Udruženje građana invalida rada (UGIR) iz Tešnja je i ove godine na svečani način obilježilo 03. decembar Međunarodni dan osoba sa invaliditetom.
Podsjećanja radi prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, osobe s invaliditetom uključuju one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili druga oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na jednakoj osnovi s ostalima.
”Mi imamo 439 registrovanih invalida rada od koji je 50% još uvijek radno aktivno, dok su druga polovica članova penzioneri. Kada govorimo o invalidima rada koji su u radnom odnosu na prostoru općine treba svakako istaknuti da su to i dalje radno sposobni ljudi čiji hendikep njih ne sprječava da obavljaju svoje radne zadatke prilagođene njihovom invaliditetu” – izjavila je za ZOS radio Hanka Kahrimanović, predsjednica UGIR općine Tešanj.
Kako nam je kazala Sabina Softić, paraplegičarka iz Tešnja, pristup objektima za invalide je sveden na minimum, te ističe da je jedan od najčešćih problema sa kojim se susreće problem parkinga za invalide, te da nadležne institucije čine malo za poštivanje prava ove populacije dok se oni sami trude da prevaziđu sve poteškoće.
Komisija za ljudska prava UN-a pozvala je zemlje članice da ističu obilježavanje tog datuma kako bi se postigla jednakost u ostvarivanju ljudskih prava i sudjelovanju osoba s invaliditetom u društvu. Agencija za statistiku BiH procjenjuje da u BiH više od 270 000 osoba ima status invalida.
Samir Hodžić, predstavnik UGIR ZDK – pojasnio je za ZOS radio da ovo udruženje broji 3260 registrovanih invalida rada koji su u jako teškom položaju, te ističe da je samo Udruženje tokom ove godine se suočilo sa brojnim problemima koji su gotovo bili doveli do gašenja Udruženja ali da je uz pomoć privrednika rad Udruženja stabilizovan i nastavlja sa radom.
Prema riječima Šaćira Mukače, člana UO Saveza invalida rada FBiH, rad Saveza je otežan zbog finansijskog stanja, te pojašnjava da je vrlo teško obezbjediti bolji status ovoj populaciji ako se uzme u obzir i činjenica da je i sama saradnja između udruženja i predstavnika sindikata jako slaba.
Osobe s invaliditetom od drugih ne traže sažaljenje nego potporu i poštivanje osnovnih ljudskih prava. I dalje se ne čini previše kako bi se uklonile fizičke barijere koje ponekad za invalide predstavljaju nepremostive prepreke. Za nadati se da će u budućnosti nadležne institucije provesti sve zakonske propise, koje regulišu ovu oblast te osobama sa invaliditetom omogućiti kvalitetniji život.
