Posljednjih mjeseci smo svjedoci da je lokalna politička scena pokazala svoje pravo lice.
Amra Babić formalno i pravno kreira svu visočku politiku, koristeći se svim raspoloživim sredstvima, a ponajviše sitnošićarskom politikom opozicijskih političkih partija.
Iako je to u jednom trenutku izgledalo funkcionalno, od kada se Amra Babić javno izjasnila da će se ponovo kandidirati na predstojećim lokalnim izborima za poziciju na kojoj se trenutno nalazi – taj privid funkcionisanja počeo je poprimati drugačiji oblik i formu.
Teško se oteti dojmu da je “kompas izgubljen”, a kakvo takvo povjerenje javnosti uzdrmano. Na nekoliko posljednjih javnih dešavanja, više nego evidentno je da se ne odazivaju niti najpozvaniji gosti.
Kamen temeljac za obdanište u Prijekom, radionica za privrednike u suradnji sa ublehašem svih ublehaša Praštalom i njegovom NVO udrugom za evropski put, a nadasve Dan Armije RBiH u organizaciji sa Koordinacionim odborom boračkih udruženja, pa da dodamo i sevdalisanje sa Preporodom i ovdašnjim školama – sve to je prošlo, blago kazano katastrofalno i izignorisano od svih političkih aktera i drugih respektabilnih društvenih faktora.
Nije Amri Babić pomogla medijska ofanziva, a još manje angažmani sa svojevrsnim “stručnim” saradnicima i koordinatorima za sve i svašta. Naprotiv, osim poziva na kahvu u ambasadu Turske koja je bila nimalo slatka i ugodna, izostala je euforija javnosti i podrška političkih i medijskih tapkaroša.
Sve su prilike, a vrijeme će pokazati da je Amra Babić “puštena niz vodu” i vješto iskorištena od opozicije – da se na njenoj praksi rada i iskustva gradi izborna kampanja. Kada politika postane svrha sama sebi, u ovm slučaju kada “političko mišljenje Amre Babić” postaje pitanje svih pitanja ovog grada, onda tu nema politike, a još manje društvenog dobra.
Vlast koju čine pomoćnici nad kojima se svakom građaninu želudac prevrće u stomaku i “stručni kadar” koji nije u stanju promišljati i djelovati na nivou “damarovaca” nije uzdanica na kojoj se može graditi izborna kampanja nezavisnog kandididata, pa makar sva kampanja bila plaćena poreskim – budžetskim novcima građana.
Pitanje je samo vremena koliko će politička “mašina” SDA trpiti takvo stanje stvari, kada će po vertikali političke vlasti uslijediti adekvatni odgovori koje će platiti svi građani ovog grada.
Isto tako, za očekivati je da partije opozicije svoja iskustva koketiranje i koleboriranje sa Amrom Babić iskorite za vlastite izborne kapanje – dokazujući štetnost politika koje se zasnivaju na dobroj volji pojedinaca pa maker ta osoba bila i Načelnica Općine Visoko.
Može ružno zazvučati ovakav rukopis ali politička zbilja je takva, nemilosrdna i revanšistička.
Osim toga, primjer Amre Babić, prije nje Muniba Alibegovića, pa zašto ne reći i Faruka Salčinovića, školski je primjer da Visoko nema LIDERA za “nezavisnu” politiku u odnosu na političke partije. Amra Babić je treći slućaj visočke politike, što će reći ništa novo, u kojoj Prva osoba izvršne vlasti Visoko ostaje bez podrške vlastite partije, a potom opozicione partije kolaboriraju sa istom, a da se niti u jednom slučaju nije uspjela profilirati kritična masa ljudi koji mogu ovdašnjoj političkoj zbilji dati oblik i formu, a bez da se politički deklarišu ili da “mašu” partijskim knjižicama. Ruku na srce, za takvo što su uvjek postojali uslovi i predispozicije.
Nije istina da takvog kadra nema – istina je da niko od takvih ljudi ne želi, i nije mu ni na kraj pameti da se dovodi u poziciju kompromitovanja za politikantske interese “nezavisnih politika” sa samo jednom – revanšističkom strateškom smjernicom.
Suština problema leži u činjenici da Amra Babić, kao i njeni predhodnici postaju žrtve vlastitih precjenjenih mogućnosti, a prije svega zahvaljujući vlastitim političkim partijama.
Ako je suština politike da glorifikujemo to što spade u domen aktivnosti NVO sektora – ušićariti neki grant, donaciju i slično sa nekih viših novoa vlasti ili međunarodnih lihvara kojih je po BiH ko “govana”, a da ne nalazimo za shodno obrazložiti smislenost potrošnje općinskog Budžeta, poreskih para prispjelih sa viših nivoa vlasti – o kakvoj mi politici govorimo.
Pa i takva politika je ostala neiskorištena.
Istine radi, Turci jesu bili spremni i voljni investirati oko 15 miliona eura za projekte kanalizacije i vodosnabdjevanja na cijeloj općini Visoko, a javnosti nikada nije pojašnjeno ko je i na koji način prokockao takvu šansu.
IZVRŠNA vlast svojim improviziranim pokušajima da “ljudima podvale muda pod bubrege”. Sada se isti ti projekti namjeravaju raditi kreditnim zaduženjem.
Ambulanta u Moštru i Kulturni centar u Prijekom su sve od tih silnih obećanja.
Najmanje je bitno tko je za sve kriv – problem leži u činjenici da se javnost obmanjuje sve dok i ptice na grani ne propjevaju da Visoko nema političku strategiju – standardizirane projekte i prioritetnost istih po hijerarhijskoj vrijednost.
Politikanstvo ovdašnje se ogleda u činjenici da su svi rezultati i promašaji produkt kampanjskog aktivizma – ribarska logika, zabaci pa ako se šta upeca.
Amra Babić je lokalnu izvršnu vlast pretvorila u najuspješniju NVO službu, mada bi se i o tome dalo polemisati ako bi smo otvorili sve karte ovog grada. Nisam siguran da u toj konkuraciji bi bila na čelu ako bi se analitički poredali svi humanitarci, donatori i entuzijasti ovog grada.
Ovdje treba naglasiti još jedan, a dugoročno najkatastrofalniji segment, a to je činjenica da Izvršna vlast Visokog je u posljednje desetljeće fabrikovala mali million štetnih društvenih aktera – budžetskih parazita, i to samo iz jednog jedinog razloga – traženja vlastitotog političkog legitimiteta Prvom u izvršnoj vlasti. Ovdje mislim na raznorazne sportske i ine NVO aktiviste, kulturne, vjerske, humanitarne i kakve sve ne ublehaše.
U ovom gradu što se Visoko zove, a historijat mu seže do najstarijih korijena Bosne i Hercegovine, sve se svelo na jednodnevne populističke cirkuse sa samo jednom svrhom i nikakvim ciljem – da se trenutnom političkom ambijentu dadne kakav takav legitimitet.
Zbog činjenice da Visoko, a ruku na srce i ostatak države nema javno artikulisan kritičko-analitički diskur spram aktuelnih tokova, beskonačno puta nam se dešava da predimenziniramo mogućnosti kadrova i partija bez ikakvog osnova. Populističko “pumpanje” i glorifikovanje političkih projekata sa nižerazrednim političkim kadrovima svaki puta nam se obije od glavu.
Da pojasnimo – nije kod tih kadrova sporna dobra volja i “nijet”, za kvalitetan rezultat nužne su kvalifikacione i kompetencijske sposobnosti. I najvećem laiku je jasno da politiku ne mogu i ne znaju voditi kadrovi koje sada imamo na političkoj sceni. Vrijeme partijskih poslušnika je davno iza nas. Ovo što sada imamo za političke aktere je politički nusprodukt.
Ima ona narodna; “Dok se pametan svijet uči na tuđim greškama, mi se uvijek učimo na vlastitim”.
