Protekla sedmica je bila sunčana i topla, a krajem sedmice se malo spustila temperatura. TOŠK je pobjedio Borca iz Jelaha, starog rivala, sa 1:0, a BiH Gibratala sa 5:0. Sedmicu je obilježio i niz sadržaja iz Tešanjskog proljeća 2017. Desila se za nas Tešnjake još jedna zanimljiva akvizicija. Odluka Općinskog suda u Velikoj Kladuši o prodaji pogona firme iz Velike Kladuše donesena je na sudskoj aukciji 28. februara, a kao najbolji ponuđač izabrana je firma AC Food d.d Velika Kladuša sa 3,053 miliona KM koju je osnovao AS Holding iz Tešnja. Firma AC Food osnovana je ove godine, a kada uplate novac za preuzimanje nekretnina Agrokomerca , dobit će ogromne skladišne kapacitete, nekoliko proizvodnih pogona te 84 dunuma građevinskog zemljišta.Na ovaj način domaća AS Group nastavlja širenje i broj kompanija koje posjeduje. AS Group sačinjavaju prehrambeno – trgovačka kompanija AS iz Tešnja, industrija prehrambenih proizvoda Vispak iz Visokog, kompanija za proizvodnju mineralne vode Oaza, kompanija za preradu i proizvodnju proizvoda na bazi žitarica Klas d.d iz Sarajeva, industrija prehrambenih proizvoda Sprind d.d. iz Sarajeva, Mlin i PekaraLjubače d.d. iz Tuzle te kompanija za nekretnine Vemal, kao i tekstilne industrije Napredak iz Tešnja i Fortitudo iz Travnika.
Bosansko narodno pozorište iz Zenice izvelo predstavu Pukotina
U okviru Tešanjskog proljeća 2017 Bosansko narodno pozorište iz Zenice izvelo je pozorišnu predstavu Pukotina autora Ivane Simić Bodrožić, Lajle Kaikčije & grupa autorica. Predstavu je režirala Lajla Kaikčija, a glumački ansambl su sačinjavali: Uranela Agić Burina, Lana Delić, Snežana Vidović, Sabina Kulenović i Faketa Salihbegović-Avdagić.
U afiži za predstavu između ostalog piše:
Osim što će vas impresinirati estetkim postignućima, osobito glumačkom igrom, predstava Pukotina će vas dobro zabaviti, a katkad i nasmijati. Istovremneo, ona će vas iz svog “idejnog plana” potaknuti da više razmišljate o položaju žene u društvu, o potrebi dalje emancipacije žena i njihovog samoosvješćivanja, o potrebipreispitivanja vlastitih modela življenja, o potrebi potpune eliminacije rodnog nasilja, ne samo fizičkog nego i mentalnog.
Bosansko narodno pozorište Zenica osnovano je početkom 1950. godine kao peto narodno pozorište u Bosni i Hercegovini, nakon Sarajeva (1923), Banje Luke (1931), Tuzle i Mostara (1949).
Održano Pjesničko veče Envera Kazaza
U organizaciji JU Opća biblioteka, a u okviru Tešanjskog proljeća 2017 održano je Pjesničko veče Envera Kazaza. Učestvovali su Ljiljana Šop iz Beograda pozata književna kritičarka čest i drag gost u Tešnju i Ivan Lovrenović, a moderator je bila mr. Almina Alagić.
Enver Kazaz je profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i dobro poznat Tešnjacima kao čest gost književnih događanja u Tešnju, tribina pa ga ne treba ni predstavljati. Poznajemo ga i sa elektronskih medija kao političkog analitičara i kritičara vladajučih etno partijskih struktura. Manje smo ga poznavali kao pjesnika. Međutim, prof Kazaz je i pjesnik. Pjesničko veče je posvećeno njegovoj poeziji, a o tome su govorili eminetni učesnici.
S lijeva: mr. Almina Brkić, prof. Enver Kazaz, Ljiljana Šop i Ivan Lovrenović
Aida Salkić ponovo imenovana za direktoricu gimnazije Musa Ćazim Ćatić
Prateći priredbu gimnazijalaca 12. marta zapazio sam i predaju buketa cvijeća za direktoricu Aidu Salkić (van protokola) nakon ponovnog imenovanja za direktora. To je i za mene bila nova informacija pa sam zamolio direktoricu za radno obrazovnu biografiju.
(Fotografija sa maturskog panoa)
Rođena je 1970.godine u Doboju (majka Emina i otac Refik Karahodžić).Osnovnu školu završila je u Jelahu, a potom upisuje Srednju medicinsku školu u Doboju.Po završetku srednje škole 1989.godine, upisuje se na Prirodno-matematički fakultet u Sarajavu, odsjek Geografija-nastavnički smjer.Njeno studiranje je prekinuo rat.
Vraća se u Tešanj i odmah angažuje u radu Civilne zaštite Tešanj (1992-1993. god.). Ratne 1993.godine buduća profesorica geografije našla se u razredu kao profesor predavač u svim srednjim školama, a istovremeno i kao medicinska sestra u Ratnoj bolnici sve do 1996. godine.
Sve su obaveze značajne,ali čini se najznačajnijom angažovanje u ratnim uslovima (istovremeno rad u bolnici kao medicinska sestra ( 1993-1996) i kao profesor u svim srednjim školama u Tešnju.
I ako je bila samo nekoliko godina starijaod svojih učenika,preživljavala je sa učenicima i djecom u bolnici na dječijem odjeljenju dan za danom u paklu rata i u isto vrijeme bila predavač, psiholog i često roditelj.
Detalj kada su direktorici Salkić učenici uručili cvijeće
U najtežim okolnostima uspijeva da okonča svoj započeti studij i stekne zvanje profesora geografije. U Gimnaziji Musa Ćazim Ćatić, Srednoj tehničkoj školi i Srednjoj stručnoj školi, predavala je geografiju u periodu od 1993.god do 2013.god.
U periodu od 2006.godine do 2010.godine obnašala je funkciju poslanika u Skupštini Zeničko-dobojskog kantona.
Vijećnica je u Općinskom vijeću Tešanj u periodu od 2012. godine do 2016.godine.
U martu 2013. godine imenovana je za direktoricu Gimnazije “Musa Ćazim Ćatić” Tešanj, a nedavno je obnovila mandat.
Od svog osnivanja 1961. godine gimnazija Musa Ćazim Ćatić dala je veliki doprinos razvoju tešanjske općine pa i šire. Mnogi njeni učenici su postali poznati naučnici, profesori književnici, doktori nauka, doktori medicine, inžinjeri, pravnici, ekonosmisti koji čine i danas ključne kadrove u svim oblastima u našoj lokalnoj zajednici, ali i šire. Naša Gimnazija se nalazi u samom vrhu po uspješnosti u Ze-do kantonu za što zasluge ima i direktorica Aida Salkić
Održana promocija knjige Sloboda vjera na radnom mjestu u SAD Emira Kovačevića
U organizaciji Medžlisa IZ-e održana je promocija knjige Sloboda vjera na radnom mjestu uSAD autora Emira Kovačevića. Promotori su bili dr. Nedim Begović sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu i Vanja Jovanović paroh Sarajevski. Moderator promocije je bio mr. Fuad ef. Omerbašić.
S lijeva: Emir Kovačević, Vanja Jovanović, dr. Nedim Begović i mr. Fuad ef. Omerbašić
Tema zaista zanimljiva, a autor i promotori veoma kompetenti sa velikim iskustvom u radu Međureligijskog vijeća. Knjiga tretira vjerske slobode na radnom mjestu u sekularnoj državi kakave su SAD, ali i naša država. Tokom izlaganja dominirala su riječi razumna prilagodba i od strane poslodavaca i vjernika radnika.
Šehidski mezar na Ravnima
Rodio sam se na porodičnom imanju na Ravnima gdje je otac imao 12 dunuma zemlje. Zemlja je bila zasađena voćem, a jedan dio je bio bez zasada i služio je za sijanje žitarica. U njemu se nalazi mezar koga smo zvali šehit. Nekada su nepoznati na ovaj mezar stvaljali i upaljene svijeće. Od malena sam bio radoznao da nešto više saznam o tome koje ukopan u taj mezar.
Tragajući za tim naišao sam na tekstove koji nisu zvanično objavljeni. Tako u materijalu koji je rađen za izradu Monografije Tešnja sedamdesetih godina prošlog vijeka piše:
Neki Ahmet Kondžić, zvani Salihefendija s Ravana, noseći kolac i sjekiru na ramenu išao je da popravi razgrađenu ogradu na svojoj njivi. Naišao je na stražara koji je viknuo:
-Halt (stoj)!
Međutim, kako je ovaj, po svemu sudeći, bio nagluv ili, pak, nije razumio zapovjest, nije ni stao. Stražar je pucao i ubio ga. Za njegov grob se na Ravnama se kaže u narodu da je to grob šehida (fanatični borac za vjeru-din) koji je junački branio Tešanj od Švaba.
Mustafa Ćeman u rukopisu Ličnosti i događaji tešanjskog kraja piše istu priču:
5. septembra nakon okupacije i ulaska okupacionih trupa u Tešanj, poginuo Ahmet Kondžić zvani Salihefendić sa Ravana. Išao je sa njive sa kolcem o ramenu i sjekirom. Straža ga zaustavila sa riječi “halt”, ali nesretnik nije razumio riječi produžio i vojska ga ubila.
Radeći genealoško stablo porodice u gruntovnici ta njiva je bila prilikom uspostave austrougarske gruntovnice na Galijaševićima. Na Ravnima su u ta vremna bile samo tri porodice:Dolamići, Mahmutefendići i Galijaševići (potvrđuje to i Domovnica iz 1910. godine.
Šehidski mezar na Ravnima
Da bi potvrdio ili demantovao navode trebalo je prevesti natpis sa nišana. Obzirom da se radi o Staro turskom jeziku nije bilo tako lako naći nekog ko će to uraditi.
Na više adresa sam uputio fotografije sa molbom da prijevod.
Dok sam čekao odgovor ispao mi je put u Sarajevo, pa sam posjetio u Gazi Husrev-begovu biblioteku ne bili našao nekog ko bi mi pročitao tekst. Tamo me primi veoma ljubazna gđa Azra Kasumović, arhivista biblioteke.
Kada mi je kazala da na nišanu piše Šejh Abdurahman Sirri i da možda i mi Tešnjaci imamo svog Šejha Sirrija bio sam zaista iznenađen.
Kasnije mi je informaciju potvrdio i prof. Almir Fatić sa FIN-a, inače naš Tešnjak.
Šejh Abdurahman Sirri (1775-1847.) godine zvani Šejh od Fojnice izgradio je tekiju u selu Oglavak na putu Kiseljak Fojnica gdje se nalazi i njegovo turbe. Njegova tekija je sigurno napoznatija u BiH. Pripadao je nakšibendijskom derviškom redu.
Nisam moga pronaći pisane podatke o tešanjskom Šejhu Abdurahmanu Sirriju. Puno ljudi sam angažovao i nadam se da postoji neki pisani tzrag. Između ostalih zamolio sam i svog školskog druga, našeg Osmu Morankića, za pomoć. Na moju sreću Osmo je angažovao akademika Durakovića, koji je preveo tekst:
… ياواقفابقبري
أمريبالأمس
مثلك غدا تصير مثلي
المرحوم والمغفور والمحتاج
إلى رحمة ربه الغفور
الشهيد بشهداء عظام..
مستجاب الدعوة كرامتلو
الـ.. الشيخ عبد الرحمن
سرّي رحمه الله رحمة
واسعة وغفر ورحم
الله لمن قرأ ولروحه
وأحسن إليه
Dragi Osmane,
Izvini što odgovaram sa zakašnjenjem: nisam sada on line. Nažalost nisam uspio dešifrovati cijeli tekst. Ovo što sam markirao žutom bojom znači da nisam potpuno siguran u tačnost dešifriranja toga dijela jer sam zapazio da je onaj ko je klesao tekst znao napraviti i po neku grešku. Na kraju teksta ostale su mi dvije nejasne riječi, ali mi se čini da one znače: rahmetan vasiaten /velikom milošću/. No , i te dvije riječii su upitne.
Što je najvažnije, nisam uspio dešifrirati godinu jer se sa snimka zaista ne može pouzdano utvrditi. Možda samo na licu mjesta.
Prijevod ovoga teksta glasi:
Ti što stojiš pored moga kabura
Ja sam još jučer bio poput tebe
A ti ćeš već sutra biti poput mene
Umrloga koji oprost traži
Kome je potreban
oprost njegova Gospodara Oprosnika
