Namjenska, odnosno vojna industrija Federacije Bosne i Hercegovine jedan je od najuspješnijih dijelova ukupne industrije u ovom entitetu i cijeloj državi. Skoro sve fabrike iz namjenske industrije preživjele su rat i poslijeratno doba i danas većina njih uspješno radi. Istina, nekoliko fabrika ima problema koji su se u poslijeratnim godinama gomilali u vidu dugova za plaće i doprinose, ali su uz pomoć Vlade Federacije BiH sve nastavile raditi i proizvoditi.
Od dvanaest fabrika namjenske industrije u Federaciji BiH, pet ih je u većinskom privatnom vlasništvu – “Pobjeda Technology”, “Pobjeda Rudet” i “AC Unity” iz Goražda, “Koteks” iz Tešnja i “Guma‑co” iz Bugojna. U većinskom državnom vlasništvu jesu: “Binas” iz Bugojna, “BNT-TMiH” iz Novog Travnika, “Unis Ginex” iz Goražda, “Igman” iz Konjica, “Pretis” iz Vogošće, “Vitezit” iz Viteza i “Zrak” iz Sarajeva.
Koliko je uspješna namjenska industrija, govori i podatak da je izvoz oružja i municije za prvih jedanaest mjeseci prošle godine iznosio 144 miliona maraka, a da je uvoz u isto vrijeme bio osam miliona maraka. Također, izvoz eksploziva i pirotehničkih sredstava iznosio je 27 miliona maraka, a uvoz 16 miliona maraka. Izvozni rezultati zasigurno su mnogo bolji ako se uzmu u obzir i drugi proizvodi namjenske industrije koji u carinskim tarifama nisu kategorizirani kao proizvodi vojne industrije.
U FBiH propala samo jedna fabrika
Vojna industrija u bivšoj Jugoslaviji bila je najznačajniji izvor prihoda od izvoza. Danas nije mnogo toga ostalo od te slavne industrije, ali ipak dovoljno da bude dobra baza za razvoj, barem kada je riječ o Federaciji BiH. U ovom entitetu propala je samo jedna prijeratna fabrika vojne industrije. Riječ je o mostarskom “Sokolu”, firmi koja je proizvodila avione i bila ponos vojne industrije bivše Jugoslavije. U “Sokolu” su radile hiljade ljudi, a danas, nakon privatizacije, od te firme nije ostalo gotovo ništa. Što se tiče fabrika namjenske industrije koje su nakon Daytonskog mirovnog sporazuma pripale entitetu Republika Srpska, preživjele su samo tri. Tehničko-remontni zavod “Bratunac” prodat je firmi iz Južnoafričke Republike i radi vrlo malo projekata za novog vlasnika. “Kosmos” iz Banje Luke skoro da ništa i ne radi, prošlu godinu obilježili su štrajkovi u ovoj firmi. “Kosmos” je dužan 16 miliona maraka za poreze, a i radnici traže svoje. Na korak je do stečaja. “Orao” iz Bijeljine jedina je firma koja koliko-toliko radi, ali uglavnom je riječ o reparaciji i proizvodnji avionskih turbomlaznih motora.
S druge strane Drine opstalo je nekoliko fabrika koje su ugrabile svoju priliku na tržištu. Riječ je o firmama “Zastava oružje” iz Kragujevca, “Prvi partizan” iz Užica, valjevski “Krušik” i čačanska “Sloboda”, te “Milan Blagojević – Namenska” iz Lučana i “Prva iskra – Namenska” iz Bariča.
I sa zapadne strane vojna industrija bilježi uspjehe. Najtraženiji hrvatski proizvodi vojne industrije bili su pištolji karlovačkog “HS Produkta” te njihova jurišna puška VHS, potom snajperi, ručni bacači granata, strojevi za deminiranje, vojna oprema, kacige, čizme i patrolni brodovi.
Prema dostupnim podacima, izvoz vojne industrije Srbije veći je od milijardu maraka, Hrvatske oko 300 miliona, a Bosne i Hercegovine više od 300 miliona maraka.
Najvažnije za vojnu industriju Federacije BiH jeste to što je nakon godina stagnacije i borbe s problemima u vidu dugova i besparice konačno došlo vrijeme kada treba uhvatiti korak sa svijetom i tržištu ponuditi nove bosanskohercegovačke proizvode, ali proizvode koje su sami izumili i napravili.
Selmo Cikotić, bivši ministar odbrane BiH i čovjek koji je dugo godina u sektoru odbrane, za Stav je kazao da namjenska industrija Federacije BiH nastavlja raditi ono što je radila prije, u toku i poslije rata.
“Činjenica da imamo sposobnost da proizvodimo naoružanje jako je važna za odbranu Bosne i Hercegovine. To je i rat pokazao, posebno u uvjetima kada smo imali embargo na uvoz oružja. U tim trenucima proizvodnja oružja pokazala se krucijalnom za odbranu BiH”, kazao je Cikotić.
U prošloj godini namjenska industrija Federacije BiH imala je promet od 230 miliona maraka, a plan za 2017. godinu jeste 265 miliona maraka. Vlada Federacije BiH dala je 2016. godine firmama iz namjenske industrije tri miliona maraka poticaja za razvoj, a u budžetu za 2017. godinu planirano je pet miliona maraka. Firme iz Federacije BiH vojne proizvode plasiraju na tržišta četrdeset zemalja, a najznačajnija tržišta jesu: Saudijska Arabija, Egipat, Sjedinjene Američke Države, Pakistan, Bugarska, Malezija, Srbija, Afganistan, Švicarska i Angola.
Za namjensku industriju Federacije BiH u 2017. godine dvije su ključne stvari. Prva je testiranje i početak serijske proizvodnje samohodne haubice kalibra 155 milimetara. Riječ je o modernom artiljerijskom oružju koje razvija “Bratstvo” Novi Travnik, tvornica mašina i hidraulike (BNT‑TMiH). Osim kamiona i računarske oprema, kompletna haubica domaći je proizvod. Osnovne karakteristike ovog artiljerijskog oružja jesu: domet 40 kilometara, automatsko punjenje šest granata, kompjutersko GPS navođenje, NATO kalibar 155 mm i mala težina.
Kada se razvija i brezova metla, podaci su tajni
Druga ključna stvar jeste razvoj i ulazak u serijsku proizvodnju prve bosanskohercegovačke puške. Riječ je o novom proizvodu, prvom takvom u Bosni i Hercegovini, ali o tome se još ne govori. Direktor Direkcije za namjensku industriju Federacije BiH Ismet Briga kazao nam je da o tome ne može govoriti.
“Istina je da imamo to u strategiji razvoja namjenske industrije, pripreme su u toku i proizvod je u fazi razvoja. To je sve što mogu kazati. Kada se razvija i brezova metla, podaci su tajni, a kamoli puška”, istakao je Briga.
Iako su se nekada u Bosni i Hercegovini proizvodili i borbeni avioni, proizvodnja je danas nešto skromnija, ali ipak ima fabrika i proizvoda na koje možemo biti ponosni. Ovdje ćemo predstaviti fabrike i njihove najznačajnije proizvode.
“Igman”: Ova firma imala je u protekloj godini ugovorene poslove vrijedne 119,6 miliona maraka. “Igman” proizvodi municiju. Riječ je o bojevoj municiji gotovo svih kalibara, zatim manevarskoj municiji te specijalnoj municiji, uglavnom snajperskoj. Direktor ove kompanije Džahid Muradbegović tvrdi da je “Igman” jedna od pet fabrika u svijetu koja zadovoljava najviše standarde kvalitete i sigurnosti proizvoda. Prema podacima iz izvještaja o poslovanju kompanije za 2015. godinu, “Igman” je zapošljavao više od 1.000 radnika i imao profit od 32 miliona maraka.
“Pretis”: Firma iz Vogošće imala je u prošloj godini 46 miliona maraka ugovorenih poslova. U proizvodnom programu “Pretisa” jesu minobacačka municija, artiljerijska municija, tenkovska i antitenkovska municija, rakete, municija za pješadijsko naoružanje i avionske bombe. “Unis Pretis” bio je prije rata vodeća fabrika namjenske industrije u proizvodnji municije, ali i civilnog programa. Zapošljavao je 5.000 ljudi, ali je u ratu fabrika uništena. Poslije rata je “Pretis” podijeljen na civilni i vojni program.
“Unis Ginex”: U ovoj fabrici proizvodi se više od 300 vrsta inicijalnih kapisli i detonatora za civilnu i vojnu upotrebu – pištoljsku, puščanu, protuavionsku, artiljerijsku municiju i ručne bombe. “Unis Ginex”, također, posjeduje tehnologiju i proizvodne linije za proizvodnju i preradu svih vrsta inicijalnih eksploziva i raznih hemikalija. Više od 600 radnika ove kompanije proizvelo je prošle godine oko milijardu inicijalnih kapisli raznih vrsta.
“Pobjeda Technology”: Ova goraždanska firma bavi se proizvodnjom sportske i pištoljske municije za civilni program. Zapošljava više od 180 radnika. Na kraju 2015. godine firma je imala prihod od 13 miliona maraka, a u prošloj godini ugovorila je poslove vrijedne 15,8 miliona maraka.
“Pobjeda Rudet”: Nekada su ove dvije firme iz Goražda bile jedinstvena firma, ali su poslije rata podijeljene. “Pobjeda Rudet” proizvodi električne i neelektrične detonatore, detonirajuće štapine i detonatorske kapisle. Njihovi proizvodi uglavnom se koriste u rudarstvu i ostalim civilnim programima. Prema podacima iz zvaničnih izvještaja, firma je u 2015. godini imala dobit od 447.000 maraka, a u prošloj godini ugovorila je poslove vrijedne 11,7 miliona maraka.
“Binas”: Bugojanska firma nastala je na temeljima slavne fabrike “Slavko Rodić”, čiji se proizvodni program bazirao na streljivu, od minobacačkih i topničkih upaljača i kapsula, do mina te kasetnih i ručnih bombi. U vrijeme SFRJ u fabrici je radilo oko 3.500 radnika. Ova firma i danas ima gotovo isti proizvodni program. “Binas” je dugo bio u problemima, ali je stanje i u ovoj fabrici krenulo nabolje. Imaju pune ruke posla, čak su zaposlili i novih osamdeset radnika prošle godine. Iako problemi i stara dugovanja još postoje, premijer Federacije BiH Fadil Novalić obećao je pomoć, restrukturirat će fabriku i riješiti problem dugova jer “Binas” ima jedinstven proizvodni program, kvalitetan i cijenjen u svijetu. U prošloj je godini “Binas” imao 7,8 miliona maraka ugovorenih poslova.
Tehničko-remontni zavod Hadžići: Dovezete stari tenk u TRZ Hadžići i za neko vrijeme dobijete tenk kao nov, još i poboljšan. Isto je i s drugim oklopnim vozilima. To su poslovi kojima se bavi TRZ iz Hadžića – remont i modernizacija vojne opreme. Ova firma u prošloj godini ostvarila je skroman promet od 3,5 miliona maraka.
“Vitezit”: Firma iz Viteza proteklih godina bila je opterećena tolikim problemima da se čak razmišljalo i o stečaju. Radnici nisu primali plate, nisu im uplaćivani doprinosi, bili su očajni, za svoja radna mjesta i mogućnost da idu u penziju nerijetko su se borili na ulicama Viteza, a ponekad i Sarajeva. No, čini se da je i njih sunce ogrijalo. Odlukom Vlade Federacije BiH da odobri pokretanje postupka finansijske konsolidacije, tvornica eksploziva “Vitezit” spašena je od stečaja. Proizvodnja u “Vitezitu” nedavno je pokrenuta i firma je u prošloj godini imala promet od pet miliona maraka, za razliku od 2015. godine, kada je promet bio na nuli. Jedino preduzeće za proizvodnju eksploziva za vojnu i civilnu upotrebu u Bosni i Hercegovini danas zapošljava više od 200 radnika.
“Koteks”: Ova privatna kompanija iz Tešnja jedna je od najuspješnijih u proizvodnji opreme za vojsku i policiju, a ima pogone na nekoliko lokacija u Bosni i Hercegovini. Jedina je bosanskohercegovačka kompanija koja proizvodi opremu za pješadijske jedinice NATO saveza. Koteks se bavi proizvodnjom i izradom vojne i policijske taktičke opreme, obuće i galanterije te raznih specijalnih dodataka. Vojna i taktička oprema razvijena je na osnovu uniforme vojske SAD-a i ispunjava sve taktičke zahtjeve koji mogu biti postavljeni pred izviđačke, diverzantske, protuterorističke, specijalne i policijske jedinice. Tešanjska firma proizvodi uniforme za vojsku i policiju, zaštitne prsluke – pancire, interventna odijela za javni red i mir, tzv. kornjača sa štitnicima za laktove, koljena, potkoljenice, stopala, uz mogućnost dodavanja sljedećih opcionih elemenata: štitnici za genitalije, štitnici za ruke, razne futrole i torbice, zatim taktički, jurišni, patrolni prsluci (razni modeli). “Koteks” još proizvodi taktičke opasače i futrole, čizme i cipele za vojsku i policiju te ambleme i oznake za identifikaciju. “Koteksove” prsluke i opremu koristi i policija Crne Gore.
“Zrak”: Ovo preduzeće bavi se preciznom mehanikom, optikom, optoelektronikom i elektrooptikom. “Zrak” proizvodi optička sočiva, različite optičke filtere te niz optičkih ogledala, prozora i prizama. Za vojni je program firma razvila optičke instrumente i osmatračke uređaje za naoružanje pješadije, zatim nišanske sprave za minobacače i haubice te periskope s laserskom zaštitom za oklopna borbena vozila. “Zrak” je do prije dvije godine bio pred stečajem, a danas firma ima pune ruke posla i 120 zaposlenih radnika. Potrebno im je i više zaposlenih. U prošloj je godini firma imala šest ugovora vrijednih tri miliona maraka. I pored svega, “Zrak” je i dalje broj jedan u globalnim razmjerama u proizvodnji određenih optičkih elemenata i sistema, neka znanja i tehnologije posjeduje samo dvadeset zemalja, i zbog toga je spas ove firme od strateškog značaja za FBiH.
BNT-TMiH: “Bratstvo” Novi Travnik u prošloj godini imalo je 12,8 miliona maraka ugovorenih poslova, a u narednim godinama sigurno će ih biti mnogo više, prije svega zbog haubice koja je u fazi testiranja. Ova firma proizvodi minobacače 60, 81, 82 i 120 mm, top‑haubica 152 i 155 mm, raketne samohodne višecijevne sisteme 128 i 262 mm, ručne bacače 44 mm M57 i M80, bestrzajne topove 82 mm M60 i M84, tenkovske topove 100 mm za T-55 i 125 mm za M84, protutenkovski top 100 mm, brdski top 76 mm, haubice 105 i 122 mm, top 130 mm, avionski top 23 mm i top obalske namjene 100 mm.
Među najinteresantnijom proizvodima ove fabrike svakako su haubice i višecijevni raketni bacači. Riječ je o haubici “Nora” te višecijevnim raketnim bacačima “Orkan” i “Oganj”. M84 “Nora” tegljena je top-haubica kalibra 152 mm. Razvijena je početkom osamdesetih godina u Vojno‑tehničkom institutu. U naoružanje JNA uvedena je 1984. godine kao jedna od najefikasnijih i najsavremenijih haubica tog vremena. Njena proizvodnja nastavila se nakon rata u BNT-u i kao top-haubica kalibra 155 mm. Projektirana je na osnovu ruske top-haubice D-20. Iako je bilo moguće koristiti municiju ruske proizvodnje, razvijena je nova vrsta municije 152 mm. Na zemlju se oslanja preko dva kraka i hidraulične dizalice.
M-87 “Orkan” samohodni je višecijevni lanser raketa čiji je razvoj započeo 1980. godine kao zajednički projekt Jugoslavije i Iraka. Ispitivanja prototipova završena su do 1985. godine, a dvije godine poslije prvi su lanseri isporučeni za JNA. Sistem je namijenjen za vatrenu podršku jedinica ranga korpusa i armije. Djelotvoran je protiv žive sile, oklopnih vozila, a može se koristiti i za protuoklopno zaprečavanje. Raketa R-262 M87 “Orkan” razvijena je u dvije inačice: s kasetnom bojevom glavom i s kasetnom bojevom glavom s protutenkovskim minama.
M-77 “Oganj” višecijevni je samohodni raketni bacač razvijen u bivšoj Jugoslaviji. Postavljen je na teretno vozilo i ima 32 lansirne cijevi od 128 mm te mitraljez na kabini oklopnog vozila.
zosradio.ba/stav.ba
