Karić, koji je ranije bio optužen u predmetu sa Čauševićem i koji je osuđen na godinu zatvora zbog davanja dara, tokom unakrsnog ispitivanja je rekao da više nikada ne bi išao u suđenje zbog čega se odlučio na sklapanje sporazuma o priznanju krivnje, kao i da ne više ne radi uvoz robe.
Na upit Čauševićevog branioca Asima Crnalića da li su svjedokove firme bile uvoznici tekstila iz Mađarske i Turske, kako je izjavio u istrazi ili posrednici kako je rekao u sudnici, Karić je odgovorio “i jedno i drugo”.
“Ako sam vlasnik firme, onda sam uvoznik. Ne može fizičko lice uvesti šleper robe, tako da sam bio posrednik ispred firmi koje su robu plaćale. Koliko je bilo naznačeno na fakturi, toliko smo plaćali sa računa”, rekao je Karić i dodao da nije išao na carinjenje, već je to radio neko od radnika.
Kupci su robu, kako je kazao, plaćali po dva puta kako im inspekcije ne bi pravili probleme, a Karić kaže da im je vraćao novac.
Svjedok je netačnim ocijenio izjavu Odbrane da je informativna kontrola u jednoj od njegovih firmi utvrdila dugovanje poreza od 2,5 miliona, kao i da je u naredbi Tužilaštva naznačeno na koji način će se kontrola provesti. Odbrana je istakla da je u zapisniku navedeno 2,5 miliona maraka, pa je Tužilaštvo odredilo da umjesto uvoznika bude posrednik, nakon čega je iznos spušten na 220.000, a potom na 20.000 maraka duga.
“Kada je bila kontrola i utvrđeno 220.000 maraka duga, na to rješenje sam se žalio UIO-a koja je žalbu usvojila. Plaćeno je to“, rekao je svjedok.
Na upit predsjednice Vijeća Biljane Ćuković šta je bitno u tim pitanjima i konstatacije da se ne odnosi na predmet optuženja, Crnalić je odgovorio da je Tužilaštvo BiH na ovaj način uslovilo svjedoka i da je to motiv svjedočenja.
Sutkinja Ćuković je rekla i da neće dozvoliti komentarisanje sporazuma i presude, a Crnalić da mu je uskraćeno da brani.
Čauševića optužnica tereti za zloupotrebu službenog položaja, pranje novca te primanje dara i drugih oblika koristi, a u istom predmetu je optužen i Anes Sadiković za davanje dara i drugih oblika koristi.
Karić je ponovio da je Čauševiću po uvezenom kamionu tekstila davao 1.000 maraka, a na pitanje optuženog, nije se mogao sjetiti o kojim apoenima se radilo, osim da su valute bile euri i marke.
Nije se mogao izjasniti ni na Čauševićevo pitanje da li mu je dao 421.000 maraka mita.
“Nisam brojao. Ni dan danas ne znam koliko je novca u pitanju. Nisam vodio evidenciju, nisam htio da mi to stoji u rokovniku“, rekao je svjedok, te dodao da nije učestvovao u kupovini Čauševićevog stana, niti je to igdje izjavio.
Na samom početku ročišta, tužilac Dubravko Čampara je rekao da je Tužilaštvo vodi pregovore sa drugooptuženim, te da će obavijestiti Sud ako dođe do sporazuma.
Sadikovićev branilac Almin Dautbegović je nakon ročišta izjavio da je Tužilaštvo BiH od samog početka nudilo pregovore o priznanju krivice i da Odbrana nije dobila ponudu koja bi joj bila prihvatljiva, ali da se pregovori nastavljaju. Branilac kaže da još nisu došli u fazu dogovora o kazni, već o nekim drugim činjenicama.
Suđenje će biti nastavljeno 11. oktobra, kada je planirao da Čaušević nastavi sa unakrsnim ispitivanjem Karića, objavio je BIRN BiH.
Na upit Čauševićevog branioca Asima Crnalića da li su svjedokove firme bile uvoznici tekstila iz Mađarske i Turske, kako je izjavio u istrazi ili posrednici kako je rekao u sudnici, Karić je odgovorio “i jedno i drugo”.
“Ako sam vlasnik firme, onda sam uvoznik. Ne može fizičko lice uvesti šleper robe, tako da sam bio posrednik ispred firmi koje su robu plaćale. Koliko je bilo naznačeno na fakturi, toliko smo plaćali sa računa”, rekao je Karić i dodao da nije išao na carinjenje, već je to radio neko od radnika.
Kupci su robu, kako je kazao, plaćali po dva puta kako im inspekcije ne bi pravili probleme, a Karić kaže da im je vraćao novac.
Svjedok je netačnim ocijenio izjavu Odbrane da je informativna kontrola u jednoj od njegovih firmi utvrdila dugovanje poreza od 2,5 miliona, kao i da je u naredbi Tužilaštva naznačeno na koji način će se kontrola provesti. Odbrana je istakla da je u zapisniku navedeno 2,5 miliona maraka, pa je Tužilaštvo odredilo da umjesto uvoznika bude posrednik, nakon čega je iznos spušten na 220.000, a potom na 20.000 maraka duga.
“Kada je bila kontrola i utvrđeno 220.000 maraka duga, na to rješenje sam se žalio UIO-a koja je žalbu usvojila. Plaćeno je to“, rekao je svjedok.
Na upit predsjednice Vijeća Biljane Ćuković šta je bitno u tim pitanjima i konstatacije da se ne odnosi na predmet optuženja, Crnalić je odgovorio da je Tužilaštvo BiH na ovaj način uslovilo svjedoka i da je to motiv svjedočenja.
Sutkinja Ćuković je rekla i da neće dozvoliti komentarisanje sporazuma i presude, a Crnalić da mu je uskraćeno da brani.
Čauševića optužnica tereti za zloupotrebu službenog položaja, pranje novca te primanje dara i drugih oblika koristi, a u istom predmetu je optužen i Anes Sadiković za davanje dara i drugih oblika koristi.
Karić je ponovio da je Čauševiću po uvezenom kamionu tekstila davao 1.000 maraka, a na pitanje optuženog, nije se mogao sjetiti o kojim apoenima se radilo, osim da su valute bile euri i marke.
Nije se mogao izjasniti ni na Čauševićevo pitanje da li mu je dao 421.000 maraka mita.
“Nisam brojao. Ni dan danas ne znam koliko je novca u pitanju. Nisam vodio evidenciju, nisam htio da mi to stoji u rokovniku“, rekao je svjedok, te dodao da nije učestvovao u kupovini Čauševićevog stana, niti je to igdje izjavio.
Na samom početku ročišta, tužilac Dubravko Čampara je rekao da je Tužilaštvo vodi pregovore sa drugooptuženim, te da će obavijestiti Sud ako dođe do sporazuma.
Sadikovićev branilac Almin Dautbegović je nakon ročišta izjavio da je Tužilaštvo BiH od samog početka nudilo pregovore o priznanju krivice i da Odbrana nije dobila ponudu koja bi joj bila prihvatljiva, ali da se pregovori nastavljaju. Branilac kaže da još nisu došli u fazu dogovora o kazni, već o nekim drugim činjenicama.
Suđenje će biti nastavljeno 11. oktobra, kada je planirao da Čaušević nastavi sa unakrsnim ispitivanjem Karića, objavio je BIRN BiH.
zosradio.ba/klix.ba
