Ismail Zulfić je dječak iz Zenice rođen bez obje ruke i s deformiranom desnom nogom, čija je priča obišla čitav svijet. Leptir, kako ga mnogi zovu, koji će 31. oktobra napuniti osam godina, veliki je borac i uspješan sportista. Ismail pliva, skija, osvaja medalje na ovim takmičenjima, vozi bicikl bez pomoćnih kotača…
Fobija od vode
Među nagrađenima na 73. manifestaciji Izbora najuspješnijih sportista i sportskih ekipa u Bosni i Hercegovini bio je i ovaj mali heroj velikog srca iz Plivačkog kluba Spid iz Sarajeva, jedinog kluba u našoj zemlji koji radi sa tipičnom i djecom i osobama sa invaliditetom, kao i 31-godišnji Amel Kapo, diplomirani profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja koji trenira djecu s Downovim sindromom, autističnu djecu, djecu bez ruku…
Ismail i njegov trener našli su se u probranom društvu nagrađenih, zajedno sa Edinom Džekom, Džananom Musom, Damirom Džumhurom, Harunom Sadikovićem, Bahrudinom Mahmićem, Amelom Tukom, Merisom Muhovićem, Sanjinom Pehlivanovićem, Irfanom Muhićem, Ademom Fetahovićem, Nedžadom Husićem, Edinom Puhalom, Hamzom Čajićem, Aleksandrom Samardžić i drugima.
Ranije je Zulfić proglašen najperspektivnijim sportistom BiH na Izboru sportiste godine osoba s invaliditetom koje je organizovao Sportski savez invalida Federacije BiH. Povodom 6. aprila – Dana grada Sarajeva, Ismailu Zulfiću je ove godine uručena nagrada Sarajevska pahuljica za “ostvaren izuzetan uspjeh na takmičenju u oblasti sporta”, koji, iako je rođen bez ruku, ostvaruje velike uspjehe u plivanju.Ismail je završio prvi razred osnovne škole. Živi sa porodicom u Zenici, roditeljima Elminom i Ismetom i dvije godine mlađom sestrom Hanom. Dva puta sedmično dolazi na treninge plivanja u Sarajevo, gdje trenira na Olimpijskom bazenu zajedno sa dvije godine mlađom sestrom koja je rođena bez fizičkih nedostataka.
Ismet Zulfić nam je ispričao kako je Ismail počeo trenirati.
– Mi smo imali volju i želju da Ismaila uključimo u plivanje. Međutim, imali smo problem jer kad je imao tri i po godine, okliznuo se i pao u kućni bazen i nagutao se vode. Dobio je fobiju od vode. Na razne načine sam ga pokušavao osloboditi straha od vode. Imamo prijatelja u Vitezu koji je slikar, a koji nema ruku (37-godišnji Vahid Tirić, koji je sa 12 godina od rana zadobijenih u ratu ostao invalid; op.a.), kojeg sam zamolio da kada bude išao na bazen u Vitezu da nas pozove da dovedemo Ismaila. Mislio sam da će naš dječak kada vidi Vahida, osloboditi se straha od vode. Ali, ni to nije pomoglo. Dvije godine smo ga vodili tako i na bazen i na jezero, ulazio bi u vodu samo do koljena. Supruga ga je prijavila na takmičenje za najljepšu bebu preko Facebooka, a javila nam se doktorica iz Sarajeva koja je rekla da njen vjerenik ima plivački klub za osobe sa invaliditetom i pozvala nas da dovedemo Ismaila. Otišli smo nekoliko dana nakon toga i upoznali Amela Kapu, koji je i dan-danas Ismailov trener, prisjetio se Ismet.
Objasnio je da nije vjerovao da će Kapo uspjeti Ismaila osloboditi straha od vode. Tog dana njihov dječak je hodao oko bazena dva sata, nakon čega ga je Amel uspio nekako “premuntati” da uđe u vodu. Sve ostalo je legenda…
– Voli život. Živi život punim plućima. On je fajter, borac. To je insan samo za poželjeti, kazao je za Ismaila njegov otac.
Ljudi se čude kada vide šta Ismail radi. Priče o njemu su pravile mnoge televizijske kuće iz inostranstva.
Ismet nam je ispričao da se u Srbiji svake godine održava Međunarodni viteški festival “Despot Stefan Lazarević – Just out” ispod zidina manastira Manasija, kod Despotovca, a da je prošle godine Ismail proglašen za heroja festivala.
– Bili smo tri dana prošle godine na festivalu u Despotovcu. Ljudi su naprosto bili oduševljeni Ismailom. Mi još nismo svjesni tih njegovih rezultata, njegovih uspjeha, objasnio je Ismet.
Prisjetio se Ismailovog nastupa u maju 2017. na 9. regionalnom prvenstvu Hrvatske u plivanju za invalidne osobe kada je njegov dječak osvojio zlatnu medalju.
– K’o dva druga, k’o dva brata su Amel i on. Savršeno se razumiju. Vjeruju jedan drugom. Ideja Ismailovog trenera je bila da odemo u Zagreb i da nastupi tamo. U Zagreb su putovali mladići i djevojke iz BiH koji imaju 27-28 godina i više. Ismail je imao tada šest godina. Morala se odrediti klasa u kojoj će Ismail nastupiti (u skladu sa stepenom invaliditeta), jer nije do tada nikad nastupao. Odredili su mu klasu S-6. Prošao je kvalifikacije i došlo je vrijeme finalne trke stilom leđno. Pored njega u stazi je plivao momak visok 180 cm. U startu ga je Ismail uzeo dva metra, a do kraja je to izašlo na 15 metara. Oduševljenje na bazenu je bilo nevjerovatno. Suze radosnice su krenule. Sklonio sam se da me ne vidi. Kad se toga sjetim, svaki put bih zaplakao, kazao je Ismet.
Iako živi najdalje od bazena, od članova svog kluba, Ismail je najredovniji na treninzima. Ima rezultat iza sebe.
– Ja njemu u ovom momentu kao roditelj ne trebam za treninge. On ima volju i želju za plivanjem. Kaže mi, babo, hajmo na bazen. Moje je samo da upalim auto i da ga vozim. Budem često umoran i stvarno s naporom odvezem ga do Sarajeva na trening. Ali, taj umor nestane kad vidim Ismailov osmijeh kada pliva. Vjerujte, on leđno pliva i smije se. I to mi je nagrada. Što je zdrav i da je druželjubiv, da se voli družiti sa ostalom djecom, istakao je Ismet.
Elmina Zulfić nam je ispričala za Ismailov nastup na takmičenju za osobe sa invaliditetom u skijanju u januaru kod Münchena u Njemačkoj. Od 144 takmičara Ismail je bio 19. Donio je trofej. Rekli su im da je izuzetno talentovan i da bi mogao biti svjetski prvak u skijanju za osobe sa invaliditetom.
– Mi ne razmišljamo o tome na takav način. Smatramo da je dobro da kad odemo na zimovanje ili ljetovanje da mu bude dobro, istakla je Elmina.
Ismail je naučio voziti bicikl i to bez pomoćnih točkova. Uporan je, i ako nešto zacrta, tvrde njegovi roditelji, to i ostvari.
– On ako je odlučio proći kroz zid, on će proći. Nebitno kako, ali će to ostvariti. To su njegove odlike. Upornost. Nema odustajanja. Ima i pobjednički mentalitet. On će upasti stotinu puta, ali će uraditi ono što je sebi zacrtao u glavi. Mi to ne možemo shvatiti. Ali, to je jednostavno tako, naglasio je Ismet.
Jednog dana, nadaju se Zulfići, Ismail će predstavljati svoju državu Bosnu i Hercegovinu na Paraolimpijskim igrama.
– Mi volimo svoju zemlju. Vjerujem da će u najboljem mogućem svjetlu predstavljati jednog dana Bosnu i Hercegovinu na Paraolimpijskim igrama, da će biti u budućnosti najbolji ambasador ove zemlje, poručio je Ismailov otac Ismet.
Mnoge poznate ličnosti divile su se malom heroju. Tako je holivudska zvijezda Ashton Kutcher, američki glumac, televizijski producent i bivši fotomodel, na svom Facebook profilu, koji ima više od 18 miliona pratilaca (fanova), podijelio video “Leptira bez krila”, kako Ismaila mnogi zovu.
– Ismail je dokaz da ništa nije nemoguće, napisao je Kutcher na svom Facebooku uz video.
– To je bilo u maju ove godine. Godinu prije je ovaj slavni glumac podijelio na svom FB profilu video koji je radila neka televizija inostrana, ali nije ništa komentarisao. Sad je napisao kako ništa nije nemoguće i da Ismail može biti uzor svim nama, rekao je Ismet, objasnivši da su Ismailu dragi i Enis Bešlagić, Denis Stojnić, Amel Tuka, Lorens Listo i druge poznate osobe koje su sa njim razgovarale i družile se.
Skokovi sa Starog mosta
Posebno je Ismailu drag Amel Tuka, koji je dolazio jedno vrijeme na treninge na Olimpijski bazen u Sarajevu. Ismet nam je ispričao anegdotu da je Amela koji je došao jednom prilikom sa spasilačkim prslukom na sebi i trčao u vodi, Ismail upitao: Je’ l to ne znaš plivati? “Naučiću, druže”, odgovorio mu je šeretski Amel, na što mu je Ismail nonšalantno rekao: “Kad naučiš, dođi da te otresem.” Naravno, svi su se nasmijali.
Na poziv mostarske legende i dugogodišnjeg skakača Lorensa Liste prošle godine na 451. skokovima sa Starog mosta, kao gost je prisustvovao Ismail Zulfić sa roditeljima i trenerom Amelom Kapom. Ismail je rekao pred Listom da bi i on skočio i napravio salto ako bi ga trener dočekao u vodi.
