Ljudi imaju urođene obrambene nagone, a to se odražava i na međuljudske odnose, pa ako nam neko nanese nepravdu, tražimo pravdu i mir.
Ako to izostane javlja se ljutnja i zamjeranje, koji mogu potrajati i godinama. Je li to toliko loše? Zapravo jest, tvrde stručnjaci, koji ne vide ništa loše u kratkoročnom bijesu, no onaj Hronični i usmjeren na nekog konkretnog ima brojne nuspojave na nas same te tako više kažnjavamo sebe nego onoga ko nas je povrijedio.
“Njegovanje” ljutnje šteti srcu
Nakupljeni osjećaji ljutnje i bijesa kojih se čovjek ne može ili ne želi riješiti snagom svoje volje utiču i na fizičko zdravlje, pokazalo je istraživanje časopisa američkog Udruženja za zdravlje srca. Ona otkriva kako ljutnja povećava nivoe hormona kortizola i adrenalina, a njihova dugotrajna povišenja opterećuju srce te su okidač kardiovaskularnih bolesti, piše Huffington Post.
Utiče na djecu
Mala djeca su ovisnija o uslovima u svojoj okolini nego odrasli ljudi. Tako vaše dijete može više ispaštati zbog ljutnje koju vi osjećate prema nekome nego što biste ikada pomislili. Čak i ako se ne trudite pokazivati bijes, djeca imaju nevjerojatan smisao za upijanje tuđih osjećaja, a uz tako nešto u svojoj okolini razvijaju osjećaj nesigurnosti. Odrastanje u takvim uslovima ima velik uticaj na njih.
Bijes kvari mentalno zdravlje
Niko nije imun na povremeno uzrujavanje, no ljudi koji iznova vrte scenarij u kojem ih je neko povrijedio s time mogu ozbiljno ugroziti svoje mentalno zdravlje. Negativni osjećaji i razmišljanja su okidači povećane tjeskobe, a dok su ti osjećaji možda koristili našim precima, u današnjem složenom tehnološkom svijetu su prije smetnja nego pomoć. Ljudi s velikom količinom ljutnje postaju otresiti, lakše pucaju i iskaljuju svoje frustracije na drugima, a njihova samokontrola slabi. To povećava rizik od raznih mentalnih poremećaja.
Hronična ljutnja okidač je dijabetesa
Prema podacima američkog Nacionalnog instituta za zdravlje, bijes može posljedično dovesti do nastanka dijabetesa tipa 2 preko raznih rizičnih zdravstvenih ponašanja. Iako ne postoji direktna veza između temperamenta i rizika od šećerne bolesti, prema istraživanjima oni koji su češće ljuti imaju oko 34 posto veći rizik od nastanka bolesti.
Zamjeranja “hrane” stres
Već je dovoljno frustrirajuće biti u situaciji u kojoj nas je neko povrijedio, a dalje “kopanje” po tome koji su mu bili motivi i kako ga kazniti samo produbljuju negativne osjećaje. Gorčina i bijes povećavaju broj otkucaja srca i nivo stresa, a psiholozi navode samo jedan protuotrov, a to je oprost. Pritom niko ne kaže da se treba praviti kako se ništa nije dogodilo, često je najbolje potpuno se maknuti od “agresora”, no nakon tako nečega nema smisla o tome više razmišljati.
“Otpuštanje” popravlja raspoloženje
Prema eksperimentu objavljenom u časopisu Socijalna psihologija i nauka ličnosti, ispitanici su dobili za zadatak razmisliti o tome ko ih je u životu povrijedio te ih nazvati i reći da im opraštaju, pod uslovom da to sami žele. Kod onih koji su to učinili došlo je do trenutnog popravljanja raspoloženja za razliku od onih koji su rekli da nemaju namjeru opraštati.
Nakon oprosta se lakše spava
Prije spavanja većina ljudi u glavi vrti misli na koje ne mogu uticati, a opterećuju ih. Čak i ako znaju da nisu sami ništa pogriješili, to što im je neko skrivio često je predmet tih nevoljnih misli koje hrane bijes, pa i mržnju. To automatski djeluje na osjećaj pripravnosti i budnosti. Istraživanja pokazuju da ljudi koji lakše otpuštaju stvari iz prošlosti i prihvaćaju ih kao nešto što ne mogu više promijeniti i znatno bolje spavaju.
Ljudi koji znaju oprostiti imaju kvalitetnije odnose
I drugi odnosi u vašem životu mogu prosperirati nakon što oprostite onima koji su vas nekoć povrijedili. Većina ljudi smatra kako će ih to prikazati kao slabe, no Gandhi je jednom rekao “opraštanje je osobina snažnih”, jer je potrebno puno hrabrosti i mudrosti kako bi se odmaknuli od bolnog iskustva. Time pokazujete da ste “velik čovjek” i netko ko je sposoban izgraditi kvalitetne odnose.
(Avaz)
