Ovih dana regijom je odjeknula žuta poluvijest kako je sedam djevojčica osnovnoj školi ostalo trudno na nekoj ekskurziji. Riječ je o djeci koja stupaju u seksualne odnose između 13 i 15 godine.
Zašto je ovo poluvijest? Pa zato što je mnogo, mnogo više od sedam narečenih djevojčica poodavno u carstvu seksa.
Riječ je o fenomenu koji se tu pred našim očima dešava. Klinci se poput zečeva seksaju, djevojčice ostaju trudne, unesrećuju sebe, svoje živote i svoje male svjetove. A, zašto je to tako?
Roditelji su odavno u dužničkom kreditnom ropstvu. Žive od danas do sutra, dok im potomstvo veselo šara i hara po pornosajtovima, društvenim mrežama i uopšte uzev tako getoizirano živi i stvara svoje mikrohabituse, piše Buka.
A to su svjetovi nasilja, pornografije, pedofilije, narkomanije, kriminala… Svjetovi poluljudi sa poluživotima koji uvlače klince u svoje pervezije. To su, znate, oni svjetovi gdje se klinci utrkuju kad će i kako čim prije imati sex. Znate, to su sazvježđa prostitucije i moralnih horizontala u kojima su djeca tek puka roba. Svjetovi u kojima je droga inicijacija za tzv. odrastanje. Znate li to roditelji? Ili ne znate?
Gdje vam djeca idu, šta rade, kako provode svoje djetinjstvo? Ne znate? ‘Ajde, ako vi ne znate, tu su škole. One su, kako to vole reći pedagozi, ne samo obrazovne, nego i vaspitne institucije. Tamo će klinci u produženom boravku naučiti nešto o reproduktivnom zdravlju, sigurnom seksu, kontracepciji. Naučiće ih učitelji i nastavnici šta je emocija, šta je biološka potreba, kako prepoznati rizičnu situaciju, kako se zaštiti.. kako i kad reći NE. Prc!
Naravno da neće. Škole su odavno postale neka vrsta socijalnih institucija u kojima nastavnici preživljavaju, u kojima se djeca između sebe na evolutivnoj skali moći raspoređuju, klinci treniraju buling i ultimat fajt, a djevojčice se bave osnovama prostitucije. Vidi li tu neko problem?
Izgleda da ne. Izgleda je sve med i mlijeko. Velim, dok djevojčice ostaju trudne i dok im pojam kontracepcije gravitira sferi nepoznatog, popovi su postali lučonoše znanja, a vjeronauka je kao fakultativni predmet zamijenila i biologiju i fiziku i hemiju na pijedestalu realnosti.
Ni po muke što se u porno- realnosti djeci namjesto pomoći i edukacije nudi korpus znanja primjeren za srednji vijek. Kažem, na stranu ova retrogradna pedagogija koja mališanima nudi izbor između pohađanja vjeonauke i diskriminatornog džedžanja pored učionice i koja im ucjenjivački kaže – Ako krenete na vjeronauku, ići ćete na istu do kraja osnovne škole. Može se to nekako oprostiti, preći preko toga, nego ima tu veći problem. Mnogo veći. Pazite sad.
Sastaju se, tako, periodično mudre pedagoške glave diljem BIH i raspravljaju da li treba uvesti kulturu religija ili možda kakvo građansko vaspitanje za prokuženu djecu ateista. Svi dumaju o svemu, smo niko da se sjeti i sabere dva i dva. Niko da kaže – Seksologija, sunce vam poljubim.
I tako, dok djeca prave djecu, vjeroučitelji “mudro” mrmljaju i toj djeci serviraju hiljadugodišnje dogme, među kojima su dvije predominantne: kontracepcija je zabranjena i abortus je ubistvo. Pa imamo nebeski uzor projiciran kroz usta vjeroučitelja koji tako zbori.
I šta da radi polupijana djevojčica od 13 godina koja završi u krevetu sa svojim balavim vršnjakom? Vrlo logično – aplicira dogme i ostane u blaženom stanju. Jer je crkva tako htjela, jer škola nema pametnijeg posla, pa mjesto seksologa isplaćuje vjeroučitelje, jer živimo u licemjernom društvu teološke estradizacije i komercijalne pornografije svega.
(fokus)
