Već smo jučer informisali naše čitatelje da nastavljamo
istraživanje: ko je odgovoran za otkopavanje cijevi turskog vodovoda u Tešnju bez
nadzora. Slijedom svega što se moglo pročitati ovih dana na tešanjskim web
portalima posjetili smo JU Muzej Tešanj i njenog direktora Ernada Prnjavorca
kako bi dobili odgovore na neka od pitanja koja zanimaju tešanjsku javnost.
Šta nam možete reći o iskopinama, da li su navodi koji se
pojavljuju u medijima tačni i ko je zapravo institucija ili osoba koja je mogla
stajati iza tih radova, dakle čija je to odgovornost…
Ernad Prnjavorac : „Istina je dakle da se već nekoliko dana, vrte informacije o pronalasku dijela drvenih cijevi za koje se pretpostavlja da
su dio vodovoda iz Osmanskog perioda. I tačno je nažalost da Muzej nije bio
prisutan kad su te cijevi iskopane ni kada su vađene. Istina Muzej nije ni bio
dužan jer se ne radi o arheološkom projektu.Ali naravno da je postojala potreba
da se prije svega po nalasku obavjesti ustanova koja je upravo osnovana s
ciljem da istraži, zaštiti a naravno kasnije i prezentira kulturno-historijsko
nasljeđe našeg kraja. Iskreno i ja sam za te cijevi čuo taj dan preko interneta,
iako smo mi u Muzeju očekivali potencijalne pronalske, jer znali smo da se radi
o urbanom dijelu čaršije, koji je već stotinama godina pa i prije bio
urbaniziran, pa smo čak pojačali i kontrole gore. Moji radnici i ja lično smo
nekoliko puta dnevno prolazili. Sudbina je bila dakle da se niko od nas ne
zatekne u momentu pronalska te cijevi. Evo ja sam konkretno, to se može
provjeriti bio upravo na sastanku u općini, kad sam dobio tu vijest. Nažalost
moram reći da naši sugrađani a naročito
oni koji su se tu zatekli prilikom otkopavanja cijevi i dalje žive u vremenu
prije postojanja Muzeja. E sad ja ne znam da li oni ne znaju za Zakon o
kulturnoj baštini ili jednostavno nisu htjeli da ga primjene ali po Zakonu oni
su bili dužni da prijave taj potencijalni arheološki nalazak. Evo ja ću
citirati član 10. Zakona o zaštiti kulturne baštine našeg kantona koji kaže: svako lice je dužno da prijavi potencijalno
dobro baštine organu ili službi iz člana 43. i 44. ovog Zakona. To je ili
kantonalni Zavod za zaštitu spomenika ili Muzeji i druge ustanove koje se bave
očuvanjem kulture. Mi u Kantonu nemamo kantonalni Zavod, dakle u ovom slučaju
misli se na Muzej, pošto mi u Tešnju imamo Muzej, dakle bio je nekakav red da
se obavjesti ova Javna ustanova. Ponavljam do toga nije došlo, i ja sam također
za ovu priču čuo preko portala. Poslije toga, svega nekih pola sata, mi smo
bili gore na licu mjesta, međutim od radnika koji su izvodili radove, mi smo
dobili informaciju da su naši sugrađani, prolaznici u tom momentu naišli, uzeli
te cijevi i jednostavno odnijeli. Ja se nadam da oni te cijevi ne planiraju
jednostavno prisvojiti, zadržati nego ih ustupiti JU Muzej Tešanj, kako radi
toga što će Muzej uraditi sve moguće da te cijevi odnosno taj arheološki nalaz
što bolje predstavi našim sugrađanima i izloži u svojim depoima, tako i radi
činjenice da taj pronalazak podliježe određenim zakonskim pravilima, evo
tačnije navedenom Zakonu o zaštiti kulturne baštine koji kaže jednostavno da
kulturna baština je svih pokretnih i nepokretnih stvari bez obzira gdje su se te
stvari nalazile i u kojem obliku svojine.“
Foto Husein Galijašević (preuzeto iz rubrike Tešanjski dnevnik)
Da li se može reći da zapravo zadržavanje kulturne baštine
ili javnog naslijeđa potpada pod krivično djelo?
Ernad Prnjavorac: „S obzirom na postojeće zakonske odredbe
možemo reći da potpada. Mi imamo na nivou Kantona Zakon o zaštiti kulturne baštine, i on je upravo
ovih dana u proceduri izmjene i dopune, ali on je jasno definirao i prava i
obaveze nalaznika ali i ustanova zaduženih za istraživanje, očuvanje i
prezentaciju kulturnog nasljeđa.“
Kada se rade ovakva iskopavanja ukoliko znači postoji sumnja
da postoji kulturno blago na nekoj određenoj dubini, ko je zapravo institucija
koja bi trebala povesti računa o pravilnom iskopavanju?
Ernad Prnjavorac: „U ovom slučaju, ponavljam pošto mi nemamo
Zavoda, u ovom slučaju Muzej je najbliži tako da kažem, po svojim ingerencijama, nadležnostima, obavezama i odgovornostima da vodi tu kontrolu. Nažalost mi
nismo bili u prilici jednostavno da non stop boravimo pored tih mašina ali ja
sam već naglasio da smo ovih dana, a to naši sugrađani mogu vidjeti, djelatnici
Muzeja i ja lično, često puta pored tih ljudi koji vrše građevinske radove prolazili.
Naravno ja sam i njih uredno obavjestio o Zakonu o kulturnoj baštini, i oni
znaju da su dužni ukoliko naiđu na nešto što bi potencijalno predstavljalo
arheološki nalaz ili dobro baštine, da su dužni čak da zaustave radove i da
pozovu u ovom slučaju evo našu ustanovu da izađe, da se očituje i eventualno da
ona preuzme određene nalaze.
Iz svega što ste rekli nameće se pitanje s obzirom, da
građane zanima ko je zapravo kriv, da li je to bio nemar radnika i sugrađana,
jer vi niste pozvani u onom momentu kad se to otkrili?
Ernad Prnjavorac: „Pa slažem se, i ja ne bi nikoga nazvao
krivim, ali mislim da se ne može ni sva odgovornost ni ta uslovna krivica
prenijeti ili predstaviti na račun Muzeja. Dakle kriv je i izvođač radova, ja
sam naišao na te ljude ali se pravdaju ponavljanjem time da ne znaju za taj Zakon o kulturnoj baštini, pa čak
donekle kriv je i investitor, u ovom slučaju općina Tešanj, koja je trebala
naglasiti da se na tom području očekuje, ili mi kao ustanova čiji je Općina
osnivač. Ja ne bježim od te krivice mada ponavljam ne mislim da je bilo ko kriv.
Ali jednostavno morala je postojati malo bolja koordinacija i malo više dobre
volje da se djelatnici Muzeja prvi
pozovu na teren. I naravno svi bi opet
imali priliku da čuju za tu vijest, i da vide i da slikaju ali malo drugačijom
procedurom nego što je to urađeno.“
Foto Husein Galijašević (preuzeto iz rubrike Tešanjski dnevnik)
Napomenuli ste da odgovornost podjednako za ovaj slučaj leži
i na Muzeju i na općini. Ono što mene sada zanima jeste: da li je izvođač
radova bio upoznat da se na tom dijelu nalaze
vrijedni historijski ostaci od strane investitora. Da li imate tu informaciju?
Ernad Prnjavorac: „Ja vjerujte ne znam. Mi nismo upozorili nikoga, iskreno, Muzej nije, jer mi nismo znali. U suštini ja mislim da mnogi
naši sugrađani nisu ni znali koji je to obim radova koji nas čeka, koja je to
dubina, kolika je to širina, koliki je to zahvat. Ponavljam, ljudi koji su
izvodili radove i još uvijek izvode, pravdaju se time da nisu znali ni da će
naići na potencijalne arheološke nalaze, a ni za Zakon o kulturnoj baštini po
kojem su trebali prvo ustanovu obavijestiti..“
Znači ako govorimo o Zakonu može se reći da je firma koja
zapravo izvodi radove krivac, jer nije upoznala svoje radnike sa zakonom?
Ernad Prnjavorac: „Pa ne znam, ne bih ja krivio sad ni firmu
ni izvođača radova, jednostavno tako je kako je bilo, ali nije kasno da se
greška ispravi i da nalazi koji su pronađeni završe u Muzeju, dok još uvijek ima vremena i dobre
volje. U protivnom mi ćemo jednostavno biti prisiljeni
zakonskim putem tražiti da nam se taj pronađeni materijal preda.“
Iz ovog razgovora koji smo obavili je evidentno da zakonski
osnov o zaštiti kulturne baštine postoji, očigledno da su se desili propusti na
svim stranama. No još uvijek ne zaključujemo našu priču. Nastavljamo naše
istraživanje.
Piše : Rifa Vilašević
