Prema mnogim istraživanjima, hodalica, umjesto da
ubrza razvoj
djetetove motorike, puzanje i na kraju hodanje, ima upravo suprotan
učinak. Djeca koja su koristila hodalicu propužu i prohodaju u prosjeku
mjesec kasnije od svojih vršnjaka.
Razlog je vrlo logičan. Dijete se u hodalici opusti jer brzo
osjeti da ga ona uvijek dočeka kako god se ono odgurnulo ili u koju god stranu
se bacilo. Nakon toga, i kad nije u hodalici, nastavlja s nekontroliranim i
naglim pokretima, posrće, nema osjećaj za ravnotežu, pada, ozljeđuje se te
automatski teže i kasnije prohoda. Uz to, dok je u hodalici, dijete pod
dodiruje samo prstićima i tako se odguruje. Kako su stopala još uvijek
nerazvijena, a formiranje niti smještanje kostiju nije završeno, stopala
se postupno svijaju i deformiraju.
U hodalici je dijete mobilno i brzo. Često se događa da
pojuri i udari u namještaj, padne niz stepenice ili dosegne predmete koje van
hodalice ne može dohvatiti. Povrede su češće što dijete više vremena
provodi u hodalici. Zato bi je trebalo koristiti samo i isključivo kao povremeno
rješenje.
