Lijepo proljetno vrijeme, a četvrtak i
petak pravi ljetni dani sa temperaturama do 30ºC. U subotu kiša, a u nedjelju
nešto hladnije. Grad je živnuo. Uskrsni blagdani su doveli u Tešanj mnoge koji
su u Njemačkoj i drugim državama EU. Svakodnevno se mogu sresti ekskurzije
osnovaca i penzionera. Najčešće dolaze iz Tuzlanskog kantona, a bila je jedna
grupa iz Brčkog. Parking prostor je nedovoljan. U Zvečaju su radovi još
u toku.
Iz dnevnih novina pročitah da je TRA bila domaćin
privrednoj delegaciji Malezije u kojoj je bilo 35 biznismena kako bi se
sagledale mogućnosti saradnje, posebno u oblasti proizvodnje hrane, kožnih
proizvoda i drugo.
Pravoslavni vjernici su proslavili
svoj veliki praznik Vaskrs. Boban Kršić me je informisao o vjerskim
aktivnostima u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice:
Praznik Hristove pobjede nad smrću,
Vaskrs, ove godine se proslavlja u nedjelju 28. aprila. U spomen na stradanja
Hristova služena su bogosluženja Strašne sedmice i u tešanjskom hramu Pokrova
Presvete Bogoodice, a božanstvena liturgija je služena na Vaskrs u ponoć.
Liturgiju je služio tešanjski sveštenik, prezviter Miroslav Todorović, u
prisustvu nekoliko desetina vjernika. Pročitana je i vaskršnja poslanica
Njegove svetosti, patrijarha Irineja, u kojoj patrijarh tradicionalno poučava
svoju pastvu i svima čestita vaskršnje praznike svepobjednim pozdravom: Hristos
vaskrse-zaista vaskrse!
Potpisani ugovori za nastavak radova
na izgradnji bazena na Kiseljaku
U
2018. godini su izvršeni prvi radovi na obnovi bazena na Kiseljaku u
vrijednosti od 60.000 KM. Općinski
načelnik mr. Suad Huskić potpisao je ugovor sa firmom Nedžing d.o.o. u
vrijednosti od 150.000 KM za nastavak radova.
S lijeva:Emina Travančić direktor Nedžing
d.o.o, mr. Suad Huskić, Armin Hrvić direktor Oaza d.o.o., Benedita Kotorić Belif
d.o.o., Safet Jašić direktor JU SRC, Nerminka Handžić i Hajrudin Subašić Općina
Radovima je predviđena izgradnja prostora za
opremu za prečišćavanje vode, toaleti, mjesta za tuš kabine i drugo. Sredstva
su obezbjeđena u budžetu za ovu godinu, a rok završetka radova je 40 dana od
dana uvođenja u posao.
Istovremeno je Načelnik potpisao i dva
ugovora sa tešanjskim firmama koje će donirati pojedine bazenske potrebe. Tako
će firma Belif d.o.o u trajanju od 5 godina snabdjevati bazen sredstvima za
tretman bazenskih voda, organizirati prvu obuku osoba koja će koristiti
sredstva za tretiranje vode i vršiti
povremenu kontrolu kvaliteta vode. Firma Oaza d.o.o će obezbjediti prvu vodu za
bazen i eventualne dopune i planske izmjene i učestvovati sa općinom u uređenju
prostora na Kiseljaku. Ugovor je potpisan i sa SRC kojim im je predat na
korištenje i upravljanje.
U ovoj godini planirana su sredstva od
40.000 KM od USAID-a kojim bi se obezbijedila ograda i uređenje prostora oko
bazena.
Na ovaj način Općina nastoji da Kiseljak postepeno vraća
građanima. Planirani su radovi na
uređenju postojećih sportskih terena. Iskazano je i nastojanje da će cijene za
korištenje biti minimalne samo za pokrivanje proizvedenih troškova. Očekuje se
da će ovim novim sadržajima Kiseljak biti posjećeniji pa je očekivati i
poduzetnike da ponude svoje usluge.
Otvorena izložba fotografija Mate
Kaića Svjetlopisi pod bosanskim nebom
U
saradnji sa Franjevačkim muzejom i galerijom Gorica iz Livna,JU Muzej je
organizirala izložbu fotografija Livnjaka Mate Kaića pod nazivom Svjetlopisi pod
bosanskim nebom. U medijalnoj sali Opće biblioteke predstavljen je dio fundusa
fotografija Mate Kaića koje su načinjene od 1903-1938. godine.
S lijeva:Ružica Barišić, Ernad
Prnjavorac i Dražena Džeko
Mato Kaić je prvi fotoamater iz Livna,
pripada uglednoj porodici koja je na prijelazu XIX i XX stoljeća bila
pokretač kulturnog života Livna. Školovao se u travničkoj Nadbiskupskoj velikoj
gimnaziji, a u ranoj i poznoj mladosti bavio se fotografijom. Njegove
fotografije su zabilježile trenutak jednog davnog vremena koje se teško može
naći na fotografijama. Fotografije su veoma jasne obzirom da su negativi,
pozitivi i dijapozitivi na staklu. Ostavština Mate Raića predstavlja 327
staklenih ploča koje je porodica darovala Franjevačkom muzeju.
Imao sam iskustvo sa istim takvim
negativima našeg fotografa Mustafe Deljkića i pravo je čudo da su negativi sa
početka dvadesetog stoljeća ostali u takvom stanju da je bilo moguće napraviti
ovako kvalitetnu digitalnu verziju sa koje su napravljene fotografije.
Izložbu je predstavila koautorica
postavke Ružica Barišić, a u ime Franjevačkoj muzeja prisutne je pozdravila i
obratila im se ravnateljica Dražena Džeko. Direktor Ernad Prnjavorac je govorio
o saradnji ove dvije institucije započetoj prošle godine.
Potpisani ugovori za projekte Omladinske
banke i mikrobiznise
Načelnik
općine mr. Suad Huskić i predstavnica Fondacije Mozaik Sanja Kojić potpisali su
osam ugovora za projekte sa predstavnicima neformalnih grupa i 4 ugovora za
mikrobiznise.
Vrijednost sredstava za projekte je 18.600
KM, a za mikrobiznise 8.000 KM. Sredstva obezbjeđuju Općina, Fondacija Mozaik i
lokalna sredina.
Za drugi poziv od 18.4-9.5.
raspoloživi fond iznosio bi 3.450 KM.
Vrijednost pojedinačnih ugovorenih projekta
kreće se od 1.650 KM do 2.400 KM, a odnose se uglavnom na sport i zabavu mladih
u mjesnim sredinama. Naziv projekata i grupe koja će ga realizovati su:
Nogometni
klub – Emina Brka, Elmin Halilović i Šemso Halvedžić,
Ljetna škola fudbala – Belma
Hasanbašić, Džemal Hasanbašić i Damir Hasanbašić,
Kutak mira – Salmir
Hasanbašić, Adnan Hasanbašić, Enida Kalabić,
Sačuvajmo našu tradiciju snagom
mladih – Dalila Skopljak, Belma Skopljak i Dženis Podrugović,
Multifunkcionalni
šadrvan – Edin Zilkić, Aida Zilkić i Dženan Zilkić,
Ljetna škola sporta – Enes
Ahmić, Husejn Omerbašić i Muhamed Husanović,
Uređenje sportskog igrališta – Senada
Šaranović, Fadil Spahić i Mustafa Kruško,
Naš park naša radost – Belmir Kruško,
Aid Zilkić i Edita Ibrahimović.
Zajednički snimak svih učesnika u
projektima i mikrobiznisu
Dobitnici sredstava za mikrobiznis sa
Načelnikom i predstavnikom Mozaika.
S lijeva:Mirza Đonlagić, Samra Skopljak, Ensar
Turalić, mr. Suad Huskić i Sanja Kojić (Hamza Mujčić nije bio prisutan)
Odobreni projekti za mikrobiznis su: 387.ba
(Online marketing) – Ensar Turalić, Frizerski salon – Samra Skopljak, Kafe bar (Carpe
Diem) – Mirza Đonlagić i Farma za organsku proizvodnju kokošijih jaja – Hamza
Mujčić.
Promovisana knjiga Amira Brke Nebeski
nomad
Poznavaoce svoje poezije Amir Brka je
iznenadio novim pjesničkim izrazom – sonetom. Pjesnik kaže da su soneti
naprosto izlazili iz njega, 191 za manje od godinu dana. Složio ih je u upravo
objavljenu knjigu naslovljenu Nebeski nomad i u okviru Tešanjskog proljeća predstavio
publici u CKO, u čemu su učestvovali vrhunski znalci poezije i ugledna
književna imena Ivan Lovrenović, Enver Kazaz i Almir Zalihić. Moderator je bio
Miralem Brkić.
Dr. Enver Kazaz, Almir Zalihić, Amir
Brka, Ivan Lovrenović, Miralem Brkić
Promociji su prisustvovali Načelnik
mr. Suad Huskić, Ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi ZDK dr.
Spahija Kozlić, pomoćnica Ministra Bernadeta Galijašević i profesor na
Franjevačkoj teologiji u Sarajevu dr. Ivan Šarčević. Trebalo je da sudjeluje i
Miljenko Jergović (uz Lovrenovića i Kazaza recenzent knjige), ali bio je
spriječen. Dio njegove recenzije pročitao je Miralem Brkić. Odlomci iz
recenzija nalaze se na zadnjoj korici knjige, a u samom izlaganju promotori su
dali tako visoke ocjene kakve do sada nisam čuo ni na jednoj promociji.
Ivan Lovrenović je naglasio da se o Nebeskom
nomadu ne može govoriti drugačije nego u sve samim superlativima, i da je ovo u
tom smislu svojevrsna “monstrum knjiga”. U Lovrenovićevoj recenziji
piše i ovo: “Teško da u svima našim jednojezičnim književnostima ima ičega
usporedivog s pjesničkim opusom koji je Amir Brka stvorio knjigom soneta Nebeski
nomad. Doista je to opus, u punom značenju riječi: cjelovito, u se zatvoreno i
dovršeno, savršeno sazdano djelo, a jedinstveno i samo svoje, poput neke
gaudijevske građevine u jeziku. Soneti Amira Brke na zapanjujuće potpun način
odgovaraju svim najstrožim zahtjevima što ih nalaže umjetnost soneta, a u isti
mah, unutar tih nemilosrdnih zahtjeva forme i strukture, razvijaju vlastitu
prozodiju i vlastitu pjesničku filozofiju. Kroz cijelu ovu vele-knjigu taj
postupak, ta nevjerojatna stvaralačka avantura provedena je dosljedno, s
nesmanjenim intenzitetom – tona, jezika, slike, misli, začudnih paralogizama.
Ako je čitajući ove sonete uopće uputno pomišljati na srodnosti, ukazuju mi se
dva primjera. Prvi, soneti Skendera Kulenovića – zbog slobode ‘lomljenja’
sintakse, proizašle iz unutarnjega naloga pjesme, s time da je kod Brke na
djelu gotovo nemoguće pomirenje slobode i stroge formalne discipline. Druga je
srodnost s duhom, tonom i meštrijom gongorinske, kulteranističke tradicije
soneta. To vladanje znanjima, taj tamni sjaj, taj otmjeni solipsizam, to
jedinstvo leda i vatre…”
Iz recenzije Miljenka Jergovića
pročitan je sljedeći odlomak: “I drugi su u ovome jeziku upjevavali i
nizali sonete. O, itekako jesu! Ali, jesam li se prije Amira Brke ikad oteo
dojmu da su ti soneti poput beskućnika koji se nije oprao još od vremena kada
je imao dom, i sad su mu za fotografiranje u sonetu navukli bijelu košulju,
mašnu i frak? Činilo mi se da sonetni jezik započinje tamo gdje se jezik tog
beskućnika pretapa u slovenski, u kojem se soneti čuju onako kako se u ovome
našem čuje epski deseterac. Tu je iluziju u uhu slušateljevom i čitateljevom
stvorio France Prešern, i ona sad traje, starija od Prešerna. Brki je, pak,
uspjelo ono što je do neki dan bilo nemoguće. Sonet bez uznesenog, povišenog,
teatarskog tona, sintaksičkih akrobacija i svakojakog razjezičenja, sonet bez
rasklimanih riječi i govora o ničemu. Soneti Amirovi su o onome što on živi i
što živi njegov jezik. Soneti Tešnja i tešanjske svemirske okolice, Bosne i
čovjekova tijela, knjiga pročitanih, sjećanja i nesjećanja… Ovu ću godinu
pamtiti kao godinu soneta. Godinu u kojoj se moj jezik oslobodio
beskućništva.”
“Pojava ove knjige predstavlja
veličanstven književni događaj, a Amir se njome potvrđuje kao najznačajnija
pjesnička figura na južnoslavenskon prostoru danas”, rekao je Almir
Zalihić. Dodao je kako “Nebeski nomad svjedoči da je svijet složeniji od
naših znanja o njemu, dublji od naših iskustava i nedostupniji od naših
putovanja kroz njega. Ova je knjiga poput nevidljivog nervnog sistema, astralno
tijelo koje uključuje prošlost i seže daleko unaprijed, proviđa duhovne procese
koji su bezvremeni. Ona je i dijalog između života i smrti, vjerovanja i
sumnji, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, dijalog filozofskog i poetskog. Postajući
predmetom Amirove poezije, svaka se tema dovodi u vezu sa svojom dubljom
starinom, sa onim što joj prethodi u kulturnom i historijskom trajanju, ili sa
onim što je, iz nekog razloga, pokretalo mišljenje istim ili sličnim povodom.
Predmet Brkine poezije nikada nije sam ili izoliran, on je uvijek postavljen u
odgovarajući kulturni i etički sistem. Čak bi se moglo reći kako nešto postaje
predmetom ove poezije zato što može pronaći svoje mjesto u velikom sistemu
kulturnog i etičkog trajanja.”
Vrlo nadahnuto, pa i emotivno, bilo je
izlaganje profesora Envera Kazaza. On je naglasio da je Nebeski nomad knjiga
poezije kakva se pojavljuje jedanput u 50 do100 godina i da ova Amirova
apsolutno nevjerovatna knjiga uzdrmava i drastično mijenja postojeći
vrijednosni poredak u poeziji našeg, odnosno naših jezika. Rekao je i da Nebeski
nomad predstavlja nesumnjivo najznačajniju pjesničku knjigu na južnoslavenskom
prostoru u 21. stoljeću. Kazaz je rekao i da se čitalačko iskustvo kakvo donosi
ova knjiga “događa samo u susretu s poezijom koja, kao sublimacija
umjetnosti jezika, dostiže svoje vrhunce. Na kraju, kad bol i stres minu, kad
se ukaže utjeha u trijumfu estetskog nad udesom u koji je nebeski nomad
zarobljen i u historiji i u metafizici i u mitu i u političkoj moći kao
ontološkoj mreži egzistencije, ukazuje se poezija kao beskraj slobode koji nas
vodi u vječnost svojim čunom-stihom. Danima to tako traje nakon čitanja ove
knjige: tegoba čitalačkog putovanja koje nas suočava s onim gotovo nemislivim,
da bi nas uzdigla u najdragocjeniji estetski užitak. A iza svega dolazi
divljenje šekspirijanskoj sonetnoj gesti Amira Brke koju kao da je čekao naš
jezik – da mu pjesnik svojim Nebeskim nomadom ovjeri raskoš poetske i ontološke
dubine.”
U prvom redu Suad Huskić, Spahija
Kozlić, Aida Salkić, a u četvrtom redu lijevo, iza Hasana Mehinovića i
Sabahudina Kovača, dr. fra Ivan Šarčević
Na kraju se obratio i Ministar Spahija
Kozlić koji je, inače, doktor filozofije. Čestitavši Amiru na ovoj knjizi, on
je govorio o odnosu filozofskog i poetskog u historiji ljudskog mišljenja, pa
je kazao da su se i najveći filozofi na kraju okretali pjesništvu, jer su
osjećali nedovoljnost filozofskog diskursa u opservaciji ukupnosti i dubine
svijeta.
Održana promocija knjige Tragom
drevnih Bošnjana
U
organizaciji Agencije Creativa eventis iz Jelaha, u atriju Medžlisa IZ-e,
održana je promocija knjige Tragom drevnih Bošnjana -Bosanska država i
nacionalni identitet (i) kroz historiju. Knjigu su predstavili autori Taner
Aličehić i Đenan Galešić. Autore je, ispred organizatora promocije, predstavila Aldijana Alić.
Autori Đenan Galešić i Taner Aličehić
Autori su naglasili da oni nisu
historičari, ali su imali potrebu, da nakon razgovora sa nizom osoba, napišu tekst sa ciljem da se razotkriju sve nametnute zablude koje su stanovnici Bosne
naivno ili dobronamjerno prihvatili, kako kroz obrazovni sistem, tako i kroz
sistematsko uništavanje i negiranje bosanskog narodnog identiteta i države. Povratak
svijesti o pripadanju bosanskom narodu iziskuje razotkrivanje brojnih mitova
koji su rezultat antibosanskog djelovanja nacionalizma u posljednjih stotinu
pedeset godina, ponajprije srpskog, zatim hrvatskog, a u novije vrijeme i
bošnjačkog. Ove ideologije su izgrađene na potpuno suprotnim temeljima u odnosu
na one na kojima je Bosna oblikovana tokom svoje duge historije. Ključna
spoznaja je da su i Bosna i bosansko stanovništvo opstali kao jedinstven narod
i država kojeg su oblikovali kako velika carstva tako i nacionalni pokreti iz
novijeg doba.
Održan Proljetni koncert KUD Pobjeda
U
velikoj sali Cko, KUD Pobjeda je odigrao svoj Proljetni koncert. Za ovaj koncert
pripremljene su tri nove koreografije: Sandžačke igre, Krajiške igre i Pirotske
igre. Napravljene su nove nošnje uz veliku pomoć Rame i Sejde Sinanović koji
su ih sašili. Koreografiju za ovaj koncert uradili su Sead Muratović (nove igre) i Samira Elezović. Orkestar je predvodio Edib
Smailbegović, konferansu je vodila Adelisa Krdžalić (koja je imala i solistički
nastup).
Među igračima je bilo i nekoliko učenika iz osnovne škole
Održana tradicionalna manifestacija Dani
otpora 2019
Mjesne
zajednice Jelah, Jevadžije i Rosulje zajedno sa bivšim pripadnicima Teritorijalne odbrane, a kasnije Armije RBiH
već trinaestu godinu organiziraju manifestaciju pod nazivom Dani otpora 2019.
Organizacijom se želi podsjetiti na
prve dane otpora višestruko jačem neprijatelju i organizaciji ključne odbrane
ovog prostora.
U petak je delegacija obišla mezarluke
na području MZ-a Jelah, Jevadžije i Rosulje i katoličko groblje u Jelahu. U
nedjelju je organizirano okupljanje boraca na parkingu nekadašnjeg Doma
kulture i obilazak nekadašnjih linija
odbrane. Nakon obilaska linija položeno je cvijeće na Spomen obilježje u
Jelahu, nakon čega su učesnici manifestacije imali zajedničko druženje na
Rastokama.
Na okupljanju su bili predsjednik OV-a
Senad Subašić i pomoćnik Načelnika Sabahudin Omerbašić.
Okupljeni borci i građani prije
polaska na linije odbrane
Održano Državno prvenstvo u
akrobatskom rock and rollu u Tešnju
U
organizaciji plesnog kluba Win održano je državno prvenstvo u akrobatskom rock
and rollu za sve kategorije. Učesnici u takmičenju svrstani su u grupe prema
godinama od 8-16. (mini, children, juvenites, mlađi juniori, seniori). Ovo je
najveće takmičenje ove vrste čiji je domaćin Tešanj. Na takmičenju je
učestvovao i jedan B-par koji predstavlja Državu na međunarodnim takmičenjima.
Na takmičenju je učestvovalo 7 ekipa sa 250 takmičara. Tešanjska plesna grupa WIN je
nastupilai sa 14 grupa. Ernad Bedak, svakako alfa i omega, kada je u pitanju WIN i organizacija takmičenja pozdravio je učesnike
i onima koji slave čestitao praznik Vaskrs i izrazio zadovoljstvo što je Tešanj
organizator ovakvog takmičenja. Takmičenje je održano u sportskoj dvorani OŠ
Huso Hodžić
Ernad
Bedak otvara takmičenje
Posjeta Zikriji Osmiću
Osman
Fočo, penzionosani tešanjski zlatar, mi
pokaza fotografiju zlatara Zikrije Osmića i trgovca Hasana Brke koja je napravljena 1972.-
godine. Fotografija je napravljena pred Zikrinijinom zlatarom koja se nalazila
u prizemlju kuće Muhameda Ibrahimpašića (danas BBI). Prelistao sam knjige i rukopise i pronašao da
je 1639. godine u Tešnju bilo 5 kujundžuja (zlatara), a da je zadnji spominjani zlatar Ivo
Kujundžić registrovan u učeničkom
dnevniku kao otac učenika školske 1910/1911. godine. Godine 1933. godine
regostrovano je 18 zanata sa 80 zanatskih radnji, ali se ne spominju
zlatari. Tek u knjizi Tešanjske
zanatlije itrgovci 1642-1992 Alije Galijaševića, spominju se zlatari u Tešnju i Jelahu:Zikrija
Osmić (1972), Kolja Đ. Ivezić (1977), Osman A. Fočo (1979), Zef Đ. Ivezić (1980),
Esad R. Kantić Jelah (1988), Adnan O. Memagić Jelah (1991), i Damir J. Sračević
(1991).
Zikrija i Hasan Brka, pred Zikrinom
zlatarom. Hasan je bio trgovac i radio je u prodavnici gdje sada Zema
Jedno je sigurno Zikrija Osmić je prvi
otvorio zlatarsku radnju u Tešnju poslije mnogo godina(moguće nakon oko 60 godina). To je bio i razlog da mi
Osman Fočo organizuje posjetu Zikriji u porodičnoj
kući u Doboju. Zikrija ima zaista zanimljivu priču o Tešnju, ali i univerzalnu
priču o ljudskim sudbinama koje potvrđuju da se zanat ne da napatiti.
Zikrija Osmić je rođen je 1953.
godine. Brat Mustafa je naučio zlatarski zanat kod rođaka Huseina Đogića, a Zikrija od brata. Poslije
završenog zanata radio je kod poznatog sarajevskog zlatara, koji je radio u
Modriči, Vejsila Ahmetovića. Iz Modriče dolazi u Doboj i sa bratom otvara
zlatarsku radionicu.
Jednog dana je u radionicu svratio
Mehmedalija Jabandžić (otac Isaka Jabandžića Madija). Mehmedalija je zapazio da Tešnju treba zlatar pa je predložio da
otvore zlataru u Tešnju. Nakratko nakon toga Zikrija dolazi u Tešanj i otvara
zlataru 7.2.1972. godine u svojoj 19. godini i sam radi u njoj. Zlatara je
kratko bila preko puta Riječke džamije, a zatim u prizemlju kuće Muhameda
Ibrahimpašića (sada BBI banka).
Zikrija Osmić
Sa velikim simpatijama Zikrija je
pričao o tešanjskoj čaršiji i njenim ljudima. Poseban utisak na njega je
ostavio duh čaršije. Osjetio je, kaže, toplinu i gostoprimstvo. Slastičar Sejfo
Tahirović i sin Kemo kada god bi dobili ručak od kuće dijelili su ga sa
Zikrijom (slastičarna je bila preko puta Zikrijine zlatare). Posebno mu je
ostalo u sjećanju druženje sa zanatlijama i trgovcima, Kalajom, Batom, Dževadom Osmićem i drugim u Vatrogasnom domu. Prisjetio se ispijanja Bosanke
kafe sa rahatlukom uz poseban ceremonijal i ćejf na tešanjski način. Prvo se popije malo vode
da se neutrališu svi drugi ukusi, gutljaj kafe, pa rahatluk, pa opet voda, pa
kafa…To je prava ceremonija.Sjedilo se i teferičilo poslije posla. Preko
ljudi sa kojima se družio upoznao je prave ljudske vrijednostii. Zikrija mi je
pričao i o izradi almazli grana (zlatna grana sa dijamantima), koje su stare
tešanjske porodice naručivale kao unikate i u miraz davali kćerkama kao
materijalnu sigurnost za budućnost.
Krajem 1977 ili početkom 1978. godine
vraća se u Doboj. Osman Fočo je učio zanata kod Mustafe Osmića u njihovoj
radnji kada su mu predložil da otvori samostalnu zlatarsku radnju u Tešnju.
Otvorio je radnju 1979, uz svesrdne pomoći Osmića. Pred rat Osmići su imali prvu alatnicu za izradu alata i kalupa.
Osvajaju serijsku proizvodnju proizvoda na bazi srebra za Niski naponu Doboju i
Iskru iz Slovenije.
Nastavak Zikrijine priče je zanimljiv.
Rat ga vodi u izbjeglištvo u Zagreb, ostavljajući sve vrijednosti radionice u
Doboju. U Zagrebu ga prihvataju zlatari i daju mu zlataru na pola samo da im
uči radnike zanatu. Međutim politika nije dozvolila da se u to vrijeme pravi bilo
kakav aranžaman pa odlazi Sloveniju. Uspostavlja saradnju sa italijanskom
firmom Nevargold. Ostajući bez ikakvih
sredstava pokušava ponovo i otvara firmu
Trio nevargold. Nabavlja mašine u
Italiji. Koliki je ugled i povjerenje imao govori i činjenica da je mašine
dobio sa rokom plaćanja-kada mogne.
Sin Albinko završava školu u Italiji i
radi zlatarske poslove u Nevargoldu. Poslije rata otvaraju zasnatsku zlatarsku
radnju u Tuzli gdje rade, sin Albinko i kćerka Albina, i gdje su instalisali
najsavremeniju radionicu sa tri najnovije laser mašine. Zikrija je penzioner,
ali je i dalje aktivan u firmi. Jedino vikendom dođe u porodičnu kuću u Doboju sa suprugom Nađom i bavi se
uređenjem dvorišta i proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda. Napravio sam fotografiju
sa mašinom sa stanjivanje lima koja je radila u Tešnju. U prostoriji je Zikrija
bio okružen sa stotinama alata što je mali dio onog što imaju u Tuzli. Prema
Osmanu Foči Zikrija Osmić je danas najbolji majstor, zlatar, u BiH.
Posjeta SIRA DOMU
Promjene
načina života u društvu iziskuju i potrebu za novim uslugama. Nekada žene nisu
radile, najstariji sinovi su hranili i brinuli se o roditeljima do kraja života,
a zato su nasljeđivali nekretnine od roditelja. Danas više nije tako. Imovina
se dijeli podjednako na članove porodice, supruge rade. Zato se pojavila
potreba za ustanovama gdje bi se smjestile, starije i iznemogle osobe posebno
bolesne čija bolest traži njegu i to najčešće medicinsku. U Zapadnim zemljama je to sasvim normalno da
stariji idu u staračke domove i kada nisu bolesni jer tamo nalaze vršnjake sa
kojima sadržajnije provode starost. Iako još ima predrasuda u vezi slanja
starijih u staračke domove i kod nas se sve više pojavljuje potreba za ovakvim
uslugama pa je od 20.5.2018. godine otvoren u Lepenici prvi starački dom u Općini. Nosi naziv SIRA DOM a osnivači su
braća i sestre Mešić, Suvad, Ismail, Ramiza i Amina (od p
