Čovjek nije dobio nadimak kao klinac, već u doba koje obično nazivamo ‘krizom srednjih godina’: Hamzalija Dolamić postao je Dolly u 45. godini života.
Do tada su ga, tačnije od njegove 25. godine zvali „Halid “. A zašto Dolly? Zato što Hamzalija nikada nije propuštao da kaže kako mu je film ‘Sjećaš li se Dolly Bell’ najbolji film svih vremena.
Dolly je time pokazao da ima ukusa, jer je to filmsko ostvarenje Emira Kusturice (postalo) kultno. Hamzalija, dakle, u duši umjetnik – i to odmah znači da je dobar čovjek, mehka
duša i dobro srce, što bi se reklo. Baš zato što je takav kakav, Hamzalija je preživio dva moždana udara. Jer, dobrima je teško podnositi sve ove dunjalučke ‘nepodopštine’.
Ali, Hamzalija Dolamić – Dolly ima jako srce, ‘srčan’ je definitivno. Jer, kada ljudima u čaršiji podno Gradine spomenete ovog osebujnog čovjeka, odmah ćete dobiti osmjeh.
On je, bez imalo patetike, pošten, fin, voli se šaliti i – kako se to moderno kaže – ‘društveno je odgovoran’. A, ovo ‘društveno odgovoran’, prije svega znači da Dolly sebe daje za ‘opće dobro’. Kod njega je to na prvom mjestu sport.
Zapravo su Tošk i Čelik njegove dvije posebne ljubavi. Uključio je i djecu u sport, jer
oplemenjuje dušu i nije slučajno da je jedan od sinova trener u Tošku. Kada je, dakle, u pitanju Tošk i Čelik, spreman je dati sve. Na sjednici Upravnog odbora Toška je i dobio nadimak „Dolly “.
