Vrijeme poslije pandemije koronavirusa bi moglo biti prilika
za vlasti da osmisle nove socijalne politike pristupačne i korisne radnicima.
Time bi im se moglo pomoći u ekonomiji koja se suočava s tehnološkim
poremećajima, piše britanski list Economist.
U prošloj godini mnogo novca je potrošeno na socijalno
zbrinjavanje ljudi. Širom svijeta je pokrenuto najmanje 1.600 novih programa
socijalne zaštite. U bogatim državama je 5,8 posto od ukupnog BDP-a iskorišteno
za pomoć brojnim radnicima.
Zbog toga se povećava državni dug, ali koji se može jeftino
otplaćivati zbog niske kamatne stope.
U međuvremenu je sve više Evropljana koji podržavaju
postojanje univerzalnog osnovnog dohotka ili da svaka odrasla osoba ima
bezuslovni zagarantovani dohodak. S druge strane, mnogo je onih koji rade u
teškim uslovima, kao što su oni koji se brinu o bolesnim osobama. Veliki broj
žena je bio primoran da napusti posao i posveti se djeci i starijima. Sve ovo
su problemi koji se ne smiju ignorisati.
Socijalni sistem u brojnim bogatim zemljama je imao
poteškoće i prije pandemije koronavirusa. Nastao po modelu pruskog lidera Otta
von Bismarcka nije uspjevao odgovoriti na globalizacijske, tehnološke i
društvene izazove za radnike. Promjene u tržištu rada su izazvale velike
probleme, a rastući troškovi zdravstvene zaštite i penzija smanjile su podršku
radnosposobnim ljudima.
Kakva socijalna politika nam je potrebna
Stručnjaci smatraju da socijalna pomoć treba biti usmjerena
prema onima kojima je isključivo potrebna i onda kada nije krizno vrijeme. To
podrazumijeva da postoj pomoć za nezaposlene, a da se pri tome ne obeshrabruje
na rad i ne narušava ekonomska dinamika.
Da bi se postigla učinkovita socijalna politika u Economistu
su dali nekoliko preporuka. Sugerišu da se što više koristi tehnologija u
ispunjavanju birokratskih uslova za dobijanje pomoći. To implicira odbacivanje
zastarjelih, prevaziđenih sistema. Pozitivan primjer toga su Estonija i
Singapur. Pri tome je potrebno osigurati univerzalni pristup internetu i
bankovnim računima.
Mnogo teže će biti uravnotežiti socijalnu brigu i ekonomsku
dinamiku. Dio rješenja je u pomoći slabo plaćenim radnicima, a koja postoji u
anglosaksonskim zemljama.
Kao dobar primjer postizanja spomenute ravnoteže je Danska.
To je postigla fleksibilnošću tržišta i dobrom socijalnom politikom. U 2018.
godini je 1,9 posto BDP-a potrošila na prekvalifikaciju i savjetovanje
nezaposlenih. Time se značajno pomoglo nezaposlenim osobama.
Economist poziva na aktivnu politiku u tržištu rada
čija će osnova biti tehnologija korisna za svakog člana društva. Vlast ne može
rizike otkloniti, ali može pomoći ljudima u nevolji.
