U selu Bočinja kod Maglaja nakon rata u Bosni i Hercegovini formirana je prva veća vehabijska zajednica nastanjena pretežno islamskim dobrovoljcima afroazijskog porijekla iz odreda “El Mudžahid”. Ta zajednica više ne postoji.
U ovom selu danas, uz oko 200 povratnika srpske nacionalnosti, živi 14 porodica bošnjacke nacionalnosti kojima su lokalni Srbi prodali imovinu. Za razliku od “paradžemata” u naselju Ošve, u maglajskom selu Bočinja prihvatili su ulazak u Islamsku zajednicu (IZ) BiH i time više ne predstavljaju “paradžemat”.
Predstavnik Bošnjaka Semin Rizvić, koji kao i drugi stanovnici Bočinje ne voli da ga zbog izgleda nazivaju vehabijom, za RSE kaže da je Bočinja primjer suživota Srba i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.
On navodi i da su se Bošnjaci distancirali od komšije Ibrahima Delića, ratnog vojnog invalida kojem je amputirana noga, a protiv kojeg se zbog odlaska u Siriju vodi postupak pred Sudom BiH.
“Priča o ulasku u IZ seže malo dalje od ove inicijative o učlanjenju ‘paradžemata’ u IZ. Prije svega, mi smo ulaskom dobili da više ne moramo razmišljati o vjerskom životu. Sav vjerski život organizuje IZ. Mislim da smo, sa finansijske strane i u svakom drugom pogledu, na dobitku”, ističe Rizvić.
Semin Rizvić smatra da do ranije integracije nekadašnjeg “paradžemata” u Bočinji nije došlo zbog nezainteresovanosti Islamske zajednice za paralelne vjerske strukture.
“Islamska zajednica je ta koja je, možda, i ranije trebala pokrenuti jednu ovakvu inicijativu. Koliko je ona imala kapaciteta ili ne – o tome se da pričati, jer i ovo sada kako je krenulo naglo, imam osjećaj da je riječ o pritiscima kojima je podlegla IZ koja sada nema dobro razrađenu strategiju kako da se to završi”, ocjenjuje Rizvić.
ISIL jedan od najvećih belaja
O komšiji Ibrahimu Deliću naš sagovornik kaže da je u Siriju otišao bez ikakve prethodne najave.
“Naravno, on je otišao na samom početku prije donošenja zakona o zabrani odlaska (dopuna Krivičnog zakon BiH o zabrani odlaska građana BiH na strana ratišta, op.a.). On je, kako je meni kazao, otišao kao humanitarni radnik da vidi kakvo je stanje. Međutim, bez obzira na sve, mi smo reagovali i rekli da ne želimo da nam pravi probleme u vezi toga, tako da smo ga isključili iz džemata”, ističe Semin Rizvić.
“Jedan od najvećih belaja u kojem se danas nalazi islamski svijet je pojava tog ISIL-a (Islamic State in Iraq and the Levant – Islamska država Iraka i Levanta, op.a.). Svi oni koji žele da daju doprinos i da se zalažu za ovu vjeru, po meni, bilo bi im najpametnije da se uhvate u koštac s knjigom, da uče, upišu neki fakultet”, navodi Rizvić.
Selo Bočinja
On naglašava da su međunacionalni odnosi u Bočinji na zadovoljavajućem nivou i da nema nikakvih problema između Srba i Bošnjaka.
“Imamo fantastične odnose. Lijepe, korektne komšijske odnose, tako da danas imamo jednu sasvim drugu priču o Bočinji”, konstatuje Rizvić.
To potvrđuje i Stana Blagojević koja se sa suprugom u Bočinju vratila 2002. godine. Oni žive na ulazu u ovo maglajsko selo.
“Ima ona stara poslovica ‘svoja kućica, svoja slobodica’. Nikog ne diram. Niko me ne dira. Šta će me biti strah? Nema nikakvih problema. Svako svoj život živi, kako može i snalazi se”, zaključuje Blagojević.
