Piše: Haris Sejdić
Upravo to što je u političkom pamćenju građana i naroda Bosne i Hercegovine ali i zemalja regiona duboko urezana činjenica da je politika krojila i još kroji naše sudbine, razlog je da se podsjetimo nekih osnovnih pravila prilikom biranja u oktobru ove godine. Prva pomisao, kada je krenula ova izborna kampanja, mi je bila da se mnogo poznatih i bliskih ljudi nalazi u različitim političkim opcijama. Zaista, teško je reći da ova ili ona politička opcija imaju savršene liste, nema ni jedna, ali isto tako, moram se priznati da u svakoj političkoj opciji imaju osobe koje mogu biti primjeri rada i djelovanja u svojoj sredini, firmi, udruženju,. .. Vrijeme je, dakle, izbora i predizbornih kampanja, i vrijeme je da nam lideri partija (veliki i mali i lokalni) kažu, poruče, odnosno, da nam daju predizborno obećanje. A poznato nam je da predizborna obećanja variraju od lidera do lidera i od izbora do izbora. Uglavnom se svode na to: glasajte za nas jer “sve će propasti ako mi ne budemo na vlasti” ili “ovo su najvažniji izbori za opstanak države BiH, odnosno RS-a (ako je stranka koja pretenduje vlast u manjem bh entitetu)”.
Eh, sada kako u mnoštvu lidera i stranaka, pokreta i partija prepoznati ko laže mnogo, a ko laže malo manje, ali jedno je sigurno: uglavnom svi lažu.
U opredjeljivanju birača/glasača za koga će na izborima da glasaju, važnu ulogu ima i imidž lidera, odnosno predstavu koju birači, građani, imaju o tom lideru. Naročito je važno razlikovati imidž lidera od njegovog pravog identiteta. Pravi identitet jednog čovjeka je ono što on jeste, a imidž je ono što on želi da birači/narod misli o njemu tj. ono što bi u predstavi okoline trebalo da bude. Često na sceni imamo manipulativni imidž, tj. kada se identitet i imidž potpuno razilaze. Npr. imidž da je neko borac protiv korupcije, a onda poslije isti taj uhvaćen u korupciji (vidjeti pod AKCIJA PANDORA i BOS) ili borac protiv rodbinskog zapošljavanja u državne institucije, a ovamo zaposlio svu svoju rodbinu u državnu službu, telekom, poštu, policiju, državnu banku, željeznice, službu za poslove sa strancima. Zbog popravljanja imidža imamo aktuelne npr. predizborne spotove u trajanju od nekoliko minuta. Znate ono, kao ide kandidat, lider kaldrmom i gleda kao “zabrinuto i zamišljeno” negdje u daljinu, sav isfeniran i važan i poručuje nam da je valjda nakon 28 godina što je vladao, konačno došlo vrijeme da: PA DA OPET NASTAVI DA VLADA!
E, to se zove pravljenje imidža. Lideri i liderčići često jedno obećavaju, a sasvim nešto drugo rade, računajući valjda na to da je “narod kratke pameti”, odnosno, da se i zaboravilo ono što se obećalo. U nešto boljem slučaju lideri nam kažu kako je tačno da su oni to obećali, ali nisu baš tako i nije u tom periodu i nisu to mediji tačno prenijeli, itd. itd. Svako onaj ko kaže da je za narod, a istovremeno optužuje, napada i blati svoj narod ako podržava drugu opciju i drugog kandidata, je zapravo lažni zaštitnik naroda. On ili oni štite samo sebe, svoju interesnu skupinu i svoju poziciju i budžetsku platu. Svako onaj ko kaže da će uraditi nešto novo, bolje drugačije, a istovremeno je obnašao vlast tj. na vlasti je i on laže. Jer je imao priliku za to što priča da uradi, pa zašto nije uradio. Svako onaj ko je od 1990. godine na poziciji pa ponovo se nudi kao dio promjena i nove vlasti i debelo laže, on se bori samo za svoj vlastiti džep, jer ništa drugo nije ni naučio niti šta zna radit
zosradio.ba
