U Tešnju se događaju stvari kao u filmu. Zato bi se mogao snimati nastavak filma „Gori vatra“. Ali u ovoj dramskoj komediji Tešnjaci sada ne dočekuju Bila Klintona (Bill Clinton), kao u prvom dijelu, već su zauzeti pripremama posjete visoke povjerenice Evropske unije za proširenje.
Pravna bitka Aktuelan je, dakle, ulazak Bosne i Hercegovine u EU, a u pregovorima je zapelo u poglavlju Pravosuđe i lokalna uprava. Visoki gost iz Evrope, naime, silno želi vidjeti egzotična lica načelnika općine, Bošnjaka, predsjednika Suda, Srbina, i šefa lokalne muslimanske partije (SDA), naravno. Predstavnik EU, dakle, lično želi posjetiti taj gradić u kojem godinama ne žele provesti presudu Ustavnog suda BiH. U Evropi su, doduše, čuli za slučaj „Sejdić-Finci“, ali nijedan prevodilac nije mogao biti dovoljno uvjerljiv da im objasni da u Bosni postoji i gradić koji se odmetnuo iz pravnog sistema. Visoka povjerenica EU ima zadatak da te ljude fotografira da bi se provjerilo izgledaju li kao ostatak civiliziranog svijeta. Jer Tešanj je čudo. „Gori vatra“ jeste komedija, ali sami zaključite koliko se stvarnost podudara s komedijom, ustvari – tragikomedijom. Dvadeset godina traje pravna bitka Muhameda Đonlagića iz Jelaha, općina Tešanj. On nikako ne uspijeva provesti u djelo sudske presude o rušenju kuće koju je gotovo u njegovom dvorištu napravio Salih Ćorić, također iz Jelaha. Na takvo Ćorićevo ponašanje ogorčeni su i građani Jelaha, posebno njegovi starosjedioci, koji ne pamte takvu bahatost. Nakon dugogodišnjeg sudovanja i ukazivanja na nepravdu i nelegalnu gradnju, Đonlagić je – umjesto države koja nema para – čak platio kompletne troškove rušenja objekta. Tešanjske općinske strukture povezane sa SDA godinama se rugaju državnim institucijama, ali Đonlagić ne odustaje od nauma da se nelegalni objekt poruši. – Ljudi su počeli pričati da sam lud, jer ganjam neku pravdu koja nije ostvariva. Ali na mojoj strani su presude svih sudova, koje su mrtvo slovo na papiru jer se ne provode. Iako je na Ustavnom sudu BiH usvojena moja apelacija i iako su troškovi rušenja objekta plaćeni, opet se nešto čeka. Ja sam odlučan i, ukoliko bude potrebno, idem do Strazbura – odlučan je Muhamed Đonlagić.
Đonlagić: Ako treba, ide do Strazbura
Općinski sud je, doduše, u dva navrata pokušao srušiti nelegalni objekt, ali „to je samo bila predstava za javnost“, kaže Muhamed Đonlagić, „jer su se specijalci s lica mjesta vratili pognute glave, i država i Ustavni sud opet su ismijani“. Pod pritiskom Ovaj slučaj, o kojem je „Avaz“ već pisao, odavno je prevazišao lokalne okvire. Vrhovni sud Federacije BiH svojevremeno je ovaj predmet tretirao u biltenu sudske prakse, a zainteresirao je i pravne stručnjake. Postupajuća sutkinja u ovom slučaju je Besima Ajanović, koja je, očigledno, pod jakim političkim pritiskom. Ovaj put morat će odoljeti tom pritisku, jer je Tužilaštvo BiH protiv nje pokrenulo predistražne radnje – zbog krivičnog djela neprovođenje presuda Ustavnog suda. BiH želi u Evropsku uniju, a ovo su bili prilozi za pregovore uz poglavlje Pravosuđe i lokalna uprava. Nije sinopsis za film. Ovo je naša stvarnost. Naša posla. – Ovo je, definitivno, slučaj za proučavanje i primjer kako se u pravosuđu ne treba raditi. Ovdje bi se mogli ilustrativno i kvalitetno objasniti sve manjkavosti i propusti pravosudnih institucija, koje su se pokazale kao spore i neefikasne – kaže prof. dr. Almin Dautbegović, pravni ekspert. Dautbegović, inače pravni zastupnik Muhameda Đonlagića u ovom slučaju, kaže da „više svom klijentu ne mogu ponuditi niti jedno razumno objašnjenje zašto Sud odugovlači s poduzimanjem konkretnih radnji na daljnjem provođenju izvršenja odluke Ustavnog suda“. – Zato sam putem urgencije zamolio Sud da zakaže termin kada moj klijent može doći do postupajućeg sudije koji bi mu lično objasnio razloge za nepostupanje u ovom izvršnom postupku, bili oni opravdani ili ne – kaže advokat Dautbegović.
Izvor : avaz. ba ( Z. Jorgić)
