Česta pitanja s kojima mi se obraćaju prijatelji i poznanici ovih dana često se tiču programa razmjene studenata Erasmus Mundus s obzirom da je konkurs za prijave na isti otvoren ovog mjeseca. Kako se prijaviti? Kome? Da li je moj fakultet u tom projektu? Postoji mnogo nedoumica u mislima studenata kada je riječ o apliciranju na Erasmus program. Upravo zbog ovih mnogobrojnih pitanja na koja teško nalaze odgovore, studenti na kraju odustaju.
Erasmus program je Evropski program razmjene studenata koji postoji već dvadesetpet godina. U našoj zemlji, mogu reći, tek postaje popularan. Razlog tome se vjerovatno krije u pasivnosti studentskih službi da studentima pruže potrebne informacije, nedovoljnoj zainteresovanosti profesora i naravno studenata uz riječi: “Nemoj mene Boga ti, nisam ti ja za to”.
Za porast popularnosti Erasmus programa u Bosni i Hercegovini vjerovatno su zaslužne društvene mreže na kojima se relativno lako mogu pronaći bivši Erasmus studenti te doći direktno do potrebnih informacija. Po mom mišljenju, najveća prepreka u odlasku studenata je neorganizovanost i nespremnost fakulteta za učešće u ovakvom programu. S obzirom da je na skoro svim fakultetima u našoj zemlji prisutno ECTS bodovanje predmeta, polaganje drugih predmeta na drugim fakultetima te njihovo priznavanje trebalo bi da je poprilično jednostavno ali ipak nije.
Na mnogim fakultetima ne postoji pravilnik o razmjeni studenata, zaposlenici studentske službe nisu upoznati s programom ili sistem na fakultetu nije dovoljno fleksibilan da bi omogućio odlazak studenta na razmjenu bez da gubi godinu pri povratku sa iste. Kada sam prolazila kroz proces apliciranja naslušala sam se raznih komentara, kako od profesora tako i od kolega. To su većinom bili demorališući komentari kao npr:”Nema potrebe da ideš bilo gdje, nećeš ti tamo ništa vidjeti što kod nas nema”, “Ma i nije ti ta razmjena nešto, šta ćeš tamo”.
Na početku sam bila iznenađena ovakvim stavovima ali poslije sve manje i manje su me doticali te sam pažnju usmjerila ka podršci koju sam imala od porodice i prijatelja. Potrebno je bilo dosta papirologije, polaganje IELTS testa (međunarodni certifikat o poznavanju Engleskog jezika), predatih molbi i zahtjeva da bi se konačno realizirala razmjena. Ali kada je sve to prošlo, razmjena završila, predmeti priznati mogu samo reći – vrijedilo je! Znam da vjerovatno zvuči kao fraza, ali Erasmus je zaista jedno neprocjenjivo iskustvo. Odlazak u drugu državu, novo okruženje, novi fakultet, novi profesori, novi prijatelji…sve to, danas, ne bih mijenjala ni za šta! Poslije ovakvih iskustava, teško je suzdržati se pa ne aplicirati na neku praksu u inostranstvu, ljetnu školu i slično.
Studentima koji su na završnim godinama mogu preporučiti plaćene studentske prakse koje možete pronaći preko mnogobrojnih studentskih organizacija (AIESEC, IAESTE i dr.). Vjerujte, odličan je osjećaj biti primljen na praksu u vrhunskoj kompaniji poslije samo par intervjua, poslanog CV-a i zahvaljujući samo sebi, svojim zaslugama i postignućima.
Studenti sa Univerziteta u Sarajevu informacije o međunarodnim programima razmjene mogu pronaći na sljedećem linku:
Studenti sa Univerziteta u Zenici informacije mogu pronaći na sljedećem linku:
http://www.unze.ba/ba/stipendije.htm
Pored ovih linkova, potražite i alumni Erasmus studente na društvenim mrežama. Sigurna sam da će svaki “Erasmusovac” biti spreman da vam pruži informacije i odgovori na vaša pitanja. Pokrenite se, doživite nešto posebno i obilježite svoje školovanje. Ne dopustite da vas demorališe postupak prijave, “ganjanje papira” ili slično. Prijavite se!
(MAJA HADŽISELIMOVIĆ za Zenicablog)
