezda,
petokraka. Počinju se organizirati ligaška takmičenja na nivou Dobojske regije,
a kasnije i u Sjeveroistočnoj zoni koja je obuhvatala tuzlansko i dobojsko
područje.
Jake ekipe imali su: Bosanski Šamac,
Odžak, Derventa, Modriča, a TOŠK-ove utakmice sa Slogom iz Doboja i Natronom iz
Maglaja bile su pune rivalskog naboja. Kada je TOŠK igrao kvalifikacionu
utakmicu sa Natronom u Maglaju nastala je priča da je u to vrijeme u gradu
ostao samo hodža i dežurni vatrogasac. Svi njegovi stanovnici su pješice,
zaprežnim kolima i drugim prevoznim sredstvima otišli u Maglaj.
Ekipa Udarnika. U prvom planu Hamza
Ruštić, Rašid Deljkić i Muharem Kotorić
Tošk- Napredak Modriča 2:1 – utakmica
odigrana 05.05.1957. godine.
Stoje s lijeva: Smail Smailbegović,
Kemal Tahirović, Hamdija Denjalić Amidža, Hakija Bašić, Ćamil Muratović Mrki,
trener Salih Sarić, Tahir Turalić Ždrebe, Edib Abduzaimović Ćoso, Satko Hukić i
Esad Mašnić Eso.
Čuče: Mehmedalija Smailbegović, Sakib
Zejnilović, Đoko Vasiljević, NN, Smail Galijašević, Smail Handžić Bata i Ekrem
Hundur
Od 1949. godine TOŠK vraća svoje
prvobitno ime. Pojavljuje se nova generacija mladih igrača koji su obilježili
sljedećih više od deset godina: Sakib Zejnilović, Hakija Bašić, Ćamil
Muratović, Muhamed Jahić, Muhamed Tahirović, Kemal Tahirović, Esad Mašnić,
Hamdija Denjalić, Kemal Tahirović, Edib Abduzaimović Ćoso, Smail Medarić, Safet
Kapić, Esad Mašnić, Satko Hukić, Đoko Vasiljević, Smail Galijašević, Alija
Škapurević, Aziz Dervišević, Muhamed Tahirović, Fuad Sarić stariji, Hamdo
Galijašević, Marko Ljubičić, Hamzalija Bajraktarević, Mehmedalija Smailbegović,
Mehmed Ireiz (golman)Ahmet Galijašević Softa, Muharem Ćehajić i dr.
A onda 1959. godine dolazi do crnog
perioda u TOŠK-ovoj historiji. Dolazi do prekida značajne utakmice sa Zvijezdom
iz Gradačca. Tada su igrači TOŠK-a napali sudiju Đuru Vukelića iz Doboja, a
onda im se pridružili navijači i nastao je haos jer su napadnuti i igrači Zvijezde.
Desilo se to kod rezultata 1:1, a u Tešnju se poslije govorilo o „dobojskoj
zavjeri“ obzirom na rivalitet Sloge i TOŠK-a.
Klub je drastično kažnjen suspenzijom u trajanju od dvije godine, a veći
broj igrača kažnjen je zabranom igranja od 6 mjeseci do dvije godine.
Tešnjaci su oduvijek sanjali ravan
prostor kako bi se napravio normalno fudbalsko igralište. Suspenzija je bila
prilika da se riješi i ovo pitanje. Seid Hodžić i Omer Smailbegović pronalaze
sadašnju lokaciju koja se zvala Berberovića Luke. Počela je gradnja novog
igrališta. U međuvremenu jedan broj igrača je prešao u Borac iz Jelaha. TOŠK je
jednu polusezonu kao domaćin igrao na Rastokama u Jelahu.
Godine 1961 otvoren je novi stadion na
Lukama utakmicom TOŠK- Garnizon Doboj. Utakmica je završena rezultatom 3:3.
Dolazi jedna nova, veoma talentovana
generacija igrača i 1963.godine počinje uspon TOŠK-a, kada su se igrale dvije
kvalifikacione utakmice protiv Natrona iz Maglaja. Prvu utakmicu u Maglaju TOŠK
je dobio sa 3:0 i to je vrijeme kada se bukvalno sav Tešanj tog dana preselio u
Maglaj. Nakon sedam dana istim rezultatom postignuta je i druga pobjeda i TOŠK
se plasirao u viši rang takmičenja. Slijedećih deset i više godine igrala je
sjajna generacija u kojoj su bili: Mustafa Dautefendić, Adil Bukvić, Sedžad
Šeremet, Ilija Gverić, Šemsudin i Hajrudin Sofić, Besim Hotić, Fuad Sarić,
Muris i Mustafa Jabandžić, Salko i
Nedžad-Nećko Hadžiselimović, Jozo Katinić, Juso Mešić, Mugdim Kadić, Nesko
Huskić, Ismet Isić, Nedeljko Popović, Milovan Pezerović, Vlado Kojić, Nedeljko
Popović, Izudin BerberovićHasan Dolamić, Hamid DusinovićAhmet Malićbegović,
Salih Livnjak, Hasko Mezetović, Zvonko Komuškić, Anto Bajić, Jelić Kraljica,
Jozo Antunović, Muhidin Kotorić Dženi, Ferid Karapandžić, Nihad Plančić, Džemal
Hadžiahmetović i dr.
Sredinom 1966. godine ukidaju se sve
republičke lige na području bivše Jugoslavije. U BiH se formiraju četiri zone
(najveći rang takmičenja na nivou republika) i to: Sjeveroistočna bosanska u
kojoj se takmiči i TOŠK, Sarajevska, Hercegovačka i Krajiška. Sjeverobosanska
istočna liga bila je veoma jaka. U njoj su igrali: Sloga iz Doboja, Jedinstvo
iz Odžaka, Jedinstvo i Lokomotiva iz Brčkog, Borac iz Bosanskog Šamca, Hajduk
iz Orašja, Zvijezda iz Gradačca, Drina iz Zvornika, Slaven iz Živinica, Radnik
iz Lipnice, Tekstilac iz Dervente, Budućnost iz Banovića, Radnik iz Bijeljine, Proleter
iz Dvorova, Željezničar iz Doboja.
U ovom periodu TOŠK je ostvario i
nekoliko velikih uspjeha. Tako je 1969. godine osvojio Kup maršala Tita na
području Dobojske regije da bi u nastavku takmičenja izgubio od tuzlanske Slobode
sa 2:0.
Dvije godine kasnije, TOŠK ponovo
osvaja Kup Dobojske regije, kada je u finalu ponovo pobijedio dobojsku Slogu.
Historijsku utakmicu TOŠK je odigrao
pred oko 3.000 gledalaca protiv Željezničara iz Sarajeva u šesnaestini
finala Kupa maršal Tito. Željo je tada
imao šampionsku ekipu koja je u sezoni 1971/72 postala prvak Jugoslavije i bio je veliki favorit.
TOŠK je tada bio u sredini tabele Sjeveroistočne
bosanske lige i bio je pred utakmicu totalni autsajder. Međutim TOŠK je
zaigrao izvanredno i Adil Bukvić je u 65
minutu makazicama dao prvi gol, a u 80 minutu Dautefendić Mustafa drugi. Pred
kraj utakmice penal za goste, koji je izvodio Janković, odbranio je Salko
Hadžiselimović.
Trener TOŠK-a je bio Ćamil Muratović,
predsjednik Rizah Sofić, a sekretar Hasan Brkić. U
polufinalu, TOŠK je igrao u Trebinju
sa Leotarom i izgubio sa 2:1.
Jugoslavije 27.10.1971. godine. TOŠK
je igrao u bijelim dresovima.
S lijeva čuče: Smail Smailbegović,
Adil Bukvić Hare, Ilija Gverić Ilica, Salko Hadžiselimović, Hajrudin Saračević,
Šemsudin Sofić Šeme, Dragan Kojović, Juso Mešić, Slobodan Kojović, Branislav
Jelušić, i Džemaludin Šerbo.
Stoje: Zlatko Mišković, Fikret Mulalić
glavni sudija i Arslanović (sudijska trojka), Blagoje Bratić, Besim Hotić,
Slobodan Janjuš, Mustafa Dautefendić Bijeli, Sedžad Šeremet, Enver Hadžiabdić,
Edin Sprečo, Nedžad Hadžiselimović Nećko, Vlado Kojić, Nusret Kadrić, Fahrija
Hrvat. Pored igrača sa fotografije u igru su kod Željezničara ulazili Avdija
Deraković i Boško Janković.
Igrači Željezničara i TOŠK-a prije
historijskog susreta u četvrtfinalu Kupa maršala Tita
U redovnom prvenstvu, TOŠK je najveći
uspjeh ostvario 1972. godine kada je osvojio 4. mjesto. sa
istim brojem bodova kao i Hajduk iz Orašja koji je imao bolju gol razliku.
Početkom 1974. godine stadion koji je
imao samo zemljani teren preuređuje se tako da dobiva nove dimenzije, drenažu,
i novo busenje. U to vrijeme utakmice se,
zahvaljujući predsjedniku ovog kluba Štefku Tomiću, bez ikakve
naknade igraju na stadionu Proletera u Tesliću. Nakon toga, novcem Samoupravne
interesne zajednice za kulturu i fizičku kulturu,Fabrike pumpi i hidraulike i Fabrike
filtera osnovnih organizacija Pobjede, izgrađena je upravna zgrada čime je
stadion dobio svoju današnju fizionomiju (izuzev betonskih tribina).
Na novom stadionu odigrana je prva
utakmica sa maglajskim Natronom koju je TOŠK
dobio sa 1:0
TOŠK je odigrao veliki broj
prijateljskih utakmica sa poznatim klubovima iz bivše Jugoslavije, a dvije
utakmice su imale i međunarodni karakter. U Tešnju su igrali Sarajevo, Željezničar
(koji je bio najčešći gost i koji je često obavljao pripreme u Tešnju), Sloboda,
Velež, Čelik, Borac iz Banja Luke, Lokomotiva iz Moskve (pobijedila TOŠK 8:1),
te madžarski Szolnoki kojeg je TOŠK pobijedio 3:1.
Juniori TOŠK-a 1980. godine
Stoje s lijeva: Mustafa Dautefendić
trener, Muhamed Agić, Mustafa Jabandžić, Aljo Turkeš, Jasmin Subašić, Hamza
Braković, Ahmet Brka, Mehinović Pihko.
Čuče: Husein Alić, Mevludin Krdžalić
Dino, Muris Jabandžić Tigar, Drago Zovko, Esad Muharemović Plavi i Ivo Bilonić
Početkom ratnih dejstava 1992. godine
prestaju se igrati utakmice. Jedan broj igrača ostaje na prostoru Tešnja, jedan broj odlazi van BiH. Međutim
prijateljske utakmice se igraju i u vrijeme rata. Iz Doboja je izbjegao u
Tešanj jedan broj dobrih fudbalera. Igrale su se utakmice u vrijeme ratnih
dejstava (sa Čelikom).
Fudbaleri i fudbalski radnici iz
Doboja formiraju klub Doboj Bosna. Klub funkcionira do 1998. godine, kada se
ukida, a igrači se ukljuju u NK TOŠK i značajno jačaju igrački kadar. Tošk
osvaja drugo mjesto u Prvoj B ligi i
zajedno sa Krajinom iz Cazina postaje član Premijer lige Republike BiH. Premijer liga je igrana na
prostoru RBiH koji je bio pod kontrolom Armije BiH.
Sezona 1999/2000 ostaće upamćena po
jednom od najvećih uspjeha TOŠK-a. U
Kupu BiH igrao je u polufinalu sa sarajevskim Željezničarem. U Sarajevu je bilo
2:0 za Želju, a i Tešnju 0:0. Ova utakmica će ostati upamćena i po prvom
direktnom TV prenosu nekog sportskog događaja iz Tešnja, pri čemu je TOŠK
ostvario jedan od najvećih rezultata.
Predsjednik kluba je bio Amir Galijašević, a direktor Muris Jabandžić. Izgrađene su
betonske tribine kako bi stadion primio veći broj gledalaca. Tada je Tešanj
ponovo bio uz TOŠK. U Tešanj dolaze Željo, Sarajevo, Sloboda, Čelik, Velež….
Šef stručnog štaba je bio Fahrudin
Zejnilović, pomoćnici Mustafa Jabandžić i Salko Hadžiselimović. U ovoj
uspješnoj generaciji su igrali:Vahid Mujkić, Admir Omerčić, Admir Bukvić,
Hajrudin Deljkić, Mirsad Hodžić, Abdulah Osmić, Miralem Pašić, Osman Huseljić,
Nermin Ibraković, Daglas Numanović, Edhem Hasanbašić, Ismet Hadžiahmetović,
Anis Demirović, Adnan Hasanović, Almir Bukvić, Vahid Delić, Alen Šahbaz, Ervin
Skula, Hasan Rakman, Ernad Braković, Azem Braković, Samir Sejdić, Sedžad Ahmić,
Zaim Hozić,…
Atomci su organizovana grupa navijača
koja je osnovana 1998. godine i 20 godina su velika podrška TOŠK-u. Prvi vođa
navijača bio je Sead Muftić.
Atomci
TOŠK je imao i teških i sjajnih
trenutaka u svojoj historiji. Uvijek su bili problemi sa novčanim sredstvima i
sa infrastrukturom. Rad se nije mogao odvijati samo sredstvima dobivenim
iz Samoupravne interesne zajednice ili
budžeta. Uvijek je trebalo namicati dodatna sredstva. Nekada je Ahmet Školjić
hranio dva siromašna fudbalera koji su bili ratna siročad, a poslije, pa i
danas su Pobjeda i druge firme zapošljavale fudbalere kako bi ostvarili uslove
za trening i igru. Fabrike su pomagale i organizovanjem prevoza na utakmice van
Tešnja. Mnogi privrednici, privredne organizacije i vršioci raznih
funkcija su bili uključeni u upravu,
kako bi stvarali uslove za rad. Viši rang je tražio više sredstava. Prije rata
1992-1995 su to bile državne fabrike, a poslije rata privatne firme na čelu sa
vlasnicima i direktorima koji su iskreno volili TOŠK: Ahmet Školjić, Salih
Sarić, Izudin Alićehajić, Smail Handžić Bata, Muhamed Saračević, Nedžad Sarić, Madi
(Edin Jabandžić), Belif (Adem Šišić), Hifa (Izudin Ahmetlić), Mann und Hummel
(Mahmut Galijašević) Koteks (Haris Sejdić), Agfa print(Edin Mujičić Peci)i dr.
Nakon organizovane akcije, pojedinci i
kolektivi su obezbijedili novčana sredstva za ugradnju stolica na stadionu.
Tešanj je znao okretati leđa TOŠK-u, ali ga i strasno prihvatiti kako to čini danas, kada su Luke u prosjeku
najposjećeniji stadion u Prvoj ligi Federacije BiH.
Mnogo pojedinaca je dalo svoj
volonterski doprinos dugovječnom životu TOŠK-a koji od svog osnivanja
doživljava simbiozu sa gradom. Jedan broj igrača TOŠK-a nastavio je karijeru u većim klubovima
u BiH i u inostanstvu kao što su: Mustafa Dautefendić i Jasmin Dervišević
(Čelik Zenica), Nihad Alić (Sloboda Tuzla, Olimpik i Željezničar), Salko
Hadžiselimović (Kozara iz Bosanske Gradiške). Muris Jabandžić je dvije godine
bio prvi golman Omladinske reprezentacije BiH, nakon čega ga je Dragoslav
Šekularac odveo na probu u Crvenu Zvezdu Značajne karijere u inostranim
klubovima su ostvarili: Avdija Vršajević (Željezničar, Čelik, Hajduk, Spart
Češka, Osmanlispor Tirskareprezentativac BiH),
Edin Šaranović (Sarajevo, Kamen Ingrad Cro, Belupo Cro, Olimpik i
Sloboda i dr, reprezentativac BiH) Ajdin Mahmutović (Čelik, Sigma Olomouc,
Viktorija Plzen, FK Teplice), Jasmin Dervišević Đuza (Zadar) Ismet
Hadžiahmetović Ipe (Sarajevo), Admir Ljevaković FK Teplice), Jasmin Dervišević.
Admir Omerčić i su bili članovi Amaterske reprezentacije BiH. Anid Travančić je
igrao u Sarajevu, Čeliku, Hajduku Split, Radničkom iz Niša i Omladinskoj
reprezentaciji U19),
Treneri su dugo vremena bili domaći
igrači TOŠK-a da bi zadnjih godina dolazili kvalitetni treneri iz drugih
mjesta. Nemoguće ih je sve nabrojati, ali značajni treneri TOŠK-a su bili: Seid
Hodžić, Ćamil Muratović, Sedžad Šeremet, Sakib Zejnilović, Asim Saračević,
Fahrudin Zejnilović, Sulejman Spahić Haler i drugi.
Na raznim pozicijama u upravi
(predsjednik, sekretar, direktor) bili su Rizo Sofić, Eso Mehinović, Hasan
Brkić Krco, Milan Nesterović, Izudin Ibrahimkadić, Amir Galijašević, Haris
Sejdić, Muris Jabandžić Tigar, Edin Šaranović, Hamzalija Dolamić, Ramiz Brkić,
Sead Korajlić i dr.
Utakmice su pratili i tešanjski
ljekari i intervenisali kod povreda: dr. Nikola Ljahov, dr Džemal Artuković, dr
Emir Čabrić, dr. Amir Dujsić, dr. Asim Makarević i dr.
Uvijek su tu bili i vatreni navijači, često i članovi uprave,
pomagači kluba kao što su: Smail Kahrimanović, Fadil Abduzaimović, Ahmet
Školjić, Enver Korajlić, Vahid Eminagić, Hasan Ahmetagić Kalaja, Hasan Pobrić,
Aljo Dautefendić, Omer Sejdinović, Osman Gazić, Osman Dusinović Hero, Edhem i
Ekrem Hundur, Mustafa Denjalić, Ibro Kahrimanović, Avdo Srkalović, Edhem
Ferizbegović, Ishak Šehagić Hako i mnogi drugi.
Nakon reorganizacije takmičenja
uključivanjem klubova sa cijele teritorije BiH, TOŠK je igrao u Kantonalnoj
ligi Ze-Do kantona da bi u sezoni 2016/2017 ušao u Prvu ligu Federacije BiH.
Bakljada pred utakmicu sa Žepčem,
proslava ulaska u Prvu ligu Federacije BiH
Šampionska generacija 2016/2017, prvi
red s lijeva: Haris Halilović, Amer Rakić, Aldin Bahtić, Samir Zeljković,
Džemal Hasanbašić, Igor Remetić glavni trener, Adis Hankić kapiten, Semin
Skulić, Armin Mrguda, Osmo Nuhanović i Amel Maglić
Drugi red: Vahidin Dizdarević, Nedim
Mujkanović, Eldin Suljić, Hamid Navrboc, Muamer Kadušić, Demir Bedak, Uzeir
Sinanović, Ahmed Husibegović, Armin Bijedić, Amel Bašić, Nedim Dolamić pomoćni
trener, Harun Strika
U prve godini natjecanja u Prvoj ligi
Federacij BiH, TOŠK se borio za opstanak, a u sezoni 2018/2019 u prvom dijelu
sezone zauzima mjesto pri vrhu tabele.
PS Ovaj tekst sam napisao na molbu
članova uprave Toška za web stranicu kluba. Nisam zapazio da su tekst
postavili. Stavio sam ovaj tekst u Dnevnik da bi ga imao kasnije u printanoj
verziji.
(Korišteni izvori: Tešanjski almanah,
Hasan Brkić „Tošk od općinske do Premijer lige“ Cko 2000, Glas komuna, arhiva i
fotografije autora, fotografije iz
arhive Hasana Brkića)
Stare fotografije
Učenici OŠ Huso Hodžić 1988. godine U
rukama imaju priznanje Mitar Trifunović Učo koje su dobivali odlični učenici
(svaki razred završavali sa peticama iz svih predmeta).
Stoje s lijeva:Melisa Livnjak, Ibrahim
Šeremet, Edina Mešić, Aldijana Mehinović, Ermelina Hadžiselimović i Larisa
Galijašević
Čuče:Meldin Prnjavorac, Ajdin Minja
Smailbegović i Ismar Galijašević.
(Fotografija Ajdina Smailbegovića
Minje)
Sa table na Gornjoj čaršiji
Husein Galijašević/zosradio.ba
