Humanost, hrabrost, poštenje i dobrota temelj su zdravog društva. U posljednje vrijeme popularni su socijalni eksperimenti kojima se ispituje pravac kojim je čovječanstvo krenulo u pogledu humanosti. Gdje je ljudskog, gdje je humanost, da li je neko uspavao, da li je treba probuditi? Pitanja su koja često sami sebi postavljamo.
Da li su ljudi postali ravnodušni na tuđu nesreću i probleme, ili su možda zaboravili da budu humani.
Neko ko sigurno nije zaboravio biti human, i ko nesebično daje i pomaže ugroženim porodicama, je moj sagovornik, Amir Šaranović ili kako ga mnogi zovu Valter od Tešnja.
U današnje vrijeme malo je ljudi koji prepoznaju tuđu muku i odluče se pomoći koliko mogu ili da uključe druge ljude koji imaju mogućnost pomoći.
Odakle naziv “Valter od Tešnja” i šta je vas potaknulo da počnete pomagati drugima?
Kada spomenemo ime Valter govorimo o narodom heroju bivše nam države, smatram da se to ime sa ponosom treba spominjati, tako da sam dvije godine nosio ime na društvenim mrežama pod nazivom “Valter od Tešnja” radio sam humanitarne akcije a rijetko ko je znao ko se krije iza tog profila.
Da li je bilo predrasuda od strane okoline u kojoj živite i radite?
Bilo je predsrasuda, ali gledajući prijašnja iskustva drugih osoba, koji su bili humani, povuče te da to radiš, ali postoje i oni zarezi gdje pomisliš da nećeš negdje zalutati, otići od toga svega, pa napraviti veću štetu nego korist, ali evo nakon 5 godina svog rada, mislim da nisam pogriješio ni u jednom svom trenutku.
Možete li izdvojiti neku humanitarnu akciju na koju ste baš ponosni ?
Teško je izdvojiti jer svaka humanitarna akcija ima jednu posebnu draž. Kada vidite ta lica ozarena, ta velika srca djece koja te dočekaju na vratima. Svaka akcija nebitno koliko čovjek učestvuje u njoj, da li je to par maraka ili hiljade u pitanju isto čovjek osjeti.
Odakle dolazi podrška ko su ljudi sa kojima radite?
Ljudi sa kojima ja radim prije svega vole to raditi. Kada radiš nešto srcem, cilj prema kojem ideš, nema prepreka, sve se prođe lahko.
Među njima su Elvedina Skopljak, Almira Hrnjić, Almedin Torić, Amela Sejdić, Aldin Kadušić, Nedžada Bekrić, Edin Krkalić, Adem Begović.
Smatram da u svakom čovjeku ima humanosti, samo mu jednostvno treba taj pokretač. 90% ljudi koji pomažu, ne obraćaju pažnju da li je u pitanju starija osoba, ili su djeca u pitanju, ne pitaju, na riječ “treba” oni su aktivni.
Ima komšija koji komšiji ne može materijalno pomoći ali ono što ti ljudi rade da se jave pa preporuče, proslijede dalje, pa i to je ogroman vid pomoći.
Dvije godine sam radio pod profilom ime ” Valter od Tešnja” nisu to ljudi znali, osim onih koji su donatori, iako sam htio da to ostane na nekoj distanci da ja svoje ime ne eksponiram, jednostavno pravila facebooka su me natjerala da ja javno istupim svoje ime i prezime.
Moj prvi apel je bio nazvat’ ćemo ga “eksperiment.”. Imao sam operaciju koljena, u pitanju je dobroćudni tumor tako da sam bio na bolovanju nekih mjesec dana. U mom komšiluku je bio jedan jako dobar čovjek, čovjek borac, koji je spavao na travi. I odlučio sam da pokušam da mu pomognem, pa ako ništa od svojih sredstava. Međutim ljudi su se počeli sami javljati da i oni pomognu. Odaziv je bio fantastičan. Ljudi su se javljali sa svih strana. I taj osjećaj koji jednom doživite ne može se zaboraviti. Jednostavno Vas tjera da pomažete i dalje i drži Vas čitav život.
Cijeli intervju možete pogledati na videu ispod:
Autor: Medina Hadžić
