Individualna aktivnost dijela poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske (RS) i dalje je na vrlo niskom nivou, podaci su Centara civilnih inicijativa (CCI) o radu entitetskih parlamentaraca u prvom polugodištu 2016. U posmatranom periodu, održano je 27 zasjedanja na kojima su razmotrene 92 mjere i usvojeno 28 zakona, ali ima i parlamentaraca koji svoju poziciju ne koriste aktivno za zastupanje interesa građana koji su ih izabrali na tu odgovornu, ali i unosnu dužnost.
Čak njih 12 nije diskutovalo ni o jednoj od tih mjera. To su: Goran Jerinić (SNSD), Milorad Jagodić (SNSD), Milan Dakić (DNS), Nenad Kuzmić (SNSD), Ivana Lovrić (HSP), Čedo Vuković (SNSD), Nedeljko Čubrilović (DNS), Branko Butulija (SDS), Vojin Mitrović (SNSD), Zorka Andrić (NDP), Ilija Tamindžija (SNSD), Siniša Ilić (RSRS).
Monitoring rada Narodne skupštine RS-a pokazao je da 27 poslanika, od ukupno 83, nisu postavili ili pokrenuli nijedno pitanje ili inicijativu, a 14 parlamentaraca diskutovalo je samo o jednoj od svih mjera koje su se pojavile na dnevnom redu.
Ako je plata naknada za rad, postavlja se pitanje kako su je zaradili „čutolozi“ ili njihove kolege koje su za šest mjeseci i 27 zasjedanja samo jednom se javili za diskusiju. Građani RS-a iz svog džepa izdvajaju za zarade parlamentaraca, od kojih je 53 profesionalizovalo svoj status u Skupštini RS-a, tj. imaju status zaposlenih i primaju punu platu po ovom osnovu.
Iz CCI-a su naveli da se može reći da je prosječna plata profesionalnog poslanika, uz minuli rad, oko 3.000 KM. U statusu profesionalnog poslanika je Vojin Mitrović (SNSD), koji je napustio NDP nakon izbora u parlament, te se ponovo vratio u okrilje vladajućeg SNSD-a, a ujedno je i vlasnik privatne firme.
I on nije usamljen primjer, jer iako ima privatnu firmu, u statusu profesionalnog poslanika u parlamentu RS-a su još neki parlamentarci među kojima i Slavko Dunjić (Slobodni demokratski srpski klub), koji se, po podacima CCI-a, za šest mjeseci svega jednom javio za diskusiju. Prosta računica pokazuje da su Mitrović i Dunjić za šest mjeseci (ne)rada građane RS-a „koštali“ oko 18.000 KM, pri čemu je za jednu minutu jedne diskusije Slavka Dunjića trebalo izdvojiti čak 1.800 KM.
Narodni poslanici koji nisu u stalnom radnom odnosu u Narodnoj skupštini RS-a imaju pravo na naknadu u mjesečnom iznosu (paušal) od 70 posto osnovne plate poslanika koji su u stalnom ili profesionalnom radu. Po navedenom osnovu, primaju mjesečnu naknadu od 1.785 KM.
Značajno je istaći, da poslanici koji primaju paušal od 1.785 KM, neometano na svojim profesionalnim radnim mjestima primaju punu platu za poslove i funkcije koje obavljaju, pa većina poslanika koja nije profesionalizovala svoj status, mjesečno faktički ostvaruje dupla primanja. Budžet Narodne skupštine RS-a u 2016. godini iznosi 10.840.600 KM. Struktura mu je takva da je za lična primanja poslanika i zaposlenih na godišnjem nivou predviđeno 6.700.000 KM ili 62 posto od ukupnih budžetskih sredstava predviđenih za rad najviše zakonodavne institucije.
U CCI-u smatraju da bi bilo značajno i da se na web stranici postavljaju i podaci o platama profesionalnih poslanika, kao i iznosi paušala koje primaju. I ovo je pitanje koje će se morati riješiti, a CCI-u se pitaju zbog čega to ne urade skupštinske službe, već čekaju da dobiju instrukciju od EU gdje je ovo obavezan standard.
Ili je na ovom prostoru i danas sve isto kao što je Nušić u svojoj komediji davno napisao „poslanička funkcija se vidi kao neiscrpni majdan za lično bogaćenje kroz privilegije koje poslanički mandat pruža. Kandiduju se oni koji misle da treba da budu poslanici zato što je to u njihovom interesu …“. A, narod sve to plaća.
