Njen put od Tovarnika pored Vukovara do naših krajeva mogli bi reći bio je sudbinski.
Ružica Ivić rođena je 1948. godine u Tovarniku pored Vukovara i danas je penzionisana nastavnica srpsko-hrvatskog jezika i književnosti Višu pedagošku akademiju završila je u Tuzli. I potom je došla u osnovnu školu na Tešanjci raditi 1969. godine. Uz osmijeh naša sugovornica napominje kako je tada došla i ostala.
U razgovoru sa Ružicom smo saznali da su se prosvjetni radnici oduvijek voljeli družiti i biti u dobrim odnosima.
”Budući da smo bili na istom SIZ-u kako se to nekad govorilo vrlo često smo se sretali na našim seminarima, druženjima i tako inače prosvjetari se vole družiti, uvijek smo bili zajedno, uvijek smo imali iste teme za razgovor, stručna usavršavanja, stručna predavanja, sastanke, tako da su ta druženja bila jako lijepa.” – pojašnjava Ružica Ivić.
O izboru svog zanimanja kaže da nije bilo tek tako jer je od malih nogu voljela jezik i književnost i da je imala sreće što je uspjela u životu raditi ono što je voljela.
Čitav radni vijek svih prosvjetnih radnika svakako obilježe generacije koje dolaze i prolaze, no ova nastavnica nije željela izdvojiti niti jednu posebnu jer kako reče drago joj je da su svi oni bez obzira na svoja zvanja prije svega dobri ljudi, i da je sretna kad zna da je makar malo doprinijela tome da budu ono što jesu.
O svom privatnom životu Ružica je govorila malo, ali smo uspjeli saznati da je svog supruga Iliju upoznala u Žabljaku, te da ima kćerku i sina koji danas ne žive u BiH, nego su kao i većina drugih otišli trbuhom za kruhom.
S druge strane Ružica je u svom kraju prepoznatljiva i po KUD ”Izvor” iz Žabljaka za koje je vezana od njegovog osnivanja do danas. Njena ljubav prema folkloru kaže potiče još od osnovne škole a o KUD ”Izvor” nam je kazala da je članica CIOFF-a, krovne organizacije folklora u svijetu pri UNESCO-u,te da su ponosni na to jer tu nije lako doći.
”Tu se zaista mora biti kvalitetan da bi do tamo stigli. Mi u folkloru imamo neke svoje iznimnosti kao što je pjevanje u tri, to je pjevanje koje ima samo u Usori, nigdje se drugo ni u Bosni i Hercegovini niti u svijetu pjeva u tri pa je to naša znamenitost.” – pojašnjava Ružica
Vjerujemo da osobe poput Ružice mijenjaju ovaj svijet nabolje i doprinose da mlade generacije idu spremnije kroz život njegujući svoju tradiciju bilo da se radi o folkloru ili jeziku i književnosti.
