Vukadinović za Klix.ba kaže da svako vrijeme sa sobom nosi određene promjene i pristupe, pa je samim tim odnos prema braku u 21. vijeku drugačiji nego u 20. ili 19. stoljeću.
Bez komunikacije sve je uzalud
“Svaki brak koji teži ka uspjehu mora imati određen identičan sistem vrijednosti kojeg baštine supružnici, a on se ogleda u komunikološkim svojstvima. Ukoliko nema komunikacije u braku uzalud je sve drugo. Mnogo je razloga koji dovode do toga da ljudi nemaju identičan sistem vrijednosti, odnosno da imaju određene komunikacijske slabosti i nedostatke koji su glavni uzrok krize braka”, smatra Vukadinović.
Sistem vrijednosti koji bi se trebao njegovati ozbiljno je narušen u društvu u kojem danas svi živimo, a u trci za određenom materijalnom dobiti bračni partneri nemaju vremena da se posvete jedno drugome u pravom smislu te riječi.
“Vidimo da su mnogi ljudi u jednoj besomučnoj jurnjavi za što veću sumu novca, a na to utječe konzumerizam ovoga društva, jer globalizacija, odnosno vrijeme u kojem živimo je jedan konzumeristički kapitalizam koji isključivo sve mjeri preko dobiti, odnosno preko materijalne, a ne preko nekih duhovnih vrijednosti”, kaže Vukadinović.U ovakvim uslovima života, kada određene tehnološke dobiti postaju opsesija, u velikoj mjeri zastupljeno je otuđenje čovjeka od kolega na poslu, prijatelja s kojima u slobodno vrijeme upražnjava određene aktivnosti, ali i bračnog supružnika.
“U tom otuđenju jednostavno ne vide pojedinca pored sebe, a bez žive komunikacije nema ni razmjene mišljenja o sistemu vrijednosti. Teško da oba partnera, odnosno oni koji čine bračnu zajednicu, provodeći cijele dane na društvenim mrežama, mogu doći do zajedničkih značajki koje čine sistem vrijednosti”, naglašava naš sagovornik.
Kako spasiti brak?
A da bi se brak spasio Vukadinović smatra da se prvenstveno treba oduprijeti negativnom utjecaju društvenih mreža.
“Društvene mreže imaju loše, ali i dobre strane. Pojedinci trebaju uzeti te dobre strane virtuelnog svijeta, odnosno one koje mogu koristiti za svoja profesionalna postignuća, ili neke druge namjere koje imaju. Prvo se trebaju odreći onoga što je negativno i što otuđuje jednog od drugog supružnika, što njihovu komunikaciju otežava i dovodi na kraju do nemoguće te što im uzima ogroman dio vremena”, savjetuje Vukadinović.
Kako navodi, supružnici moraju shvatiti i da besomučna jurnjava koju konzumerizam i konzumeristički kapitalizam prouzrokuju danas nisu jedino na osnovu čega se mogu mjeriti dobrobiti života.
“Mnoge druge vrijednosti koje nemaju tu materijalnu vrednotu čovjeka čine znatno zadovoljnijim. Naravno, bez nekih materijalnih sredstava život teško da je moguć, ali ukoliko postoji zadovoljstvo na drugoj strani, onda se određene materijalne, ili egzistencijalne nedaće mnogo lakše prebrode”, ističe Vukadinović.
Mišljenja da se ljudi moraju vratiti direktnoj komunikaciji, razumijevanju i uvažavanju partnera na način da će određene različitosti poslije uvažiti i ugraditi u zajednički bračni sistem vrijednosti, a nikako da tu dolazi do razmjerica, nerazumijevanja i nesporazuma.
“Prije svega to zavisi od samog čovjeka, jer tu društvo i država teško da mogu pomoći. Čovjek mora shvatiti da taj život otuđenja, konzumerizuma i komunikacije u virtuelnom svijetu neće donijeti mnogo dobroga u vijeku u kojem živimo, ali ni onom idućem”, dodaje Vukadinović.
Sve veći broj razvoda u BiH
Iz godine u godinu u našoj zemlji bilježi se sve veći broj razvoda. U devet mjeseci 2018. razvela su se 1.702 para što predstavlja povećanje za njih 311 u odnosu na isti period u godini ranije.
Advokat Damir Alić kroz dosadašnju praksu je utvrdio da građani BiH najčešče kao razloge za razvod braka navode preljubu i loše ekonomske prilike.
“Neslaganja bračnih partnera su u osnovi svega, ali ona potječu zbog preljube ili loših ekonomskih prilika. Sud u principu ne interesuje razlog za razvod braka, jer je dovoljno da se kaže da postoje neslaganja u pogledu zajedničkog života. Nekada davno se dokazivala krivica, a danas se to po novom porodičnom zakonu ne radi”, kaže Alić za Klix.ba. U zavisnosti od složenosti slučaja, cijena razvoda braka u BiH varira, a u prosjeku se kreće od jedne do dvije hiljade konvertibilnih maraka.
“Ako se bračni partneri bez djece sporazumno razvode onda tu imamo podnošenje zahtjeva za sporazumni razvod i on košta 360 KM + PDV. Ukoliko se razvode tužbom u kojoj jedan partner tuži drugog, onda jedan razvod braka u prosjeku košta između jedne i dvije hiljade KM, u zavisnosti od broja radnji koje su poduzete te visine sudske takse”, navodi Alić.
Ako se pak bračni partneri ne slažu u vezi s povjeravanjem djece onda se i sam postupak znatno usložnjava, jer se suđenje odgađa na više ročišta i obavezno se u cijeli proces uključuje Centar za socijalni rad, kao i drugi nadležni organi. Ovakav brakorazvodni postupak može koštati i više od dvije hiljade KM.
Postupak može trajati i do godinu
Alić nam kaže da razvod braka predstavlja klasični raskid ugovora, a ukoliko je riječ o sporazumnoj rastavi postupak može biti završen u prosjeku za mjesec i po dana.
“Međutim, ukoliko se bračni partneri razvode tužbom, onda to može trajati prilično dugo, iako su ti sporovi po zakonu hitnog karaktera. Moja procjena je da jedan razvod braka traje do godinu dana, ukoliko ne postoji saglasnost roditelja kome će djeca biti povjerena na odgoj, čuvanje i vaspitanje”, dodaje tuzlanski advokat.
Prilikom procesa razvoda braka u velikom broju slučajeva najveći problem predstavlja upravo to kome će djeca biti povjerena, zatim iznos doprinosa koji se po djetetu kreće od 50 do 1.000 KM te da li će jedna strana drugoj biti dužna isplaćivati takozvano supružnčko izdržavanje.
Kada je riječ o podjeli bračne imovine, Alić nam kaže da ona nije povezana s razvodom braka te da se rješava u drugom postupku.
Predbračni ugovori, prema Alićevim riječima, pomažu prilikom brakorazvodnog procesa, međutim ovakva vrsta dokumenta procentualno je veoma malo zastupljena u našoj zemlji, prije svega zbog visoke cijene koja može iznositi i nekoliko stotina maraka. Predbračni ugovori se ovjeravaju kod notara, najčešće se sačinjavaju između bračnih partnera dobrog imovinskog statusa, a na ovakav način svaka strana želi osigurati svoje materijalne prilike.
U konačnici, brakorazvodne parnice težak su proces za supružnike koji su odlučili staviti tačku na zajednički život, ali i za advokate, sudove, medijatore i cjelokupan sistem.
Ovaj period posebno traumatično iskustvo može biti za djecu koja moraju dolaziti na suđenja kako bi se utvrdilo s kojim će od roditelja nastaviti život pod istim krovom.
