Nurija Kadrić, poznat kao Staneli, mađioničar, rođen je u Zenici 3. juna 1996. godine kao prvo dijete i sin jedinac porodice iz malog naselja Mrkotić, grad Tešanj (Bosna i Hercegovina).
Do 12. godine odrasta u specifičnoj porodici koja ga odbacuje i degradira, te je primoran od ranoga djetinjstva da se sam brine za svoj opstanak i životne putešestvije.
Kao dječak je morao da pronalazi i radi teške povremene fizičke poslove kako bi se izborio sa nedaćama koje su ga snalazile.
U to je vrijeme pohađao osnovnu školu, snalazio se za udžbenike, garderobu, hranu. Teški dani i mukotrpne svakodnevnice ovoga dječaka nisu spriječili da mašta. Želio je da bude poseban, da se istakne u nečemu što malo ko drugi umije da radi, da njegovo ime bude zapamćeno poput svjetlosti čije značenje samo po sebi njegovo ime nosi.U 13. godini je otkrio šta je to tako posebno što bi jednog nesvakidašnjeg dječaka moglo da istakne iz jednolične mase i baš njega da učini posebnim.
Školu su povremeno posjećivali mađioničari i impresionirali Nuriju svojim trikovima i magičnim predstavama. Pokazali su mu koji je to njegov poziv i put. Sada je imao cilj koji je želio da ostvari iako sredina u kojoj živi niti razumije niti podržava nešto što je drugačije, istaknuto i nepoznato.
Počeo je istraživati ta misteriozna zanimanja prekrivena zastorima tajni koje je jako teško saznati i naučiti. Tražio je znanje u filmovima, knjigama, no nije nalazio pravu nit koja sve to može jednom dječaku da poveže u smislenu cjelinu.Želio je i on da bude jedan od velikih mađioničara i da ispod sjajnog plašta i šarenih kofera čuva nedokučive tajne i trikove koji otvaraju jedan sasvim drugi svijet.
Odlučio je da se pripremi za narednu mađioničarsku predstavu i učio trikove kako bi mogao da se odvaži i pokaže ih mađioničarima. Želio je da od njih sazna više, da mu pokažu i prenesu ta nesvakidašnja znanja, da ga prihvate u svoju magičnu porodicu i dopuste mu da tu bude sretan.
Zamolio ih je da pođe s njima i da mu pomognu da bude poput njih, ali mađioničari nisu prihvatili radoznalog dječaka niti su mu otkrili tajna znanja za kojima je tako čeznuo i tragao.
Želja je bila od svega veća i nemajući mnogo da izgubi, dječak Nurija je na svoj put pošao sam.
Napustio je dom, školu, sve što je do tada bio i odlučio da ode u cirkus kako bi postao dio te mistične porodice koja je uvijek radosna. Znao je da je to jedini način da se približi tajnama i da živi neki novi život u kojem su sva čuda moguća.
Primljen je u cirkus Gallapagos kao mladi član, učenik, šegrt, radnik. Cirkusanti su ga učili osnovnim znanjima i držali ga opet daleko od svojih tajnih vještina. Maltretiranja i zloupotrebljavanja nisu izostala ni u toj porodici. Dječak je uporno i marljivo radio na svakom povjerenom zadatku jer je vjerovao u svoj san. Vremenom je naučio i teške cirkuske tačke poput vožnje bicikla sa jednim točkom, hod na sajli, ekserima, staklu, žongliranja teškim objektima na bradi…
Kada je sve to savladao dječak je shvatio da želi nešto više od toga, želio je biti mađioničar, iluzionist i na sve načine pokušavao doći do tajni i znanja koje niko nije želio da mu otkrije. To ga nije obeshrabrilo te je počeo krišom da pomno posmatra izvođenja iluzija i mađioničarskih trikova, da ih upija, zapisuje, analizira i pamti. To je bila njegova tajna.Cirkus je održavao nastupe i u drugim zemljama, te je Nurija konačno dobio podršku od roditelja da bude ono što jeste, te su dali svoj pristanak da kao maloljetan dječak putuje i radi sa cirkusom van granica Bosne (Srbija, Hrvatska, Crna Gora).
To je dječaka činilo sretnim i dalo mu snagu da nastavi svoj neobičan put. Teškom mukom je učio željeni zanat i uz posao u Gallapagosu odlučio da nastavi školovanje te se usmjerio na svoj poziv. U školi scenskih umjetnosti u Banja Luci i Zagrebu je stekao diplome i priznanja za svoju buduću karijeru i od Ministarstva dobio dozvolu za nastupe.
Uspio je da uštedi nešto novaca od mizerne plate koju je od cirkusa dobijao, spakovao stvari i vratio se kući. Ušteđevinu je uložio u izradu opreme, kostima i rekvizita za nastupe, u okolnim školama koje su prihvatale njegove usluge počeo je da radi mađioničarske predstave za djecu, pronalazio asistente i obučavao ih kako bi imao nekoga da mu pomogne u poslu i obogati njegove predstave. Upoznavao je djecu koja su mu se radovala i voljela njegove predstave. Djeca su bila njegova snaga, a on njihov mađioničar Staneli. Tako je postao prvi mađioničar u okolini. Sredina u kojoj je odrastao nije podržavala njegov rad. Bio je predmet ismijavanja zbog neobičnog zanimanja, osuđivali su njegov uspjeh i svaki korak, njegov način odijevanja i pojavu. U svemu je bio sam.
Iako je postao prepoznatljiv i činilo se da je njegova karijera u usponu, njegov potencijal i talenat nije mogao da se ostvari u takvoj stereotipnoj sredini. Nije mogao da ostvari karijeru koja može da mu priušti lijep život te je morao da pronađe novi način kako da napusti sve i da ponovo ode.Novi dom je pronašao u Skandinaviji (Švedska) gdje je radio kao građevinar i strani državljanin. Nikada nije odustao od svoga cilja i misli su mu svo vrijeme bile usmjerene na mađioničarski poziv. Upoznao je ljude koji su prepoznali njegovo svjetlo, predstavnike skandinavijskih cirkusa koji su na njegovu prezentaciju reagovali oduševljenjem, podrškom i veličanjem, najavljujući mu sjajnu karijeru i ispunjenje najvećih njegovih želja.
Donirali su mu značajna novčana sredstva kako bi mu pomogli da si priušti najbolju opremu i uslove za rad bez prepreka. Staneli je počeo da gradi veliku svjetsku karijeru. Nastupao je u Švedskoj, Danskoj, Norveškoj, za njega su radili profesionalni menadžeri, nastupi su imali sve veću posjećenost, a njegovo magično mađioničarsko ime postajalo sve poznatije i traženije. Čekao je dozvolu za stalni boravak u skandinaviji i sretan radio svoj voljeni posao najbolje što umije. Prije nego je papirologija bila završena za njegov boravak u Švedskoj, našao se neko da prijavi njegov rad kao prekršaj jer nije posjedovao papire kao garant za ostanak u toj zemlji. Sjaj se ponovo pretvorio u prah i mađioničar Staneli je protjeran iz Švedske, 16 dana je proveo u pritvoru nakon čega je trajno deložiran iz Skandinavije i vraćen u zemlju iz koje je otišao neostvarenih snova.
Pored svih prepreka i nesreća koje su snašle mladog mađioničara, sjaj u njegovim očima nikada se nije ugasio. Dobri ljudi su taj sjaj prepoznali. Dobri ljudi uvijek prepoznaju istinu i prave vrijednosti, te su Staneliju omogućili povratak u Švedsku gdje danas živi sa dozvolom za stalni boravak, radi isključivo na svojoj mađioničarskoj karijeri i priprema nastupe širom svijeta uz tim koji vjeruje u dječaka Nuriju, u sjaj njegovih očiju i magiju njegove istine.
zosradio.ba/medion.ba
