Novinar Miralem Begić vlasnik je bogate novinarske arhive. Stari aparti, mašine, milioni fotografija i nebrojeni tekstovi složeni u registratore, riznica su koju obogaćuje decenijama.
“Zaista dolaze studenti sa ovih i širih prostora, traže, pitaju, zaviriju u arhive kada rade radove istraživačk”, prića Miralem.
Prve korake je napravio sedemdesetih godina u “Koracima”, dobojskom gimnazijaskom listu. Decenijama radi za mnoge redakcije, ali nikada nije imao radnu knjižicu nijedne.
” Mislim da je u ono vrijeme kad sam ja počinjao bilo slađe raditi novinarski posao, veća draž, danas je jaka konkurencija i danas novinare melju”, kaže Miralem.
Radio je iz ljubavi, ali nije izbjegao tekstove od kojih ga je zaboljela glava. Vrijedniji kapital od arhive su ljudi koje je sreo i putovanja na koja je išao.
Bogat materijal planira da pretvori u zavičajnu zbirku. Pokoljenjima želi da ostavi trag vremena dobojske regije, ali, kako kaže, i težine novinarskog posla.
