Iako je sintagmu „pravosudna mafija“, da
bizarnost i grotesknost bude veća, prije sedam godina „patentirala“ i
javno u emisiji „Pošteno“ na Federalnoj televiziji inaugurirala bivša
predsjednica Suda BiH Medžida Kreso, a ne neki nezadovoljni advokat ili
nadobudni novinar terminološki širokog i nepreciznog vokabulara, ova je fraza
zahvaljujući događajima unutar pravosuđa i brojnim suspektnim epilozima
tužilačkih istraga i sudskih postupaka zadobila zasluženu društvenu korektnost
i opravdanje. Ljudi u BiH već dvije decenije, kako god, „njuše“ opasnu
kontaminaciju pravosudne i političke „camorre“.
Suspektna romansa o kojoj se javno šuti
Kako je taj zloćudni dio pravosudnog sistema
simptomatično u mnogim prilikama i krivičnim predmetima imao i ima
svoju političku štaku, odomaćenost krilatice o
političko-pravosudnoj mafiji u javnom prostoru ukazuje na njenu neotuđivu sponu
sa realnošću u kojoj živimo. Pravni čistunci tzv. doktrinarnog tipa na naše
pitanje reći će, oprezno se osvrćući gleda li ih neko kako je to suviše odgovorna
tema o kojoj se moraju znati sve nijanse, kako ne žele biti iz plejade pravnika
koji samo čekaju priliku da se nađu u medijima, kako nikada ne koriste,
štaviše, izbjegavaju takav pojam i kako je sve to naprosto, nepregledno i
nerazumljivo.
U stvari, novinarsko propitivanje fokusiralo
se na otvaranje svojevrsne društvene, socijalne i moralne provalije u bh.
pravosuđu koju su izazvali krivični predmeti David Dragičević i Dženan Memić
kao i slučajevi Potkivanje te pitanje hoće li pravosudno-politička mafija
biti jača.
Ovako široko postavljeno pitanje erozije
jednog segmente države i društva, iako aksiom, i dalje je apokrifna tema, osim
za one koji su direktno pogođeni. Rijetki su političari koji će potvrditi opće
podozrenje koje vlada prema bh. pravosuđu. Jedan od njih, Dragan Mektić,
progovorio o suspektnoj romansi politike, pravosuđa i mafije i dobio po
prstima. Mektić je optužio Tužilaštvo BiH za nerad, povezao pravosuđe sa
mafijom koja kontrolira finansijske tokove (slučaj Pandora) rekao da ne funkcionira
pravna država koja je u vlasti korumpiranih političkih elita, a ubrzo je nakon
isteka mandata nagrađen optiužnicom za zloupotrebu ovlasti kao ministar
sigurnost BiH. Nedavno je jedan drugi političar, potpredsjednik SDP BiH Vojin
Mijatović bio još direktniji kada je konstatirao da postoji
političko-pravosudna mafija te da su upravo slučajevi Dragićević i Memić
ukazali da postoji poslovna suradnja između višegodišnjeg nerješavanja ova dva
teška krvna delikta i zlih duhova unutar političkih i pravosudnih katakombi.
„Nažalost, ove dvije porodice su to osjetile
preko svoje ubijene djece. Taj problem je širi. On zadire u sveijednu poru
našeg društva. Moramo javno reći – Bosnom i Hercegovinom u ovom trenutku i
unazad dvadeset godina vlada političko-pravosudna mafija. Da to nije tako imali
bi stotine političara već u zatvoru, stotine ljudi koji su optuženi, pa s upale
optužnice za organizovani kriminal, a opet u sprezi sa politikom po zatvorima.
Međutim, to se ne dešava. Mi danas imamo, ako izuzmemo ova dva slučaja, federalnog
premijera protiv kojeg se vodi milionski spor i optužnica za famozne
respiratore i on je i dalje predsjednik Vlade FBiH. To samo ima ovdje i
ni u jednoj zemlji na svijetu. Mi u BiH imamo situaciju da dođemo do tih
famoznih hapšenja kada treba da se malo pokaže da postoji neka borba protiv
kriminala i korupcija, a nakon toga epilog, optužnica ne postoji“, izjavio je
Mijatović. On je uputio kritiku i sebi i cijeloj opoziciji i istaknuo da je su
ovi krivični slučajevi odavno povod da se bh. građani izvedu pred institucije i
da se ubice Davida i Dženana privedu pravdi nakon niza godina tzv. istraga koje
su u toku.
Organizacija pravosuđa pogoduje uplivu
političkih oligarha
Advokat Adil Lozo, bivši ministar pravde
Srednje-bosanskog kantona (SBK) i bivši federalni zastupnik, smatra da se
radi o preteškoj kvalifikaciji, jer u pravosuđu ima dosta časnih ljudi. Lozo je
mišljenja da ovakve teze dovode javnost u još veću neizvjesnost te da to
dodatno doprinosi nestabilnosti.
„Ima mafije koja ima uticaja na dio
pravosuđa, ne na pravosuđe kao cjeline, ali ne treba populistički o tome
govoriti, jer je to štetno. Moglo bi se reći da se radi o
neprimjerenom uticaju na sudove i tužilaštva kroz pojedine predmete i
istrage ljudi iz politike“, oprezan je Lozo. On, međutim, smatra da
je pravosuđe palo na ispitu procesuiranja krupnog kriminala, ne zbog eventualne
unutrašnje korpucije nego zbog organizacione naravi sistema. Objašnjava da su
tužioci uslovljeni normom, da su im date istrage, zastupanje optužnica, žalbi,
a moraju ispuniti normu.
„Poznato vam je da su antikorupcioni
zakoni doneseni 2014. godine riješili su sva ova pitanja, ali zakonodavno
tijelo u FBiH obustavilo primjenu tih zakona, jer to nekome nije
odgovaralo“, ističe advokat Lozo.
Reklama
Podsjećamo ga na riječi bivše predsjednice
Suda BiH o pravosudnoj mafiji, odgovara da su to prejake riječi, da ih nije
trebala izgovoriti.
„Svojevremeno smo imali nesporazume sa
državnim Sudom zbog retroaktivne primjene zakona, a nakon 10 godina primjene ta
je praksa pala pred Međunarodnim sudom u Strazburu, jer je ta ista Meddžida
Kreso bila pod uticajem OHR-a i određenih krugova koji su tvrdili da se na taj
način može primjenjivati zakon. To je palo, ona je bila pod uticajem nekoga i
donosila odluke koje će se svidjeti nekome ko je utjecajan, ali gospođu
Meddžidu ne mogu zbog toga nazvati mafijom“, kaže Lozo.
Na pitanje kako je moguće da u jednoj
Francuskoj, primjer je svjež, bivši predsjednik (Emanuel Macron) bude zbog
korupcije osuđen na efektivnu kaznu zatvora, a kod nas je to skoro pa nemoguće
objašnjava to opet organizacijom pravosuđa u BiH.
„Pogledajte, u VSTV-u sjede advokati koji
imenuju tužioce i sudije; ako neko od uglednih ljudi počini kriminal i
angažira jednog takvog advokata da ga brani sasvim prirodno je očekivati,
a niko vam to neće reći, da će se u procesu događati čudne stvari. Sudije nisu
slobodne, to sam pitanje čak kandidirao Vrhovnom sudu FBiH, koji smatra da je
to u redu, dok Evropski sud smatra da nije, naime da nema objektivne nepristrasnosti
u sudskom postupku, odnosno ne postoje uslovi za objektivnu nepristrasnost
suda“, objašnjava Lozo. Zaključuje da se zbog svege rečenog napravio
prostor da određeni kriminalni krugovi mogu imati uticaja na
pravosuđe; utjecaj na pravosuđe imaju krugovi unutar i van
politike, jer je pravosuđe tako organizirano da se na njega
može imati i vršiti utjecaj iz tzv. jakih krugova.
Nema mafije, ima neprimjerenog uticaja
Advokat krivičar i redovni profesor
krivičnog prava Almin Dautbegović često odgovara na pitanja novinara o stanju u
pravosuđu i njegovoj reformi. Izričit je da BiH nema mafiju, pa tako nema ni
pravosudno-političku hobotnicu, ali da uticaj na sudije i tužioce
postoji. Taj impakt počinje sa predsjednikom suda ili glavnog
tužioca, što dovodi do stvaranja tužilaca i sudija poslušnika koji sebi na taj
način obezbjeđuju dobar položaj u sistemu, a slijedom takve prakse u stanju su
učiniti i stvari koje mogu biti izvan okvira zakona. Drugi uticaj na sudije i
tužioce, po mišljenju Dautbegovića, dolazi od stranaca i predstavnika ambasada
koje slove kao prijatelji BiH, a nije tajna da su ovakvo pravosuđe kreirali
stranci, a vjerovatno je i buduća reforma pravosuđa u neotuđivim rukama
stranaca. Treći kanal uticaja jeste od političkih stranaka, posebno onih
na vlasti, a tu je i uticaj medija, jer, smatra profesor
Dautbegović, neke političke opcije kontroliraju medije i preko njih
izražavaju svoje stavove o mnogo čemu pa i o (ne)poštenju sudija i tužilaca.
„U predmetima Dragičević i Memić mogu se
prepoznati svi ovi uticaji. Kako god da se ovi slučajevi završe i koliko god
ovi predmeti prevazilazili sami sebe, sumnjam da će proizvesti neki obrazac ili
model u pravosuđu da se ovakvo nešto ne bi više dogodilo. Dakle, ako
trenutna istraga odvede stvari u pravcu da predmet bude predstavljen kako inače
tvrde ožaloščene porodice da se desio, došlo bi do personalnih promjena u
pravosudnim organima pa i suđenjima i presudama ali se to neće odraziti na
pravosudni sistem inače. U drugoj varijanti raspleta ostaće trajni i gorak ukus
nepravde koje bi javnost uvjerilo da naše pravosuđe ne valja ali to već znamo i
bez ovih slučajeva“, kaže Dautbegović.
S druge strane, advokat Ifet Feraget, kao
pravni zastupnik porodica Dragičević i Memić, precizno ukazuje kako
ova dva slučaja ne predstavljaju konicidenciju ili splet okolnosti, nego se
radi o namjeri da sistem zataška očigledna ubistva, a to predstavlja
kulminaciju nezakonitih aktivnosti unutar pravosudnog sistema. Džena i
David su braća blizanci po tragediji i nesreći, kaže dojmljivo i dodaje
kako mu kao advokatu ali i čovjeku nikada neće biti jasno kako je uopšte
moglo doći do toga da tužioci, policijski službenici i doktori (sudski
vještaci), na ovakav način izdaju svoje struke, osim ako se ne radi o potpunom
gubitku moralnih načela u bh. postratnom tranzicijskom društvu.
“U ovim predmetima neko jako moćan je
zaustavio sprovođenje djelotvornih istraga, odnosno istraga koje, po pravilu,
sve odgovorne vode pred sud! Naši procesni zakoni pod istragom podrazumijevaju
aktivnosti poduzete od strane tužitelja ili ovlaštene službene osobe, u skladu
sa zakonom, uključujući prikupljanje i čuvanje izjava i dokaza, dok tužilac ima
pravo i dužnost da ‘odmah po saznanju da je učinjeno krivično djelo preduzme
potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja
osumnjičenog rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja
aktivnostima ovlaštenih službenih lica vezanih za pronalaženje osumnjičenog i
prikupljanje izjava i dokaza’. U ova dva predmeta tužitelji i ovlaštene
službene osobe su postupale u direktnoj suprotnosti sa onim što je zakonom
propisano”, kaže Feraget.
‘Popravni’ za Ustavni sud BiH
Pojašnjava da nisu blagovremeno
prikupljali i čuvali izjave i dokaze, nisu preduzimali potrebne mjere, umjesto
pronalaženja pružali su zaštitu osumnjičenima, nisu rukovodili niti vršili
nadzor nad istragom, niti su upravljali aktivnostima ovlaštenih službenih lica
u cilju pronalaženja osumnjičenih i prikupljanje izjava i dokaza. Umjesto toga vršeno
je uništavanje i podmetanje tragova i dokaza i sve to je nazvano “istragom u
toku”
Feraget smatra da je Ustavni sud BiH imao
dobru priliku da spriječi pravosudnu anomaliju, ali nije i odbio je
apelaciju u predmetu “Memić” iako je odavno potpuno jasno da je u kompleksnim
pokušajima “sistema” ili ljudi unutar “sistema” da prikriju Dženanovo ubistvo
fingirana saobraćajna nesreća. Međutim , ko zna kako i zašto, Ustavni sud BiH
je u februaru 2017.godine odbio kao neosnovanu apelaciju zbog nepostojanja
djelotvorne istrage, iako za takav zaključak nije imao ključni dokaz,
zapisnik o uviđaju od 9. februara 2016. godine iz koga je potpuno razvidno da
nije bilo nikakve saobraćajne nesreće i u kome je navedeno “da se nakon
završene obdukcije došlo do saznanja da se radi o krivičnom djelu ubistva”.
Ključni dokaz Ustavnom sudu BiH nikada nije dostavilo Kantonalno
tužilaštvo Kantona Sarajevo!?
“U slučaju Dragičević Ustavni sud BiH još
uvijek može spriječiti novu pravosudnu havariju. U slučaju Dragičević apelaciju
sam podnio još 15.marta.2019. godine ali odluke još uvijek nema. Ustavni sud
BiH je bio obavezan da odluku donese u razumnom roku, a kada je u pitanju pravo
na život, kao najvažnije ljudsko pravo, onda taj rok ni u kom slučaju ne može
biti dvije godine! Skorašnje saopštenje Ustavnog suda BiH da aktivno preduzima
sve neophodne mjere kako bi našao način da prevaziđe situaciju sa koronom i
održi plenarnu sjednicu (na kojoj moraju biti prisutne i troje stranih sudija),
na kojoj treba biti razmatran predmet Dragičević, ne predstavlja valjano
opravdanje ako znamo da Ustavni sud BiH svoje plenarne sjednice održava i putem
web platforme! Upravo zbog toga se postavlja pitanje da li “neko jako moćan”
utiče i na rad Ustavnog suda BiH“, pita advokat Feraget.
Zahvaljujući njemu i porodicama Dragičević i
Memić, ali i ogromnoj većini medija i probuđenoj javnosti, intenzivnim
privatnim istragama i analizama, slučajevi Memić i Dragičević
su od Kantonalnog tužilaštva KS i Federalnog tužilaštva Federacije BiH,
kao i Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka i Republičkog tužilaštva RS koji
su, kako stvari stoje, vodili istrage da ciljem da se ubistva zataškaju
uzeti u rad od strane Tužilaštva BiH.
„Pravna država BiH je sada na ispitu. Istrage
o istrazi su konačno otpočele“, kaže na kraju advokat Feraget i
zaključuje kako, ipak, ima nade.
Zanimljiv je stav advokata Almina Dautbegovića
da u BiH, generalno, nema političkog i svakog drugog ambijenta za nepristrasno
i pravedno pravosuđe.
„Dok se naši narodi ne dogovore o vrijednostima
koje pravosudni sistem treba da čuva, jesu li nadležnosti entitetske ili se
mogu prenositi na državu i dok se ne provede kvalitetna reforma policije
i ista u potpunosti depolitizira nećemo ni imati pravosuđe po mjeri građana“,
kaže on.
No advokat Adil Lozo nije siguran da će
predmeti Dragičević i Memić otvoriti uslove za reformu pravosuđa koje
jeste u depresiji, ali ističe kako se mora zaustaviti uticaj određenih
krugova i lobija u VSTV-u, o čemu pričaju sudije i tužioci, ali ne javno,
utjecaj ko će.
„To se mora zaustaviti da bi sudije bili
sigurni da neće biti izloženi riziku gubitka egzistencije. Istovremeno je
činjenica da su sudije i tužioci amnestirani od krivične i materijalne
odgovornosti za odluke koje donose, što ostavlja prostor i širinu da se
tu pojave ljudi niska morala. Kriza morala u društvu se refektira i na
pravosudnu zajednicu i ako tu imamo ljude niska morala, onda će oni iskoristiti
poziciju za svoje interese“, konstatira Lozo.
zosradio.ba/balkans.aljazeera.net
