Tešanjski dnevnik 30.9-7.10.2019. godine

/

Ove sedmice nas obradova Amel Tuka,
atletičar iz Zenice, osvojivši srebrenu medalju na 800 m na svjetskom prvenstvu
u Dohi. Pristižu priznanja, nagrade.
Međutim ovakvi pojedinačni rezultati nisu rezultat brige društva i njegove
posvečenosti vrhunskim rezultatima. To su prije svega rezultati pojedinaca,
njihovih porodica. BiH u vrhunski sport ulaže sto puta manje nego susjedne
države.

Nana Fata Orlović uz pomoć svoje djece
dobila je presudu u Strazburu za iseljenje crkve iz njene avlije. I opet se
pojaviše političari, oni koji bi naninu borbu i rezultat prisvojili.

Završeni izbori u SDA. Kongres izabrao
Glavni odbor, predsjednik dopunio, izabrano Predsjedništvo. Nakon izbora
izvršne vlasti u Ze-Do kantonu, prvi put poslije prvih stranačkih izbora, Tešnjaka
nema ni u Glavnom odboru SDA, a kamoli u Predsjedništvu. SDA dobila izbore u
Tešnju, ima većinu u OV, Načelnika, izvanredne rezultate, ali ih nema u višim
organizacionim nivoima vlasti i politike. Svi sebi postavljamo pitanje zašto?
Da li je razlog što je tešanjska OO SDA u svojim nastupima tvrdila da je bolji
dio SDA, pa probudila sujete centara moći? Da li je to rezultat ranijih
razilaženja prvog u SDA u Tešnju i prvog
u SDA u Sarajevu? Ostaje da se nagađa. Da li u Tešnju ima podjela unutar
SDA?  Vidjet ćemo poslije izbora na
lokalnom nivou.   

Poslije rata na većini skupova u
Tešnju pojavljivali su se politički „uhljebi“, koji bi imali obraćanje, uz obavezno
prenošenje selama od predsjednika. Mislio sam da je to vrijeme prošlo, ali
nije. Na svečanoj konferenciji povodom svjetskog Dana učitelja savjetnik
premijera  prenese selame svog premijera
učiteljima (svih nacionalnosti), jer Premijer nije mogao doći zbog obaveza. Kasnije je voditelj pročitao
čestitku Premijera u kojoj nema selama.

Vrijeme uglavnom sunčano i toplo, a
jednu noć je padala obilnija kiša.

Potpisan ugovor za posljednju fazu
vodovoda u Raduši

U kabinetu načelnika mr. Suada Huskića
potpisan je ugovor za završnu fazu izgradnje vodovoda u Raduši.  Vrijednost potpisanog  ugovora je 744.577,46 KM, od čega je 260.000
KM obezbijeđeno kroz projekat MEG (sredstva Vlade Švicarske), a ostatak su
obezbijedili Vlada ZDK (280.000 KM) i Općina Tešanj i građani (204.577,46 KM).
Odabrani izvođač radova je firma AB trans d.o.o.

Ugovor su potpisali Općinski načelnik
mr. Suad Huskić, Ministar za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Ze-Do
kantona Mirnes Bašić, predstavnik UNDP-a Alen Robović i izvođač radova,
direktor firme AB trans d.o.o. Almir Brka.

Načelnik mr. Suad Huskić je izrazio
zadovoljstvo potpisivanjem ugovora za završne radove na distributivnoj mreži vodovoda Raduša. Kazao
je da je riječ o 15-20 kilometara ostatka mreže, tri pumpne stanice u
Kotlanicama, Dolcu i Gornjoj Raduši. Nakon ovoga očekuje se rad na kućnim
priključcima. Ukupna vrijednost vodovoda Raduša je 2,1 milion maraka.

Vodovod u MZ Raduša će postati dio
vodovodnog sistema kojim upravlja JKP Rad Tešanj, dok će se snabdijevanje vodom
vršiti sa izvorišta u Jelah Polju.


S lijeva mr. Suad Huskić, Mirnes
Bašić, Almir Brka, Alen Robović i Adnan Lihić direktor JP Rad

Održana Izvještajno izborna skupština RK
Bosna TS

U
prostorijama Opće biblioteke održana je Izvještajno izborna skupština
rukometnog kluba Bosna TS. Skupština je organizirana u ovo vrijeme zbog ostavke
dosadašnjeg predsjednika Refika Ćuste zbog bolesti. Skupštinom je predsjedavao
predsjednik Skupštine Nebojša Jačimović. U radnom predsjedništvu su bili
zamjenik predsjednika Armin Turalić Arči i Mirsad Srkalović iz Sportskog saveza.

Skupština je usvojila devetomjesečni izvještaj
o radu zajedno sa finansijskim izvještajem koji je podnio dosadašnji predsjednik
Refik Čusto, a potom se pristupilo izboru novog rukovodstva. Za predsjednika
kluba izabran je Mustafa Šišić, za zamjenike Dino Sinanović i Semir Subašić. Za
predsjednika Skupštine izabran je Smail Medarić, a zamjenika Amir Srkalović.

Novo rukovodstvo je najavilo značajne
aktivnosti na organizaciji rada sa mladim kategorijama (djevojčice i dječaci).
Već imaju pozitivne rezultate u radu sa
mladim sa kojima rade Dino Sinanović i Almin
Hrvić.

 

Kao i na svakoj skupštini uvijek se
postavlja pitanje koji su ciljevi i dometi kluba, preživljavanje ili takmičenje
u najvišem rangu. Ženski klub je ugašen, a zahvaljujući entuzijazmu, prije
svih, predsjednika Refika Čuste, koji obavlja dužnost predsjednika već 13 godina,
muški rukomet nije ugašen. Teško oboljelom Refiku Čusti članovi Skupštine i
rukovodstva zaželjeli su ozdravljenje. Skupština je ocijenila da treba živjeti u
realitetu kakav nas okružuje, stvarati kvalitet mladih igrača i popunjavati
seniorsku ekipu.


Stoje s lijeva:Mirsad Srkalović, Semir
Subašić, Smail Medarić, Mustafa Šišić, Amir Srkalović i Dino Sinanović

Sjede: Refik Čusto, Nebojša Jačimović
i Armin Turalić Arči

Svečanom manifestacijom obilježen 5.
oktobar Svjetski dan učitelja.

Povodom
Svjetskog dana učitelja 5. oktobra, Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu
i sport u saradnji sa  Sindikatom  prosvjetnih radnika  organiziralo je svečanu kantonalnu manifestaciju
u velikoj sali Cko. Svečanoj manifestaciji su prisustvovali učitelji,
nastavnici, profesori iz gradova Ze-Do kantona, Tešnja  i gosti iz drugih kantona.Ovaj praznik
obilježava više od 100 zemalja, a proglasio ga je UNESCO 1994. godine u spomen
na isti datum 1966. godine kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja. Ovo
je bila prilika da se ovom veoma važnom društvenom zanimanju da javna podrška i
priznanje. Ako je obrazovanje temelj društva onda su učitelji armatura tih
temelja i zaslužuju svaku pažnju društvene zajednice. Nakon izvođenja himne od
strane orkestra Muzičke škole, skupu su obratili: Ministar ministarstva za
obrazovanje, nauku, kulturu i sport Ze-Do kantona prof. Spahija Kozlić,
savjetnik premijera Ze-Do kantona Mirnes Burkić, predsjednik sindikata osnovnog
i srednjeg obrazovanja i odgoja FBiH Selvedin Šatorović i načelnik mr. Suad
Huskić.

Pored njih, manifestaciji je
prisustvovao i ministar privrede Ze-Do kantona Zlatko Jelić i pomoćnica ministra Bernadeta Galijašević.

 

Prije početka manifestacije načelnik
mr. Suad Huskić primio je u svom kabinetu ministra prof. Spahiju Kozlića,
savjetnika Mirnesa Burkića i Bernadetu Galijašević, predsjednika Sindikata
Selvedina Šatorovića  i sa njima se
zadržao u jednosatnom razgovoru.


S lijeva: mr. Suad Huskić, prof.
Spahija Kozlić, Mirnes Burkić, Selvedin Šatorović i Bernadeta Galijašević


U programu su učestvovali: harmonikaški
ansambl Anantango iz Zenice, Eldar Pezer je recitovao  Moj učitelj, profesori Muzičke škole u Tešnju
Ela Ajanović, Selma Džaferović, Dženana Deljkić, Nurudin Saltagić i Emila Omić izveli
su kompoziciju Valcer br. 2, Dimitrija Šostakovića, Omladinski ansambl Tešanj imao
je dvije izvedbe – Zemljo moja (solisata
Almija Krdžalić) i Kolika je Jahorina planina (solista Irma Katić), Bosansku
rapsodiju izveo je ansambl Anantango, a KUD Pobjeda izveo je Tešanjske igre. Program je bio zaista
kvalitetan i posjetioci su uživali u izvedbama.

Pročitana je čestitka i poruka
Premijera Mirze Ganića.

Tokom manifestacije na displeju su
promicana imena nastavnika i učenika dobitnika nagrada za postignute rezultate
na kantonalnim, federalnim, državnim i međunarodnim takmičenjima. U kategoriji
osnovnih škola dodijeljeno je ukupno 28 nagrada nastavnicima za osvojeno prvo
mjesto na kantonalnom, federalnom, državnom i međunarodnim takmičenjima,
smotrama, javnim nastupima i konkursima u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji,
33 nagrade za osvojeno drugo mjesto i 31 nagrada za osvojeno treće mjesto.

 

U konkurenciji srednjih škola dodijeljene
su 32 nagrade za postignute rezultate
nastavnicima za osvojeno prvo mjesto, 37 za za osvojeno drugo mjesto i
24 nagrade za osvojeno treće mjesto na istim nivoima takmičenja kao i kod
osnovaca. 

Harmonikaški ansambl Anantango iz
Zenice

Konferansu je vodio Mirza Dervišić,
Tešnjak, koji je završio Akademiju scenskih umjetnosti.

Promovisana knjiga Zapis o Knjizi ili
Sabrano pjesničko govorenje Amira Brke Milana Garića

U maloj sali Cko, održana je promocija
knjige Milana Garića Zapis o Knjizi ili Sabrano pjesničko govorenje Amira Brke.
Promotori knjige su bili prof. dr. Edin Pobrić i prof. dr. Enver Kazaz.

Milan Garić je rođen u Doboju 1955.
godine, pjesnik i esejista. Osnovnu
školu i gimnaziju završio u Zenici. Diplomirao 1979. na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za filozofiju i sociologiju. Objavio pjesničke
knjige Ekstatične i druge rečenice (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,
Istočno Sarajevo, 2007.), Trojica (Besjeda, Banjaluka – Ars Libri, Beograd,
2013.) i Povratak u Šarlvil (Besjeda, Banjaluka, 2017.). Piše eseje i lirski
intonirane životopise, od kojih su neki (Remboa, Malarmea i Vitgenštajna)
svojevrsni duhovnobiografski i arspoetički dijelovi jedne obimnije pjesničke
knjige u rukopisu. Poezija i esejistika mu je prevođena na njemački.

S lijeva: prof. dr. Edin Pobrić, Milan
Garić i prof. dr. Enver Kazaz

Foto video studio 111

Fotografija
je bila izazov istraživačima pa se tokom 19 stoljeća pojavila prva rješenja.
Wilijam Fox Talbot je prvi napravio negativ iz koga se moglo napraviti više
pozitiva, a Georg Easton je izumio negativ u obliku filmske trake. Fotografija
u boji je otkrivena 1935. godine. Fotografija će u svom daljem razvoju postati
popularna i pojaviće se zanimanje fotograf.

Prvi tešanjski fotograf je bio Mustafa
Deljkić koji je koristio kromiranu prevlaku na staklu kao negativ. Najveći broj
fotografija Tešnja i Tešnjaka između dva svjetska rata, najvjerovatnije, potiču
iz aparata ovog fotografa.

 Poznata je uzrečica da fotografija govori više
nego hiljadu riječi. Izumom digitalne fotografije i pojavom mobilnih aparata
koji zamjenjuju foto aparate, fotografije se sve više slažu u elektronske
memorije, a manje u papirne koje se odlažu u albume.

Poslije Mustafe Deljkića ovim poslom
su se bavili Meho Čapljić i njegova kćerka Delva. Imali su fotografsku radnju u
porodičnoj kući koja je druga po redu od Doma kulture prema Zvečaju.
Fotografsku radnju imao je i Adil Ahmiš rođen 1944. godine u Brezi. U Tešnju je
radio od sredine sedamdesetih godina do 1992. godine kada odlazi u Njemačku
gdje je umro 2012. godine. Jedno vrijeme, poslije rata, u Tešnju je imao svoju
fotografsku radnju  i dobojski
fotograf  Žunić.

Najpoznatiji tešanjski fotograf
poslije Mustafe je opet Deljkić, Mustafin bratić, Ekrem koji je osnivač Foto
video studija 111.

Benjamin i Ekrem Deljkić

Rođen je 1950 godine u Tešnju. Završio
je Trgovačku školu u Novom Sadu. Ovu škola je bila specijalizovana za trgovce
obuće pa je tadašnji kombinat za proizvodnju obuće Borovo školovao učenike za
rad u njihovim prodavaonicama. Prvi posao imao je u Zagrebu u prodavnici Tvornice
obuće iz Dervente, a zatim u niz prodavaonica u više gradova: Borovo Livno, Borovo
Kotor Varoš, Planika Banja Luka. Kada se vratio u Tešanj radio je u trgovini
mješovite robe Zadružnog magazina u
Jelahu i Miljanovcima. Nakon spajanja ZZ i Vemala radi kao trgovac u
Kaloševiću, zatim kao skladištar u Jelahu. Sljedeći posao imao je u DC kao
skladištar. Pred rat radi u tešanjskoj prodavnici obuće Fortune iz Gračanice.

Krajem osamdesetih  pojavljuju se videorekorderi sa VHS kasetama
koji omogućuju gledanje filmova na TV ekranima. Ekrem, u porodičnoj kući u
Raduši,  otvara Videoteku sa VHS kasetama.

Tokom rata bio je ratni reporter i
snimatelj u 202 Garavoj brigadi. Poslije rata Videoteku prenosi u grad u
današnju Titovu ulicu. Nakon par godina prelazi u današnji prostor u zgradi
porodice Kotorić. Proširuje djelatnost na izradu fotografija. Oba sina polako
ovladavaju ovim poslom. Stariji Nermin radi u fotografskoj radnji u Jelahu od
1999 godine, a mlađi Benjamin je ostao sa ocem u Tešnju. Nakon Ekremovog
odlaska u penziju 2009. godine radnje ostaju na sinovima kao samostalne. Ekrem
posjeduje bogat filmski materijal iz proteklog rata.

Steel company d.o.o.- jedna od najbrže
rastućih malih firmi u Tešnju

Steel
compani d.o.o. će iduće sedmice obilježiti dvije godine od osnivanja (13.
10.2017. – 13.10.2019). Kupovinom univerzalnih mašina za obradu metala: struga,
glodalice i bušilice, proizvodnja je krenula u januaru 2018. godine u malom
prizemnom iznajmljenom prostoru u Jelahu. U novembru dolazi CNC strug i CNC
obradni centar, poslije još jedan CNC strug.

Za dvije godine Steel company d.o.o.  je postala prepoznatljiva na tržištu i, prema
relativnim pokazateljima, jedna je od najbrže rastućih firmi u Tešnju.

Osnivač i vlasnik firme je Semir
Subašić, sin Besima i Muhibe, iz Jelaha. Rođen je 1988 godine u Jelahu gdje je
završio osnovnu školu. Nakon toga upisuje i završava Mješovitu srednju školu
zanimanje električar. Završio je i Mašinsku tehničku školu u Gračanici.

Kao električar radio je u nekoliko firmi
„na crno“. Prvo zaposlenje ima u firmi  Saračević
d.o.o. 2011. godine gdje se posvetio mašinskim zanimanjima. Prvo u prodaji, a
zatim i u tehnologiji, mijenja zanimanje  i završava  Mašinsku tehničke školu i potpuno se posvećuje
poslovima kvaliteta, tehnologije i dr. u mašinskoj struci. Radio je u prodaji,
a zatim kao šef tehničke pripreme u kojoj je sadržan i jedan dio prodaje usluga
u ovoj firmi. Ovladao je tehničkom dokumentacijom, upravljanje sistemom
kvaliteta, konstruisanjem sa računarom (CED) sa direktnom vezom sa mašinama za
rezanje (gas, plazma, laser (CEM).

U Saračević d.o.o. radi do 2017.
godine kada otvara vlastiti biznis. U početku je to bio posrednički posao, da
bi veoma brzo organizirao vlastitu proizvodnju (januar 2018. godine).
Proizvodni program je izrada metalnih dijelova sa tendencijom izrade podsklopova
i sklopova.

Semir Subašić, vlasnik

Radi se o složenim proizvodima sa
visokim zahtjevima tačnosti. Raspolaže sa CNC strugovima i CNC obradnim
centrima uz neophoden klasične mašine za glodanje, brušenje i bušenje. 
Proizvode izvozi u Italiju i Hrvatsku
( blizu 70% vrijednosti prodaje), a većina firmi iz BiH, za koje rade, su
izvoznici.

Steel company d.o.o.ima 5 zaposlenih.
Radnici imaju primanja među najvećim na općini za istu vrstu zanimanja i za
sada nema posebnih problema sa migracionim kretanjima radnika iz BiH.

Samo deset dana prije zadnje poplave
preselili su u veći prostor. Tokom zadnjih poplava u Jelahu, u ranijem prostoru
u prostoriji gdje su bile mašine, voda je dostigla visinu od jednog metra.

Zaista je zadovoljstvo vidjeti mlade
ljude koji su tako brzo ovladali ovakvim tehnologijama i nametnuli se kupcima.

Foto zabilješke

Udruženje građana za uzgoj sitnih
životinja Tešanj obilježilo je 4. oktobar
Svjetski dan zaštite životinja prezentacijom u parku. U osam krletki,  na zadovoljstvo mališana, nalazile su se
ptice, perad, zečevi,…. Mala raja je uživala u posmatranju i pokušaju
uspostave komunikacije sa eksponatima. Udruženje je štampalo i letak sa
naslovom Tešanj ima srce za životinje, a na poleđini sugestiju roditeljima da
kod svoje djece razvijaju ljubavi prema životinjama.

U većem dijelu Općine voće nije
rodilo. Na rijetkim mjestima gdje je i rodilo, a nije prskano, pojavila se
plijesan na kori. Na fotografiji su jabuke i dunje.

Stare fotografije

Hamid Ahmetagić Čolo i Omer
Smailbegović

Hamid Ahmetagić Čolo je najveći
tešanjski šeret koji je iza sebe ostavio šale i dogodovštine koje se mogu čuti
i danas. Rođen je 1907. godine, a umro 1986. godine. Bavio se sitnom trgovinom,
između dva svjetska rata, a  kasnije
držao trafiku. U vrijeme velike ekonomske krize u kraljevini Jugoslaviji radio
je kao freneter (rad kalfe u drugom mjestu da bi stekao iskustvo i zaradu) u
Vojvodini. U Drugom svjetskom ratu je bio u domobranima, ali je sarađivao sa
NOR-om.  Bio je prijatelj sa Vojom
Oljačom visokim dužnosnikom u NOB-u (bezbjednjakom 53 partizanske divizije), zetom
Jelaškim. Tako se jednom našao u društvu visokih generala i visokih
partizanskih oficira. Predstavljen  je
kao saradnik NOB-a, ali je on kazao da je bio i na drugoj strani kao domobran,
a onda nastavio:

Da nije bilo nas protiv kojih ste
ratovali, vi bi danas, umjesto što nosite generalske zlatne širite, nosili
čobanske štapove, ili bi nadničarili kod vaših seoskih gazda.

To je samo jedna od „Čolinih“

Omer Smailbegović je takođe iza sebe
ostavio slične dogodovštine, ali on daleko poznatiji kao prvi „fakultetija“
poslije Drugog svjetskog rata u Tešnju. Rođen je u Tešnju 1925. godine, a umro
1988. godine. Otac Alija na nagovor učiteljice Refije Širbegović upisuje ga u Šerijatsku
gimnaziju u Sarajevu. U trećem razredu rat prekida njegovo školovanje, vraća se
u Tešanj, odakle se kao devetnaestogodišnjak priključuje Narodno oslobodilačkom
pokretu (NOP). Poslije oslobođenja završava tzv. Partizansku gimnaziju u Sarajevu,
a zatim i Poljoprivredno šumarski fakultet u Zagrebu. Dolazi u Tešanj kao prvi
Tešnjak koji ima fakultetsku diplomu poslije Drugog svjetskog rata. U to
vrijeme Tešnju nedostaju kadrova svih kvalifikacija, a posebno poljoprivredno-šumarske
struke, obzirom da je zemlja agrarna i da su postojali planovi uvođenja
zadruga. Radio je u Sreskoj upravi, Poljoprivrednoj stanici, u zemljoradničkim
zadrugama  i u voćnim rasadnicima, a
najviše je radio na terenu sa zemljoradnicima. Sa njima je provodio vrijeme i
pazarnim danom i petkom u Tešnju. On je i sam govorio da voli više da bude na
terenu nego u kancelariji. Imao je svakodnevno društvo u dr. Nikoli Ljahovu,
Hasi Ajanoviću, Senadu Šeremetu, Izudinu Alićehajiću, Hamzi Širbegoviću, Rizi
Smailbegoviću. Volio je igrati preferans, ali i tablića. On i Izudin Alićehajić
su bili poznati po branjenju svog mišljenja do iznemoglosti, a ja se sjećam
jednog njihovog dijaloga

                -Omere
hoćemo li ja i ti jednu tablića protiv Ekrema i Keme?

-Ne može Izudine, obadvojica smo prepametni!

Bio je zagovornik odlaska jednog broja
učenika u Poljoprivrednu školu u Maglaj u kojoj je bio i Velid, sin Rize
Smailbegovića, Tešnjaka aktera tešanjskih čaršijskih šala.Na ispraćaju Rizo
kaže Omeru:

-Šušaj inžinjeru. Kad ovi tvoji završe
školu, u Tešnju će kila paradajza biti pet banki!

Sa table na Gornjoj čaršiji

 

 

Husein Galijašević/zosradio.ba

 

spot_img

Povezani postovi

Crni vrh Tešanj: Kada uživate u hotelu s 1000 zvjezdica, smeće ponesite sa sobom

Subota i ugodnih 10 stepeni u Tešnju pružili su...

IZBORI ZA ROĐAKA, KOMŠIJU, PRIJATELJA, DRUGA I POZNANIKA

Piše: Haris Sejdić Prije evo punih 12 godina sam napisao...

STROGO POVJERLJIVO!

Piše: Haris Sejdić Napomena: Kolumna je prvobitno bila objavljena na...

Bosanskohercegovačka književnica Hazeta Hamzić Salihović: Genocid nad Bošnjacima mi ne dozvoljava da mi nešto drugo bude prioritet u pisanju

Bosanskohercegovačka književnica Hazeta Hamzić Salihović, koja živi i stvara...