Brankica Glamočić i njen suprug su odlučili 2005. godine da postanu hranitelji, a od tada su pružiil utočište i normalan život za 19 djece, od kojih su se neki vratili biološkim porodicama, drugi su usvojeni, stariji su se osamostalili, a troje ih trenutno živi kod Glamočića.
Trudili su se da svu djecu izvedu na pravi put, te ih učili da budu dobri đaci, dobra djeca, kako bi sutra postali dobri ljudi.
S njima u kući Brankičine majke u Laktašima trenutno su smještene beba, djevojčica koja je završila peti razred osnovne škole i sedamnaestogodišnji dječakkoji s porodicom Glamočić živi već 13 godina. Za sve ove godine Glamočići se nikada nisu pokajali što su postali hranitelji, a u cijelom procesu najteže ima pada rastanak od mališana.
Nedostatak hraniteljskih porodica
S obzirom na nedostatak hraniteljskih porodica u Bosni i Hercegovini, Glamočić hraniteljstvo preporučuje svima koji imaju mogućnosti da pomognu djeci kojima je potrebna pomoć, da im pruže ljubav i kućni ambijent, da im pomognu da normalno i zdravo odrastaju.
“Ljudi imaju svoju djecu i osjećaju ljubav prema njima i sad bi trebali da vide i drugu djecu koja nemaju roditeljske ljubavi, koja nisu u mogućnosti da prolaze kao njihova djeca. Preporučila bih svakome ko je u mogućnosti i ko ima ljubav da je pruži djetetu, da mu pomogne da i ono živi normalan život”, rekla je Glamočić.
Ekipi Anadolu Agency (AA) ponosno je ispričala da je djevojčica završila peti razred odličnim uspjehom, a dječak (17) drugi razred srednje škole vrlo dobrim uspjehom. Najmlađa, desetomjesečna beba za vrijeme posjete AA spavala je u kolicima.
Glamočići su postali hranitelji nakon što su u medijima vidjeli promociju hraniteljstva. Prijavili su se centru za socijalni rad, prošli edukaciju i 2005. godine dobili prvu djecu. U to vrijeme nakon zamjene imovine, deložirani su pa su smješteni u Banjaluci u takozvane Deza kuće, koje su sagrađene za smještaj hraniteljskih porodica. Nakon dva mjeseca u kuću je stiglo još četvoro djece.
Teže odgajati stariju djecu
Jedna od djevojaka o kojoj su se brinuli udala se i sada ima dvoje djece.
“Druga djevojka je isto kod nas završila srednju školu i nakon toga nije imala gdje pa je ostala kod nas još dvije godine. U međuvremenu se zaposlila i otišla da privatno stanuje i započne samostalan život”, ispričala je Glamočić i dodala da su u kontaktu i dobrim odnosima.Nakon 13 godina iskustva ova hraniteljka kaže da je teže voditi brigu o većoj djeci.
“S manjima ima više obaveza, ali teže je s odraslijima. Znate danas kakva je omladina, hoće izlaske, toga smo se najviše i bojali jer kakvo je danas vrijeme svašta se dešava, ali hvala Bogu uspjeli smo da sve prođe bez problema, bez loših posljedica”, kaže Glamočić.
Na pitanje da li su se ikada pokajali što su odlučili da postanu hranitelji, Brankica je odgovorila da nisu nikada, a naročito ne zbog toga koliko su joj djeca značila na samom početku, kada su imali probleme s imovinom.
“Pala sam, da se tako izrazim na dno, ta djeca su me podigla, tako da se nimalo ne kajem. Meni je dapače drago da smo uspjeli i suprug i ja da pomognemo nekome, da ta djeca imaju normalan život, da lijepo žive i da im omogućimo, koliko je to u mogućnostima, da djeca imaju”, kaže ona.Govoreći o rastancima, ispričala je da je najteže s manjom djecom.
“Teško nam je, jer se jako vežemo za manju djecu. Za odraslije nismo toliko vezani, jeste da nam je teško kada idu i rastajemo se od njih, ipak je to period gdje smo vodili računa o njima, brigu vodili, nastojali da ih naučimo da nešto postignu u životu, ali kod ovih manjih je to puno teže”, ispričala je ona.
Trud da ništa ne nedostaje
Za svako od djece o kojima brinu Glamočići dobijaju finansijsku naknadu koja, prema riječima Brankice, u sadašnjim uvjetima nije dovoljna.
“Naravno, mi to ne radimo zbog para, uslov je bio kada smo počeli da jedan od supružnika radi, a drugi ne, da nismo ovisni o sredstvima koja dobijemo za djecu. Međutim, danas je sve jako skupo, za djecu koja idu u srednju školu trebamo kupovati mjesečne karte, davati za užine, knjige, sve, hrana je danas strašno skupa. Mi se u tome moramo uklopiti, snalazimo se, nastojimo da djeci ništa ne nedostaje i da budu kao i sva ostala djeca, da imaju sve da se ne primjeti da su to djeca u hraniteljskoj porodici”, rekla je ona.
Na pitanje jesu li strogi Brankica je objasnila da se pravila moraju znati, kud idu, s kim se druže i u koje vrijeme dolaze kući.
“Današnje vrijeme je surovo, to su ipak tuđa djeca, nisu naša, pa i da su naša djeca to je jako velika odgovornost. Kada odu negdje, pogotovo uveče, imaju izlaz do 22-23 sata, moraju da budu u kući i takav je kućni red. Ovi stariji nekada su se bunili da im to nije dovoljno, ali sam rekla ‘bolje da vi plačete nego ja'”, rekla je ona.
U današnje vrijeme jako je teško dijete izvesti na pravi put, a prema riječima Brankice Glamočić najbitnija je “disciplina i odgoj, da im se stalno priča da treba budu dobri, da slušaju, da se lijepo ponašaju i da izbjegavaju loše društvo”.
zosradio/http://radiosarajevo.ba
