Biti roditelj životna je odluka koja nam ne bi smjela biti nametnuta od društva već bismo je trebali donijeti na temelju vlastitih razmišljanja, stavova, želja. Ljudi, odnosno parovi koji ne žele imati dijete nisu ništa manje vrijedni ljudi od onih koje imaju djecu, a nečija odluka da neće postati roditelj treba se poštovati i prihvatiti isto kao i nečija odluka da će postati roditelj. Ipak, često prema parovima bez djece gajimo neka kriva razmišljanja, a mi smo izdvojili 9 najvećih zabluda.
1. … imaju beskonačno slobodnog vremena koje često potrate
2. …ne vole djecu svojih prijatelja i rodbine
3. …imaju skriveni, ‘mračni’ razlog zašto ne žele djecu
4. …nemaju pojma o brizi o djetetu
5. …ne znaju što je u životu važno i što propuštaju
6. …su nezreli i sebični
7. …koriste kućne ljubimce kao zamjenu za dijete
8. …ne žele da ih zovete na dječje rođendane
9. …će sigurno promijeniti mišljenje u vezi toga
Najčešće smo pogrešno skloni vjerovati da parovi koji nemaju djecu…
To što neki parovi nemaju djece ne znači da ne znaju šta bi sa sobom poslije posla ili vikendom. Ljudi bez djece imaju drugačije prioritete i druge interese i ljubavi u životu. I da, i njima je dan nekada prekratak i dogodi im se da ne stignu nešto obaviti.
Ljudi bez djece vole činjenicu što će zajedno ostarjeti sa svojim prijateljima koji su roditelji i gledati kako njihova djeca odrastaju. To što možda nekad nemaju strpljenja s djecom, zar je to čudno? I roditelji nekad izgube strpljenje sa svojim mališanima, to je normalna ljudska reakcija.
Nepristojno je i potpuno nepotrebno stalno postavljati pitanje ‘Zašto ne želite dijete’? To je odluka donesena na temelju raznih faktora. Može biti riječ o nekom većem problemu ili jednostavno izostanak potrebe za reprodukcijom.
I odrasli ljudi koji nemaju vlastito dijete znaju kako se brinuti za dijete. Zbog toga, nema razloga da ih ne zamolite da pričuvaju vaše dijete ili da ne budu angažovani u njihovom odgoju.
Zašto bi trebala postojati univerzalna skala što je u životu više, a što manje važno koju bi trebao slijediti svaki čovjek? Svako ima pravo na lične prioritete i na pronalaženje onoga što njega čini najsrećnijim i što ga ispunjava. A to nije za svakoga roditeljstvo.
Nije li nezrelije i sebičnije kad ljudi imaju djecu, jer se to od njih očekuje i jer to tako ‘treba biti’, i ne biti sto posto angažovan oko njih? Ili kad imaju dijete jer su djeca jako slatka? Ili zato jer žele imate nekoga ko će se brinuti za njih kad ostare?
Parovi bez djece nemaju psa, mačku ili drugog kućnog ljubimca kao zamjenu za dijete nego zato što vole životinje i žele imati upravo kućnog ljubimca za svog ukućanina. I ne moraju se opravdavati zato jer svog ljubimca vole više od ičega na svijetu.
Parovi bez djece žele biti dio života svojih prijatelja i rodbine koji imaju djecu i rado će doći na rođendane njihovih mališana. To što sa sobom na rođendana neće dovesti i društvo za slavljenika ne znači da nisu gosti pogodni za tu priliku. Osim toga, neki klinci baš najviše vole svoju tetu koja nema svoje djece.
Nikad ne reci nikad, i mišljenje se uvijek može promijeniti, ali i ne mora. Zabluda je vjerovati da će par bez djece sigurno promijeniti mišljenje jer neko drugi zna da će im tek tada život dobiti smisao. Ne možemo mi bolje znati što je za neku drugu odraslu i zrelu osobu dobro nego što to ona sama zna.
