Iako se medijski prostor u BiH često puni pričama koje govore o nacionalnoj netrpeljivosti među narodima, priče sa terena sve više pokazuju da te netrpeljivosti među običnim ljudima nema.
Jedan od takvih primjera su svakako i naše sagovornice Suada i Zorica. Iako žive u različitim bh. entitetima i među njima postoji nevidljiva entitetska granica to nije bila
prepreka da one uspostave poslovnu saradnju a vremenom postanu i dobre prijateljice. Suada živi na području općine Tešanj i predsjednica je UŽ ”Ruka” Kalošević, koje okuplja žene različitih nacionalnosti a čiji je cilj ekonomsko osnaživanje. Tako su žene iz ovog udruženja predvođene Suadom u proteklom periodu imale priliku usvajati nova znanja i vještine od uzgoja ljekovitog bilja do proizvodnje krema i sapuna. S druge strane Zorica živi u Doboju, i predsjednica je udruženja ”Vizija” koje nudi različite konsultantske usluge.
Kako smo saznali od njih upoznale su se prije nepunih deset godina sasvim slučajno na putovanju, u autobusu kroz razgovor kao saputnici. I to je bio početak divne saradnje i prijateljstva.
”To je nešto najljepše što se moglo desiti, vrlo jednostavno, konkretno. Kad se tiče te poslovne saradnje, mi se nadopunjujemo, znači nešto ona, nešto ja i onda to bude sasvim neka treća priča, ali moram reći da je ipak sve do ljudi. Kada kliknete na nekoga onda je to sasvim dovoljno i da budete prijatelji i privatno, kao i saradnici poslovno. I evo ako
bude sreće ponovo ćemo ganjati da nešto radimo zajedno opet, da bi se družile
više.” – ističe Zorica Davidović.
Iako žive kao što smo na početku naveli u dva entiteta, one tu granicu ne vide i ne osjećaju.
”Ja da budem iskrena sa ljudima koji gledaju ko je ko ne radim i nemam taj problem. A za sebe i Zoricu mogu reći da je samo nebo granica, i ja barem dosad nisam imala takva iskustva. Ja sarađujem s puno ljudi iz drugog entiteta. Mi smo svi jedna država, ružno mi je i da kažem drugi entitet, naš otkupljivač ljekovitog bilja je gospodin Kusturić iz Banja Luke, mi sa njim sarađujemo od 2011 godine i mi se osjećamo stvarno super kad odemo kod njega i znam sigurno i da se on osjeća super kad on dođe kod nas. Ja ću spomenuti da mi
imamo članice koje su iz drugog entiteta , mi nemamo nikakvu prepreku ili predrasudu što se tiče toga, a za one osobe koje smatraju da imaju meni je njih žao.” – pojašnjava Suada Mujkić
Njihovo mišljenje o ljudima koji imaju predrasude prema drugom i drugačijem moglo bi se reći da je identično i ističu da se sa takvim osobama ne druže i da je najbitnije biti čovjek. Kroz svoju saradnju su iskusile mnogo toga a Suada nam je ispričala i jednu njihovu zajedničku anegdotu.
”Prije par godina smo obje aplicirale na jedan RELOAD projekat, ja u Tešnju, a Zorica u Doboju. I tako smo razmjenjivale naša iskustva, nešto što bi mogle primijeniti, ona i ja svaka u svom projektu. I Zorica je tada donijela neke dokumente jer sam je angažovala da bude predavač za neke radionice, i mi se onako ko sve žalosne naslonile na jedan zid i
pričamo a moj muž izašao iz kuće i kaže: Bože dokle smo stigli kad nam dvije plavuše rade projekte… i oba projekta su tada prošla i to je jedna od naših anegdota. ”
Prema riječima Suade dosada nije bilo neugodnih iskustava sa ljudima prilikom posjete drugom entitetu ili drugim mjestima u BiH te pojašnjava:
”Ja apsolutno koliko imam žena u udruženju i gdje smo sve putovale zajedno i organizovale studijske posjete ali zaista nisam naišla na nijednu jedinu rečenicu da mi neko kaže otkuda s njom. Meni je drago kad imamo priliku da predstavimo jedna drugu: da li ja bila u Doboju na nekom projektu koji je Zorica organizovala pa nas pozvala iz udruženja kao goste u prilici sam da pričam o udruženju i Tešnju, tako isto i Zorica uvijek kad je
obrnuto pružim priliku da predstavi udruženje.”
I Suada i Zorica su vremenom stekle povjerenje jedna u drugu i kako ističu znaju da mogu uvijek računati jedna na drugu. Često mnoge projektne probleme rješavaju skupa kako bi došle do najboljeg rješenja. Kako nam je Suada pojasnila na samom početku vođenja Udruženja kada je odobren prvi projekat plakala je od sreće ali i straha kako ga realizovati, ali uz pomoć Zorice svi problemi su prevaziđeni.
Prema riječima Zorice ekonomija je osnov svega i kad mi imamo nekakvu obavezu i imamo prihode, onda je sve drugo lakše i nemamo vremena niti nas interesuju sve te druge priče. Ali da bi došli do ekonomije moramo raditi.
”To sam isto htjela da kažem što je Zorica rekla kad nemate vremena da razmišljate o takvim glupostima, i o tim nekim razdvajanjima onda vas to apsolutno i ne interesuje. Ne pratim i ne čitam takve članke jednostavno želim da se okrenem naprijed budućnosti, i da na neki način sebi i ženama iz udruženja i svim ženama koje su zainteresovane da pomognemo da izađu iz kuće da nauče nešto, nije to samo rad. Mi smo u svakom pogledu zaposlene žene i zaista nemamo vremena da se s tim bavimo. Mi surađujemo, imamo članice svih nacionalnosti , nama to ne predstavlja nikakvu prepreku a nadam se ni njima.”
– zaključuje Suada Mujkić
Saradnja, ekonomija, suživot sve su to teme koje svakodnevno zanimaju običnog čovjeka. Svako mjesto krije makar po jednu pozitivnu priču koja ohrabruje i daje nadu u bolji suživot i toleranciju prema drugom i drugačijem. 25 godina poslije Dejtona je vrijeme kada ružne stvari treba ostaviti iza sebe i okrenuti se isključivo prema budućnosti.
Izradu ovog teksta podržala je Američka agencija za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država USAID u okviru projekta PRO-Budućnost. Sadržaj ovog teksta ne odražava neminovno stavove USAID-a ili Vlade SAD-a”
