Dok bosanskohercegovački proizvođači voća i povrća sa zebnjom iščekuju nalaz inspektora iz Rusije i ponovni početak izvoza, uzgajivači malina takvih problema nemaju. Malina je jedini bh. proizvod koji bez ikakvih ograničenja ima osigurano izvozno tržište.
U hladnjači bugojanske firme Heco, čiji kapacitet premašuje 4.000 tona i za koju mnogi stručnjaci u ovoj zemlji kažu da je začetnik malinarstva u Bosni i Hercegovini vri kao u košnici, jer nakon okončanog otkupa maline sorte vilamet i miker na redu je polka. Uz njih, samo na području Bugojna još je šest otkupljivača maline koja ide na tržište EU-a.
“Tržište sigurno postoji, nemamo ograničenja. Svake godine pojavljuje se sve više novih kupaca, sve je veća potražnja, nema apsolutno nikakve prepreke za povećanje proizvodnje maline u BiH”, poručuje vlasnik firme Muhamed Palačkić.
Prepoznali su to i stanovnici gornjovrbaske regije, koji su poodavno prestali uzaludno iščekivati oživljavanje ratom ili privatizacijom uništenih firmi i okrenuli se uzgoju malina. Stoga i ne čudi što je, kažu, u sezoni ovdje gotovo nemoguće pronaći berača. “Svaka porodica može da radi dva duluma maline, s kojih mogu ubrati od osam do 15 hiljada maraka”, navodi Palačkić.
Malina je kao klasična berzanska roba čija cijena ovisi od ponude i potražnje na svjetskom tržištu, no njena prosječna otkupna cijena po kilogramu posljednjih godina nikada nije bila ispod tri marke. Takvu cijenu ne dostiže nijedna poljoprivredna kultura. Naprimjer, tonu pšenice proizvođač proda za 300, a istu količinu maline za tri hiljade maraka.
“Malina ima najveću perspektivu kad je u pitanju bilo kakvo voće i izvoz iz BiH”, zaključuje Palačkić.
Svjesni zahtjeva tržišta, ovdje se nakon višegodišnjeg iskustva u malinarstvu okreću organskoj proizvodnji malina, koja je, kažu, budućnost, a sve pretpostavke imaju.
