Svi rudnici i termoelektrane u Bosni i Hercegovini biće
zatvoreni najkasnije do 2050. godine.
Na to su se obavezale zemlje Zapadnog Balkana, među kojima i
BiH, potpisivanjem Sofijske deklaracije o Zelenoj agendi.
Samim tim oko 10.000 rudara u Bosni i Hercegovini će ostati bez posla.
Međutim predstavnicima vlasti ne znači puno ono na što su se
obavezeli, pa ne samo što ne vode polemiku o prelasku sa fosilnih goriva na
druge vidove energije, posljedicama iste, ili ostanku bez posla 10. 000 ljudi,
već najavljuje izgradnju novih blokova, u Gacku, Ugljeviku, Kaknju, Tuzli!
I sve to dok EU razmatra neku vrstu takse za emisije
ugljen-dioksida na Zapadnom Balkanu, što će, ako bude uvedeno, biti veliki
udar na cijenu električne energije.
A o gubicima koji se mjere u milijardama KM zbog
višegodišnjeg zastoja u reformi energetskog sektora i izmjeni određenih
zakonskih propisa suvišno je i govoriti.
ZAŠTO JOŠ ULAŽEMO U UGALJ?
Kada sve ovo znamo, postavlja se pitanje zašto BiH još
uvijek ulaže u ugalj i fosilna goriva.
Nažalost, i nakon višesedmičnog čekanja, odgovor nismo
dobili ni od resornih entitetskih ministarstava, ni sa državnog nivoa.
Zašto je situacija takva kakva jeste pojasnio nam je Ognjen
Marković, stručnjak za energetiku i član RESET-a,
Ugalj je, kako ističe, tradicionalno gorivo za proizvodnju
električne energije u BiH. Takođe, bio je osnova razvoja elektroenergetskog
sektora i industrijalizacije, dok je danas, u zemlji sa slabo razvijenom industrijom,
jedan od sektora koji, sa termoelektranama i pratećim uslužnim djelatnostima,
zapošljava veliki broj radnika. Pored toga, ugalj je energent kojeg u BiH ima u
velikim zalihama i osigurava jednu vrstu energetske nezavisnosti, a zatvaranje
rudnika i prekid proizvodnje električne energije iz njega predstavlja ozbiljan
ekonomski, socijalni i politički problem.
„Rudnici su važan faktor ekonomskih procesa u regionima u
kojima se eksploatiše ugalj. Zbog ovih razloga ne iznenađuje da se pokušava
nastaviti eksploatacija uglja i proizvodnja električne energije kroz izgradnju
novih, savremenijih i efikasnijih jedinica. Međutim, u kontekstu evropske
energetske politike i politike drugih razvijenih zemalja ovaj pristup,
gledajući srednjoročno i dugoročno nije ispravan. Naime, zbog uvođenja “taksi”
na emisije ugljen dioksida, pa čak i ako se to desi potupno, proizvodnja
električne energije iz uglja će postati neisplativa, što će srednjoročno i
dugoročno predstavljati ozbiljan ekonomski problem“, pojašnjava Marković i
predlaže šta bi naša zemlja trebala uraditi umjesto ulaganja u ugalj.
Po njemu ključno je pet koraka.
Prvi je okrenuti projekte tranzicije regiona sa
eksploatacijom uglja i proizvodnje električne energije iz njega tako što će:
Planirati prestanak proizvodnje električne energije iz uglja u narednih
dvadeset do 30 godina; Uključiti u realizaciju projekta tranzicije regiona sa
eksploatacijom uglja sve sudionike, počev od rudničkih sindikata i sindikata
termoelektrana, preko lokalnih i društvenih zajednica; Planirati nove projekte
na pogođenim područjima kako bi bili zamjena za one koji će prestati sa radom;
Izvršiti prekvalifikaiju radne snage kako bi se angažovala na novim projektima;
Prilagoditi sistem obrazovanja novim ekonomskim procesima; Osigurati potrebna
sredstva za realizaciju projekta tranzicije kroz saradnju sa međunarodnim
finansijskim institucijama, domaćim izvorima i korištenjem fonda za trgovinu
emisijama.
Drugi je postepeno uspostaviti mehanizam trgovine emisijama
ugljen dioksida, za šta treba donijeti nove zakone i/ili izmijeniti
postojeće.
Treći, sistemski i radikalno primijeniti mjere energetske
efikasnosti, dok pod četvrtim Marković navodi građenje objekata za
proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora (solar, vjetar, biomasa,
voda) ali ne samo objekte veće snage nego i objekte koji će biti građeni po
principu “građanske energije” gdje će građani i poslovni subjekti ulagati u
izgradnju elektrana kroz tzv. kupce-proizvođače (prosumere) i energetske
zajednice.
I kao posljednji peti korak naš sagovornik navodi uspostavljanje organizovanog
tržišta električnom energijom i gasom u BiH i i biti dio regionalnog
organizovanog tržišta.
