Ukidaju se džemati koji djeluju izvan IZ-a
Svakodnevno slušamo nevjerovatne vijesti iz muslimanskog svijeta. U njima se spominju stotine žrtava u kojima muslimani ubijaju muslimane. Isil ubio tristo zarobljenika civila u Siriji, bombaš samoubica u Indoneziji, taliban samoubica nakon ubistva u školama izvršio masakr na univerzitetu, u Somalij zločini nad civilima, a da ne spominjem Irak, Jemen, Libiju. Radi se o nevinim civilnim žrtvama među kojima su i djeca, žene starci. Bombe se aktiviraju i džamijama za vrijeme obavljanja namaza. Odrubljuju se javno glave i proizvodi strah u cijelom svijetu. Strah se proširio i na cijeli svijet, naročlito nakon bombaških napada i žrtva u Parizu. Svakom normalnom čovjeku se postavlja pitanje razuma; koji je to motiv da se čine nevjerovatni zločini? Čeka još nevjerovatniji odgovor. Musliman koji sebe smatra pravovjernikom ubija muslimana u ime Allaha zato što smatra njegov njegov islam nije pravi i da su kjafiri. Pred očima se stvara nevjerovatna slika. Musliman puca u drugog muslimana sa tekbirom smatrajući da čini šehadet-kao pogibiju za džennetsku vječnost, a da je slučajno promašio i onaj drugi musliman njega ubio, on bi isto tako uzviknuo tekbir veličajući istog Boga, Allaha i očekujući Džennet.
Kako kaže prof. Esad Duraković u knjizi Međumuslimanski ratovi danas-krivo shvaćanje islama, vjerski (u ovom slučaju vjerski-sektaški ratovi) su najkrvaviji i najnehumaniji, ali su oni istovremeno i najbezbožniji, jer se ljudi ubijaju u ime Boga.
Takve i sve druge okolnosti u svijetu proizvode islamofobiju koja uzima sve više maha (Australija, Francuska, Njemačka, SAD i dr.)
Sva ova događanja nisu slučajna i imaju svoje projektante. Ne treba biti politički analitičar pa prepoznati rukopis sprege cionista, velikih korporacija koje upravljaju vladama Zapada na čelu sa SAD. Međutim, ono što je teško prihvatiti je zašto to muslimani prihvataju i realizuju te projekte? Borba za resurse muslimanskih zemalja traje iz vremena kolonijalizma od kada su ti resursi postali instrument upravljanja svjetskim političkim tokovima kojima se stvara profit (primjer najnoviji sa smanjenjem cijena nafte i uključivanjem Irana na tržište nafte skidanjem sankcija prihodi drugih susprostavljenih velikih sila drastično su smanjeni).
Ove teme su nezaobilazne i u svakodnevnim komunikacijama među ljudima u našem okruženju i u našem mjestu.
Opet ću se pozvati na Esada Durakovića koji u svojoj knjizi podsjeća da je u Islamu neizvodivo da se za nekoga muslimana kaže da je kafir, budući da se on Kelime šehadetom deklarirao kao musliman koji vjeruje u Allaha i Muhamedovo a.s. poslanje. Kada čovjek prihvati da o svačijem vjerovanju samo Bog ima pravo da sudi, a to je očigledno i u samoj Objavi, on je “uzeo kurs” nenasilnosti, bratstva, saradnje, to je put koji završava u punoj toleranciji, šta više tolerancija je Božiji nalog budući da on oduzima ljudima pravo da sude o tuđem vjerovanju, odnosno o sankcionisanju drugih zbog manifestacija njihove vjere.
Ovakva događanja reflektuju se i na našu Bosnu i Hercegovinu u kojoj je Bošnjački narod, čija je vjera islam, gdje takođe nastaju konflikti između muslimana, ali usložnjavaju i političku poziciju BiH i odnosa naroda koji žive u njoj. Sve više neprijatelji BiH pokušavaju je prikazati kao mjestom islamske opasnosti za njih i Evropu. Neki događaji podgrijavaju takvo shvatanje, a to je pojava nelegalnih džemata koji su nastali tokom rata ili poslije iz onih istih izvora koji se danas u sektaškim borbama ubijaju u arapskom svijetu.
Ove ideologije došle su u BiH vrijeme njatežih trenutaka u novijoj historiji bošnjačkog naroda, tokom agresije 1992. godine. Veliki broj Bošnjaka bio je indiferentan prema svojoj vjeri, a onda dolazi vrijeme beznađa i oni konzumiraju islam i od onih koji su došli sa ciljem da pridobiju što više vjernika sa svojim pristupom islamu, a koji je opet najmanje islamski. Uz to su pristizali novci, hrana i druga pomoć. Izvorišta su bila u Saudijskoj Arabiji i Iranu, dvjema zemljama koji su nosioci sektaških sukoba sunita i šiija i predstavljaju vodeće regionalne zemlje koje su pod uticajem velikih sila (saveznici suprotstavljenih svjetskih sila koje preko njih ostvaruju svoje političke ciljeve).
Prof. Duraković u svojoj već spomnutoj knizi kaže “da su danas selefizam i šiizam, kao osobene interpretacije islama, čvrsto vezane s politikama zemalja u kojima su dominantni svaki ponaosob. To pojačava njihovu konfrontiranost čiji krajnji cilj je ostvarenje ne samo vjersko-sektaške nego i vjersko-političke dominacije u regiji. Politika i vjera stupile su upravo u ovom slučaju u krajnje i po islam opasan savez. Stoga su danas na Bliskom istoku u velikom sukobu suniti i šiiti; čak i kada se ne vidi direktna njihova uključenost, oni su nesumljivo “u pozadini”. Nažalost ,godinama se već instaliraju i jedni i drugi u Bosni i Hercegovini. To je vrlo loša, zabrinjavajuća “investicija”za budućnost Bosne, jer je riječ o o međusobno nepomirljivim sektama, a obje su značajno različite od “tradicionalnog bosanskog islama”.
Danas plaćamo cijenu za svaki dolar pomoći kojim je uveden sektaški islam preko koga se muslimani danas u svijetu ubijaju.
Vlast u BiH, kao i Islamska zajednica su dugo vremena bili indiferentni na ovakve pojave, da bi tek dolaskom reisa Husein ef. Kavazovića, ali i užasom koji se iz svijeta počeo prenositi u BiH i kada su kod nas izvršena četiri teroristička akta pri čemu su ubijena dva policajca i dva vojnika u Bugojnu, Sarajevu i Zvroniku pojavila sa svojom konkretnom aktivnošću. Otišao sam kod glavnog imama Fuad ef. Omerbašića da se upoznam sa odlukom i aktivnostima koje su naložene u vezi nelegalnih džemata za koje postoji pretposatvka da se prakticizira sektaški islam.
Fuad ef. me je upoznao da je nedavno izmjenom statuta ustanovljen novi organ Rijaseta IZ-a Vijeće muftija koga sačinjavaju sve muftije Rijaseta i reis-ul-ulema. Vijeće muftijaje ustanovljeno za pitanja vjere. Reis-ul-ulema rukovodi Vijećem i odlučuje u slučaju jednakog broja glasova muftija. Osigurava valjanost razumjevanja i življenja islama i ureduje sve djelatnosti u IZ-i na temelju načela i u skladu sa islamskom praksom i tradicijom Bošnjaka. Vijeće je donijelo odluku da se obave razgovori sa grupama koje nisu u okviru organizacije IZ-e (ove grupe organizuju klanjanje namaza i edukacije).
U Tešnju postoje dvije ovako organizovane grupe koje namaz i edukacije organizuju u okviru udruženja građana Cerovac i Zeman. UG Cerovac se nalazi u nekadašnjoj zgradi porodice Smailbegović u Cerovcu, a UG Zeman u zgradi do Vatrogasnog doma u Tešnju. U UG Zeman se po informaciji Fuad ef. odvija samo edukacija, a u Cerovcu i obavljanje namaza. Predstavnici iz neke od ovih sredina pojavljuju se već godinama na lokalnoj TV Smart sa zakupljenim prostorom sa edukativnim temama iz islama. U statutu ovih organizacija stoji da je svrha osnivanja udruženja aktivizam na unapređenju i afirmaciji kulturnih, obrazovnih, vjerskih, humanih i drugih pozitivnih vrijednosti na području općine Tešanj. Ovakav statut je odobren od strane Ministarstva pravde i ako Zakon o slobodi
vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH kaže da crkve i vjerske zajednice moraju biti registrovane u Ministarstvu pravde, a propisan je postupak registriranja nove crkve ili vjerske zajednice koji mora proći zakonsku proceduru. Ovdje se radi o registraciji udruženja građana, a ne nove vjerske zajednice.To znači da su udruženja građana preuzela djelatnosti crkve i li vjerske zajednice i zaista je čudno kako je Ministarstvo pravde registriralo ovakav statut.
Mr. Fuad ef. Omerbašić
Izvršenje zadataka koje je naložilo Vijeće muftija je u toku, a obaveza da se završe je tokom februara. Iz razgovora sa glavnim imamom stekao sam utisak da će ovaj problem sa dva udruženja građana biti riješen. Ostaje tehničko pitanje da li u sistemu i pod kontrolom IZ-a uključiti ilegalne džemate ili ih potpuno ukinuti, a vjernike usmjeriti najbližim džamijama. I jedno i drugo rješenje ima svoje upitnike. U svakom slučaju dobro je da se ovo pitanje riješi unutar IZ-a. Aktivnost na konačnom rješenju ne može biti kratkoročno i pitanje je može li se uopće iskorjeniti, ali se mora svesti na nivo koja neće ugroziti živote građana i integritet države BiH. Ipak, osnovni problem je u glavama, a tu se promjene mogu praviti samo postepeno.
Postojeća aktivnost je usmjerena na ilegalne džemate, međutim smatram da pored registrovanih udruženja građana postoje i druge nelegalne grupe. Nezvanično su spominjane grupe u Kaloševiću, Piljužićima, Planjama (postojala je grupa i u Rosuljama, ali je navodno prestala sa aktivnostima).
Problem ostaje i u samoj IZ. I tamo unutar organizacije postoje legalni džemati (džamija kralja Fahda u Sarajevu?) sa upitnim djelovanjem, ali pretpostaviti je da postoje i mnogi intsajderi koji se ne prepoznaju po vanjskim obilježjima, ali nose istu frakcijsku ideologiju u svojoj glavi. Ilegalni finansijski tokovi kojima se finansiraju sektaši u islamu i danas postoje.
Kada sam jednom 1967. godine šetao Bašćaršijom sa jednim visokim gostom iz jedne muslimanske države i kada smo sreli jedan bračni par koji koji je sa svojim odjevanjem upućivao na selefije rekao mi je:
-Vidim da su se i kod vas pojavile male zmije, ako ih se ne riješite dok su male, riješit ih se nećete kada porastu.
A jedno drugo karakteristično sjećanje nosim iz Zenice 1993. godine. Svaki dan su Zenicom prošetao muškarac sa pantalonama iznad članaka i držao špagu na čijem drugom kraju je bila osoba prekrivena tako da su se samo oči vidjele. Za mene i druge to je bilo neobično odijevanje drugačije od zarova kakve su nosile majke i nane iz moje generacije. Kada sam jednom sjedio u društvu jedan prijatelj upozna me sa dva mladića i objasni da su ta dva momka za 500 KM izigravali onaj bračni par koje smo sretali na ulicama koji pripada “pravim muslimanim”. Plaćala ih je neka saudijska humanitarna organizacija. Sjećam se da je pred njima bila flaša piva.
Za proteklih dvdeset godina stigli smo tu gdje smo stigli. Nismo spriječili na vrijeme, pa će liječnje biti teško i dugo.
Na kraju bih citirao i sebe iz intervjua koji sam dao listu Naša Bosna 25.8.1994. godine:
-Takođe mi se ne sviđa ulazak donatorskog novca kroz razne vjerske i druge institucije. Takav novac bi mogao stvoriti jednu iracionalnu političku snagu čime bi se iskomplikovali naši unutrašnji i vanjski odnosi.
Osnovni problem i uzrok ovakvih anomalija u islamskom svijetu su neznanje i moral jer su oni bit islama.
Privredne aktivnosti
Firma Saračević d.o.o. je u petak organizovala svoje tradicionalne Poslovne susrete Saračević
2016. Dobio sam poziv i pratio sam izlaganje vlasnika Osme Saračevića i njegovih saradnika koji su upoznavali kupce sa proteklom godinom, tržišnim kretanjima, novim proizvodima, katalozima, investicijama u objekte, mašine, sistem otpadnih voda u iznosu od milion KM. Sada zapošljavaju 30 radnika. Prodali su 8 000 tona proizvoda crne metalurgije u vrijednosti od preko 11 miliona KM. Od toga vrijednost prodaje dijelova od specijalnih čelika je oko 10%.
Do mene je sjedio i Mirsad Hadžić izvršni direktor firme Inžinjeringa iz Jelaha. Čestitao sam mu na uspješno obavljenom poslu postavljanja jedne dionice primarne mreže za otpadne vode želeći mu da dobiju na tenderu i dionicu primarnog voda od Netače do Žabljaka, čiji radovi se očekuju ove godine. Interesovao sam se i za kćerka firmeInžinjeringa Zamah koja proizvodi piliće. Upozna me sa investicionim novostima u ovoj firmi što je bio razlog da sutra dan posjetim ova radilišta.
Inžinjering gradi novu halu od 10 000 m2 u kojoj će biti organizovana proizvodnja sa novom tehmologijom prefabrikovanih AB konstrukcija i betonske galanterije u poljoprivredi (betonski stubovi i nosači kod protivgradne zaštite, proizovdnje malina i sl).
Proizvodna hala Euro oniksa i hala Inžinjeringa za proizvodnju prefabrikovanih AB konstrukcija
Buduća hala će biti preko puta proizvodne hale plastične stolarije Euro oniks, odnosno firme Bagatela i betonare građevinske firme Inter. Prostor gdje su izgrađene hale nalazi se do općine Usora i njenu industrijsku zonu gdje se nalaze kapaciteti firmi Ivex i Ćosić Promex. Iz tog pravca smo i došli do gradilišta. Međutim , vratili smo se sasvim novom tek postavljenom trasom novog puta koji izlazi kod objekata firme Inox Ajanović. Na tom putu posjetili smo i kćerku firmu Inžinjeringa
Zamah gdje se proizvodi 100 000 pilića u turnusu koji traje oko 40 dana. Razmak između turnusa je oko deset dana tako da se u ovoj pilećoj farmi, najvećoj na ovom prostoru proizvede blizu 700 000 pilića godišnje. Proizvodnja se odvija u saradnji sa firmom Madi koja proizvodi mesne proizvode od pilića.
Koliko je dobro u komšiluku imati jake finaliste pokazuje i ovaj primjer. Transportni troškovi su sigurno uticajni kod velikih kapaciteta tako da i blizina puno znači sa stanovišta troškova, ali i kompletne veterinarske i druge usluge.
Jedan proizvod nameće propizvodnju drugog. Tako firma Zamah već gradi halu u kojoj će se od izmeta pilića praviti gnjojivo za poljoprivredu u obliku peleta.
Buduća peletara firme Zamah
Izlazeći na saobraćajnicu Tešanjka-Jelah zapazio sam da se u istom prostoru nalaze i firme Kalim, Ogrić metal i Inox Ajanović. Poslije smo krenuli putem prema rijeci Usori koji se nalazi između kafane i kamenoresca i došli nasuprot jezera Jelen i do zemljišta (koje opet prirodno ovom, po meni, budućem industrijskom prostoru) gdje jedna od firmi iz grupacije Hifa planira izgradnju farme.
Zaista nisam znao da na ovom prostoru već postoji kontura jedne buduće industrijske zone koja će biti daleko veća od sadašnjih u Bukvi i Gliništu. Tešanjska privredna priča ima svoje još bolje perspektive nego što sam i sam mogao pretpostaviti.
Vratio sam se putem koji vodi za Vukovo i dijelom nove industrijske zone jer sam dobio informaciju da se tamo već nalaze tri gradilišta. Nisam imao vremena da provjerim o kavim investicijama se radi i ko su investitori. Zapazio sam da se grade dvije nove hale i da se uređuje obala jezera uz industrijsku saobraćajnicu tako što je izgrađena pješačka staza i uređena zelena površina. Čuo sam da se pojavio novi vlasnik, ugostitelj, koji ima namjeru investirati u ovaj objekat gdje i urbanističkim planom predviđen prostor za sport i rekreaciju.
Nove hale na početku saobraćajnice u industrijskoj zoni Glinište
Jezero na Gliništu
Nastojaću pratiti realizaciju ovih investicija i evidentirati podatke koje nisam uspio obezbijediti. Iako je januar vrijeme kada baš i nema puno kulturnih sportskih i drugih aktivnosti, ali je dobro što ima privrednih. Po onom što sam vidio, ulazak u Novu 2016. godinu je odličan i nije čudo što su građevinci u Tešnju za devet mjeseci prošle godine imali prihod od sto milona maraka. Najveći broj radova je očito obavljen u Tešnju.
Iz tešanjske historije
-Moša Albahari, trgovac i brat Sabetaja Albaharija, prvi donio gas (petrolej) u Tešanj 1876. godine. Donio je i prvu lampu sa cilindrom.
-Knjižaru i papirnicu držala je firma Ibrahimpašić 1905. godine. Poslije Prvog svjetskog rata nasljednik ove firme bio je Muhamed Ibrahimpašić.
-Osman Dusinović iz Tešnja završio Veterinarski fakultet u Beču, kada je 9. novembra 1908. godine promoviran za veterinara.
(Iz Hronologije ličnosti događaja tešanjskog kraja od Mustafe Ćemana)
Stare fotografije
Grupa turista iz Tešnja, Teslića i Modriče ispred Plave džamije u Istambulu 1982. godine
Čuče s lijeva:NN iz Modriče, NN iz Teslića, Jasmina Jahić Kotorić, Mensura Handžić, Ilija Gverić, NN iz Modriče, Fehim Hodžić, NN iz Modriče, Muhamed Hundur, Smail Handžić Bata
Stoje:NN iz Modriče, Aličehajić iz Teslića,Esma Jahić, NN, Mina Hundur, Nisveta Bešlagić Tetka, Zulejha Terzić, Fikreta Prnjavorac, Meho Prnjavorac, Mina Hodžić, Majda Bijedić, Nafa Brkić, NN, NN, Aljo Đafić i Smail Terzić Penjak
Husein Galijašević
