20. novembra 1959.godine glavna skupština UN-a usvojila je Deklaraciju o pravima djeteta, dok je 1989. godine odobrila Međunarodnu konvenciju o pravima dojenčadi i adolescenata.
Milioni djece svake godine a prema podacima UNICEF-a i dalje su žrtve nasilja, zlostavljanja, napuštanja, eksploatacije, ratova i diskriminacije. Neprestano se radi na implementaciji prava svakog djeteta, ali sve države svijeta imaju još puno toga za učiniti kako bi se ova prava poštivala. Nove generacije djece u obrazovnim institucijama uče o svojim pravima.
U razgovoru sa učenicima OŠ ”Huso Hodžić” Tešanj saznali smo da su dobro informirani o svojim pravima, ali i da smatraju da se mora još puno toga učiniti za svako dijete. Na pitanje koje bi svoje pravo izdvojili kao najdraže, većina učenika je odgovorila pravo na odmor i igru što i ne čudi sa obzirom na njihov uzrast.
Ali svakako treba istaknuti da su pojedini učenici željeli da se poštuju njihova prava poput prava na svoje mišljenje ili kvalitetno obrazovanje.
Vrlo često se postavlja pitanje odnosa prava i odgovornosti djeteta u okviru tih prava, ali i kako samo dijete može pomoći svojim prijateljem sa poznavanjem prava djeteta.
Donosimo i primjer kako se prava vežu uz odgovornosti: Dijete ima pravo na najbolju moguću zdravstvenu zaštitu, i informacije koje će pomoći da budu zdravi i zdravo rastu. S druge strane Imaju odgovornost jesti hranu koja je dobra za zdravlje te redovno prati zube ujutro i navečer. Shodno navedenom jasno je da djecu od samog početka treba učiti da postoje njihova prava ali i odgovornosti koje proizlaze iz toga.
Za sami kraj pročitajte stihove koje je jedna od učenica OŠ ”Huso Hodžić” uputila svojim vršnjacima:
”Imam pravo da živim.
Imam pravo da dišem.
Prirodi da se divim.
Učim da čitam i pišem.
Nepravdi stavljena tačka.
Čuj me odrasli svijete,
neću da budem igračka.
Hoću da budem DIJETE!
Pod nebom plavim i sivim,
Suncem koje me grije.
IMAM PRAVO DA ŽIVIM, DA SE IGRAM I SMIJEM!”
