Kad svira Dubioza svaka dvorana je puna mladih ljudi, ali s plaćenom ulaznicom. Taj komercijalni bend, koji svira da zaradi novac, a ne iz zabave na temelju političkog socrealizma da bi ublažio bol onih koji nemaju, toliko je popularan da je postao indikator društvenog stanja i života ljudi u BiH.
I još uz to tekstovi njihovih pjesama su jedan vid političkog odnosa sa javnošću, a oni i ne kriju da imaju svoj politički stav.
Eh, kad se krajem devedesetih stvarala kontura hrvatske politike u BiH vjerovao sam da ćemo postati promotori standarda zapadnjačkog društva u njegovoj cjelini sa njegovanjem nacionalne posebnosti, kršćanske vjere i kulture. To nismo radili i nismo iskoristili priliku za snažnijim povezivanjem sa zapadnim svijetom preko domaćih političara i “teških ljudi”, a niti moćne dijaspore koja se nudila, ali je odbačena i sada su odnosi s njom kao u vrijeme komunizma. Baš, prava šteta.
Nakon toliko godina evo nove šanse. Tu šansu je otpjevala skupina iz Dubioze kolektiv naglašavajući “O, o, opa dolazi Europa…!”. Nadodao bih dolazi i Amerika, a već poodavno je jasno da su Amerikanci gradnjom najveće vojarne na Balkanu na području Kosova odlučni da sve stave pod svoju sferu interesa.
No, prije dva mjeseca kroz razgovor na prijamu kod veleposlanika OSCE-a u BiH Johnatana Moora, vidljivo je da se zapad neće samo baviti političkim pritiscima da ostvari svoje ciljeve, već će sustavno mijenjati pristup socijalnim i obrazovnim problemima u BiH. Zapravo, žele biti mentori na mijenjanju standarda društva.
Znači zapad preuzima sve. On u BiH za takmaca ima nekolicinu srpskih političara u prvom redu Milorada Dodika, kao produženu ruku srbijanske politike iz Beograda, koja koketira s Putinom, pa je pak drska da organizira vojne vježbe s Ruskom vojskom u Vojvodini. Dodik je dobio reakciju i izgleda dobiva lekciju, da će izgubiti što je na izborima dobio. Što je najgore dobio je puno, ali mu nedostaje ta slamka spasa da ima sve. Kakav peh?
I što mi je najviše žao, u tom kolopletu političkih odnosa, hrvatska se politika u BiH zaigrala naopako. Volio bih kad bi svim hrvatskim političarima za kaznu na mobilnim telefonima svirala Dubioza s stihovima “O, o, opa , dolazi Europa…!”
Ljudi ne vole salame od pisanja, pa onda da skratimo s pitanjem: Što onda hrvatski političari trebaju napraviti u poziciji u kojoj se nalaze?
Odgovor se nalazi u tri temeljne postavke političkih i gospodarskih odnosa, a one jesu: u potpunosti koristiti cjelovite državne i entitetske resurse na dobrobit svog naroda, ali i drugih pokušavajući nametnuti vlastitu snagu znanja i kvalitete, ostvariti kvalitetne odnose na povezivanju resursa BiH sa gospodarskim i financijskim potencijalom Hrvatske i cijele EU, ne zaboravljajući CEFTA-u i napokon ostvariti suradnju sa moćnom dijasporom željnom kontakta s maticom državom.
Ali to možemo samo napraviti na način da se u potpunosti promijenimo u odnosu prema pozitivnim društvenim standardima i stečevinama onih koje želimo dostići i ponavljam ne zaboravljajući na sve ono čime obogaćujemo to društvo. Problem je u tome što svog “bogatstva” nismo svjesni ili dozvoljavamo da se rasipa.
E sad se postavlja pitanje imamo li ljudstva za to, nakon što smo se ponovno raselili i odselili tražeći Europu i Ameriku, a one nam same godinama kucaju na vrata, da ih nismo kulturni ni otvoriti kao gošćama.
Tako krajem 2014. godine, kao Sveti Nikola dolazi nam zapad uz laganu pjesmicu s puno simbolike i stvarnosti “O, o, opa dolazi Europa…!”
Europa ima svoj dar, Bosni i Hercegovini još nije pokazala batinu, a ako bi se to dogodilo tragedija ove države bi bila pretvorena u dramu.
U sjevernom dijelu BiH samo stotinu dana dijeli političare od tragedije do drame, pa bi navedeni hit Dubioze kolektiv za jedan dan trebali naučiti napamet.
Ajmo Hrvati, narod čeka.
Kolumnu piše Tihomir Bradvica
