Rusmir Hrvić, predsjednik Uprave AS Holdinga, ovogodišnji je
dobitnik prestižne nagrade „Poduzetnik godine“.
Ovo je samo još jedna u nizu priznanja i nagrada čovjeku
koji upravlja grupacijom u kojoj se proizvodi oko 2000 proizvoda i koja je
vlasnik poznatih bh. brendova poput Zlatne džezve, Topsa, Oaze, Maze…
Zapošljava 4.500 ljudi, i često ističe da ljudi čine kompaniju te da je briga
za zaposlenena prvom mjestu. Nema problem sa nedostatkom kvalifikovane snage, a
i tu su napravili iskorak, i stalno pokušavaju unaprijediti položaj radnika
kroz materijalne i nematerijalne benefite kako za pojedinca tako i cijele timove.
U intervju kaže da na samom početku
karijere niko ne razmišlja o nagradama- imate jasan cilj da uspijete u
vašim namjerema, dosegnete ciljeve i ispunite snove: “Mogu reći da sam na pola
puta. Moj san su AS Holding i Bosna i Hercegovina jaki, uspješni i moćni, na
dobro svih nas. Za posljednju nagradu 10. jubilarnog Sarajevo Business Foruma,
“Privrednik godine” čestitke dobijam iz cijele Bosne i Hercegovine, od svih
naroda, što me posebno raduje. Također, raduje me što svi oni kažu da mi je nagrada
dodijeljena zasluženo. A da budem iskren, nisam je očekivao”
Pretpostavljam da nije bilo nimamo lako uspjeti u državi
kakva je BiH- politički nestabilnoj i pravno nesigurnoj, uz visoke parafiskalne
namete, slabu kupovna moć stanovništva, slabu stimulacija države, odlazak
kvalifikovane radne snage? Kako ste se uprkos tome uspjeli razvijati, koja je
tajna vašeg uspjeha?
Pokušavamo postaviti nove standarde modernog poslovanja. Pri tome uvodimo nove
alate i želja nam je da drugi od nas uče. Tada ćemo imati bolji ambijent i
bolje poslovno okruženje. Moje mišljenje je da je tajna u viziji i radu. Onaj
ko tako razmišlja, vidi prilike na svakom koraku. Ponekad mi je žao što dan
nema više od 24 sata da realiziram zajedno sa svojim timovima puno više šansi
koje nam se javljaju.
Ključ problema koje navodite nije u Bosni i Hercegovini. Prilike koje ste
opisali nisu ništa bolje ni u zemljama koje nas okružuju. Cijeli Balkan se
nalazi u nekakvom grču. Na žalost, svi zajedno nismo pretjerano popularni u
poslovnom svijetu. Moglo bi to puno bolje. Zastoj u kojem se nalazi naša regija
nema racionalno opravdanje. Problem je izgleda u nama.
U koje sve zemlje izvozite proizvode i koliko je danas
za preduzetnika iz BiH zahtjevno biti konkurentan na evropskom i svjetskom tržištu?
Izvozimo u 27 zemlja svijeta, od čega najviše u zemlje EU i SAD. Nikada nije
bilo jednostavno biti konkurentan ni na kojem tržištu, a kamo li na
najzahtjevnijim tržištima kakva su EU i SAD. Ali to je ujedno i šansa. Duboko
vjerujem da upravo mi ovdje mali kakvi smo u našem jedinstvu različitosti
itekako umijemo i imamo šta za ponuditi svijetu. Naše porijeklo i kreativonst
koju ispoljavamo u bilo kojoj sferi poslovanja je naša najvažnija konkurentska
prednost. Zajedno smo uistinu jači, bolji biznismeni, naučnici, umjetnici,
sportisti, ali prije svega ljudi. Trenutno najviše izvozimo brendove sa
bosanskim predznakom, kao dio tradicije i nasljeđa svih nas na ovom podneblju.
Prava bosanska kafa Zlatna džezva, delicije i slastice bosanske kuhinje poput
bosanskog lokuma, somuna, bureka, pita, i hurmašica npr., najlakše prolaze na
zapadu u multinacionalnim trgovačkim lancima.
Prehrambena industrija već decenijama, deklarativno važi kao jedna od
strateških proizvodnih grana na kojima naša zemlja treba bazirati svoj
ekonomski razvoj.
Međutim naša realnost je dijametralno suprotna tako da smo i
dalje apsolutni rekorder o uvozu hrane. Zašto u BiH “kupujmo
domaće” tako slabo prolazi?
Naše kompanije bilježe iz godine u godinu veću realizaciju, prije svega na
domaćem tržištu. I to nije samo slučaj sa našom Grupacijom, svi domaći
proizvođači sve značajnije rastu u tom smislu. Inoviraju, investiraju u
kvalitet, ali i dizajn, oglašavanje, i komunikaciju uopće. Sjećam se godina
kada smo bili jedini, danas je hvala Bogu puno bolja situacija.
Naša prehrambena industrija je prije 10 godina bila pred slomom. U posljednjih
nekoliko godina to se popravlja, ipak za potpuni oporavak je potrebno još dosta
vremena, jer smo bili u potpunosti devastirani. Svakim danom sve je više bosanskohercegovačkih
građana koji žele kupovati kvalitetne domaće proizvode. U stvari, oni su to
željeli oduvijek, samo sada kako stasava domaća prehrambena industrija, imaju
sve više priliku da to čine. To je pomalo iznenadilo strane proizvođače.
Kakva iskustva imate s državnim institucijama te može li se
odnos države prema privredi poboljšati i šta bi se tu po Vama trebalo
promijeniti, šta preduzeti, koje korake, kako bi se pomoglo bh ekonomiji?
Tu postoji veoma puno prostora da bi se stvari popravile. Na žalost, osim
deklarativne, druge pomoći nemamo. Potrebo je završiti reforme koje se
obećavaju.
Kako da BiH koja se suočava sa brojnim problemima od
korupcije, neusklađenih zakona, političke nesigurnosti, može privući
investicije?
Smatram da problem prevazilazi granice i mogućnosti Bosne i Hercegovine. Mi
bismo kao regija, kao Jugoistočna Evropa mogli biti puno zanimljiviji
investitorima kada bismo donijeli neke važne i jednostavne odluke.
Previše je negativnog u društvu i javnosti uopće. Stiče se dojam da je postalo
unosno širiti beznađe i biti negativan. Cijela plejada političara, NVO-a i
medija se utrkuje da ocrni stanje. Pozitivni primjeri su u drugom planu. A nije
da ih nema, naprotiv. Kapital je veoma plašljiva roba, reaguje i na najmanju
lošu vijest.
Svakodnevno svjedočimo pričama poslodavaca da zatvaraju
svoje biznise jer nemaju koga zaposliti. Kakva su vaša iskustva da li je vama
teško naći kvalifikovane radnike?
Do sada nismo imali ovih problema. Naprotiv, u AS GROUP imamo na evideniciji
jako puno onih koji bi željeli biti dijelom našeg poslovnog sistema . S druge
strane, nama je cilj da ih što više uposlimo. Trenutno u kompanijama unutar AS
Holdinga radi oko 4.500 ljudi.
Danas sve češće gledamo kako nam mladi, pa i oni u srednjim i zrelim godinama,
odlaze na rad izvan BiH. Kako ih zadržati odnosno kako do zadovoljnog
radnika?
Kao posljedicu regionalne nestabilnosti imamo odlazak iz svih zemalja Balkana.
Dakle, ni to nije isključivo izazov rezerviran samo za Bosnu i Hercegovinu.
Zato i insistiram da trebamo popraviti opšte stanje u svim našim državama. U
tom smislu bilo bi potrebno donijeti jednu regionalnu strategiju sa kojom bismo
“napali” svi zajedno ovaj vrlo ozbiljan problem odlaska ljudi sa ovih prostora.
Sve zemlje u okruženju treble bi donijeti zajedničke mjere kako bi se
sigurnost, funkcionisanje pravne države, poslovni ambijent, i konkurentnost
značajno unaprijedili. Nemamo mi više slučajeve da odlaze nezaposleni,
pojedinci, ili mladi. Odlaze, porodice, zaposleni, dobrostojeći, pa čak i
direktori.
S druge strane, dosta toga bi trebali mijenjati i sami poslodavci i menadžeri
koji upravljaju kompanijama. Većina domaćih kompanija nema HR službe već samo
kadrovsko – pravne službe koje se brinu o uposlenicima. Mi smo i tu napravili
iskorak, i stalno pokušavamo unaprijediti sistem kroz materijalne i
nematerijalne benefite za uposlenike i cijele timove. Novi pristup već je dao
značajne rezultate, tako da ćemo nastaviti sa razvojem ovog sistema.
zosradio.ba/6yka.com
