Tešanjski dnevnik 12-19.4.2021. godine

Nakon 40 dana od posjete slovenačkog
predsjednika Boruta Pahora pojavila se vijest da je članovima Predsjedništva BiH
kazao da se u posljednje vrijeme sve više pojavljuju glasovi u EU o tome da treba dovršiti raspad
Jugoslavije i upitao:Možete li se vi u
BiH mirno razići?

Zašto su Džaferović i Komšić, tek nakon
toliko vremena, pustili u javnost ovu vijest pitanje je koje sebi postavlja
veliki broj građana. Reakcije su očekivane, a veoma je važna reakcija Ambasade
SAD:

-Niti Dejton niti Ustav ne daju pravo na
otcjepljenje ni jednom od entiteta.

Očito evropske kuhinje rade o glavi BiH, posebno
desničarske snage u Sloveniji i Mađarskoj, a kada to Evropa radi nama se ne piše dobro. Zato ne treba otići
daleko u historiju. Gdje je tu BiH diplomatija? Nabavlja hurme u Saudijskoj Arabiji.
Očito su izazovi veliki, a da li su rukovodstva probosanskih snaga sposobna
odgovoriti izazovu, veliko je pitanje.

General Armije BiH Jovan Divljak sahranjen na
sarajevskom groblju Bare. Ostao je upamćen kada sa borbenog vozila u
Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu komanduje: Ne pucaj!

Bilo je to u ključnim trenucima za BiH
1992.godine. Ostao je dostojanstven i Bosanac iz dna kace, kako je napisao u
oproštajnom pismu. Poslije rata veliki
humanista, podrška obrazovanju mladih kroz udruženje Obrazovanje gradi BiH koje je obezbjedilo 7.000 stipendija mladim
ljudima.

Vrijeme hladno sa povremenim jutarnjim
mrazom. Kalendarska sezona grijanja prošla, ali stvarna nije pa se i dalje
troše velike količine goriva kojih je u pojedinim domaćinstvima ponestalo.

Korona virus

U svijetu je zaraženo oko 138 miliona osoba
Korona virusom, a vakcinisano 825 miliona. Prema nekim svjetskim statistikama
BiH je sa 2.293 preminule osobe na milion stanovnika na neslavnom petom mjestu.
Od 16.3-16.4 u BiH preminulo je 2.200 osoba. Dolazi sadaka vakcina iz Turske i
Srbije, a domaćih nabavki ima samo u najavama.

U Tešnju porastao broj registrovanih u pet
dana ove sedmice, njih 125.

12.4.

U BiH registrovano 1.129 novozaraženih
osoba (FBiH 1008, RS 111, DB 10), preminulo 50 osoba (FBiH 21, RS 26, DB 3).

13.4.

U BiH registrovane 444 novozaražene osobe
(FBiH 280, RS, 152, DB 12), preminulo 78 osoba (FBiH 43, RS 33, DB 2).

U Tešnju registrovane 24 novozaražene
osobe.

14.4.

U BiH registrovano 966 novozaraženih osoba
(FBiH 572, RS 265, DB 129), preminulo 79 osoba (FBiH 54. RS 22, DB 3).

U Tešnju registrovano 26 novozaraženih
osoba.

15.4.

U BiH registrovano 708 novozaraženih osoba
(FBiH 323, RS 326, DB 59), preminulo 76 osoba (FBiH 56, RS 19, DB 1).

U Tešnju registrovano 30 novozaraženih
osoba.

16.4.

U BiH registrovane 1.343 novozaražene osobe
(FBiH 945, RS 344, DB 54), preminulo 60 osoba (FBiH 35, RS 22, DB 3).

U Tešnju registrovane 24 novozaražene
osobe.

17.4

U BiH registrovano 1.279 novozaraženih
osoba (FBiH 1004, RS 232, DB 43), preminulo 86 osoba (FBiH 57, RS 24, DB 5)

U Tešnju registrovana 21 novozaražena
osoba.

18.4.

U BiH registrovane 1.302 novozaražene osobe
(FBiH 944, RS 302, DB 56), preminulo 49 osoba (FBiH 21, RS 22, DB 6)

Ramazan

Druga
je godina kako se mjesec posta muslimana ramazan dočekuje sa lošom epidemiološkom
situacijom. Vjerski život, koji je najintenzivniji u ovom mjesecu odvija se sa
nizom epidemioloških ograničenja. Prvi dan ramazana je bio u utorak 13.4. Prvog
dana post je počeo u 4h i 16 min, a završavao u 19 h i 36 min. Iftar se i ove
godine označava detonacijom topa sa Gradine. Medžlis IZ-e Tešanj donio je Instrukciju
kojom se definiše odvijanje vjerskih aktivnosti tokom ramazana.

Molitva, kao i druge vjerske aktivnosti muslimana
u Bosni i Hercegovini tokom svetog mjeseca ramazana trebaju biti usklađene sa preporukama
epidemiologa, zbog pandemije Korona virusa koja je u svom trećem i vrlo agresivnom
talasu, prema uputama koje je vjernicima izdao poglavar Islamske zajednice u BiH
reisu-l-ulema Husein Kavazović.

Prema tim uputama, molitve u džamijama bit
će skraćene, dok će druge vjerske aktivnosti biti u potpunosti ili djelomično otkazane.

Noćna molitva teravija, koju vjernici praktikuju
samo u vrijeme mjeseca ramazana, kao i sedmična molitva petkom, džuma, također
će biti skraćene.

Preporučeno je da djeca do 12 godina i osobe
iz rizičnih grupa molitve obavljaju kod kuća, a da iftare, večeru nakon cjelodnevnog
posta vjernici organiziraju isključivo sa članovima domaćinstva, poštujući odredbe
i uputstva zdravstvenih vlasti.

Medžlis IZ-e je izdao svoju Instrukciju za obavljanje
vjerskog života tokom ramazana.

Najveći problem je u teravi namazu kada se
i pored skraćenja dolazi u koliziju sa vremenom početka policijskog sata koji
počinje u 21 h. Epidemiološka situacija u Tešnju je pogoršana pa je velika odgovornost
na imamima i vjernicima kod primjene propisanih mjera i instrukcija.

Razgovor sa Huseinom Kotorićem

Obrazovanje
u BiH, posebno Bošnjaka u periodu od sredine 19 stoljeća stagnira i traje sve
izraženija nepismenost do završetka Drugog svjetskog rata. Tešanj je dijelio tu
sudbinu tako da je tada imao preko 44% nepismenih ( a pismenošću se smatrali
oni koji mogu samo pisati i čitati). Period iza Drugog svjetskog rata je veoma važan
u opismenjivanju i školovanju Tešnjaka. Posebnu ulogu u opismenjivanju, ali i
razvoju zaostalih seoskih sredina imali su učitelji. Jedan od starijih, živih učitelja,
koji može svjedočiti svoje obrazovanje i obrazovanje novih generacija je Husein
Kotorić. To je bio razlog da jedan već ranije planirani razgovor sa njim
zabilježim uz kafu.

Husein Kotorić je rođen 1940. godine u
Tešnju. Tadašnje četverogodišnje školovanje završio je u Medakovu, a Nižu
realnu gimnaziju u Tešnju 1954. godine.

Nažalost život ga nije mazio. Izgubio je
majku kada je imao 8 godina, a oca kada je imao 10 godina. Da bi se prehranio i
obukao počeo je raditi za dnevnicu. Tako je radio u Sreskoj zemljoradničkoj
zadruzi (ZZ), vodio magazin, a Hamdi Terziću pomagao oko pčela. Preko ZZ-e i
ljudi iz Medakova uspijeva dobiti stipendiju i upisati, nakon godinu dana pauze,
nastavak školovanja u Poljoprivrednoj školi Maglaj. U njegovoj generaciji Poljoprivrednu
školu u Maglaju upisali su Tešnjaci: Smail Terzić Penjak, Velid Smailbegović,
Muhamed Ćostović, Iso Agić, Kemal Brkić, Ibrahim Ćehajić, Vahidin Kantić,
Franjo Mihalić, Ilija Gverić (napustio nakon druge godine), Fadil Silajdžić (napustio
nakon druge godine). Bilo je to vrijeme formiranja zadruga, a za rad su potrebni
školovani mladi ljudi u poljoprivrednim školama.

Srednju školu je završio 1960. godine i sa
Smailom Terzićem ima najbolje ocjene. Počinje raditi u Zemljoradničkoj zadruzi
u Vitkovcima. Stanovao je u školi zajedno sa Brankom Nesterovićem, učiteljem u
Osnovnoj četverogodišnjoj školi. Radio je šest mjeseci u Vitkovcima i onda je samovoljno
napustio posao. Tadašnjem predsjedniku Opštine Izudinu Alićehajiću je prenio
svoje razloge napuštanja posla u Vitkovcima. Izudin ga nakon razgovora postavi
za poslovođu u Sreskom voćarskom rasadniku u Medakovu (Vila). U Sreskom
voćarskom rasadniku je tada bilo 55
krava rase Simental, 4 para zaprežnih konja, jedan pastuh za isjemenjavanje,
matični voćnjak u Krndiji (sada Plava džamija i novo naselje), rasadnik u Medakovu, uzgoj ratarskih kultura, 12 dunuma
vinograda. Na Vili radi do septembra 1961. godine.

U to vrijeme definitivno je propao program
razvoja poljoprivrede preko zemljoradničkih zadruga. Pojavio se višak
poljoprivrednih tehničara, a nestašica učitelja.

Tada ga je u kafanu Fronte (sada SBER
banka) pozvao Omer Smailbegvoić agronom i kazao da mora prihvatiti odlazak na
školovanje za prekvalifikaciju, polaganjem pedagoške grupe predmeta u Bijeljini
kako bi stekli zvanje učitelja. Imat će platu tokom obrazovanja koju je imao u Sreskom
voćarskom rasadniku. Oni koji nisu radili dobili su stipendije. Tako su pored
kolega iz Poljoprivredne škole:Ise Agića, Kemala Brkića bili:Rešid Bedak, Haso
Prnjavorac, Osman Brka, Mirko Bevanda, Fikret Dizdarević i Svetozar Pejčić.

Kao učitelj počinje raditi u drugom polugodištu
1962. godine u OŠ Huso Hodžić isturena odjeljenja Medakovo i Trepče. Sa njim je
radio sa četiri odjeljenja Emko Hadžimujić. U Medakovu radi do 1963. godine.

Prosvjetni radnici 31.12.1980. godine. S
lijeva:Zumreta Hadžismajlović, Rasim Begović i Husein Kotorić,.

Iznad Hasan Dolamić

U Kotlanicama je egzistiralo istureno
odjeljenje četverogodišnjeg školovanja OŠ Huso Hodžić. Opština donosi odluku da
se djeca starijih razreda osposobe za praktičan rad u poljoprivredi, kako bi se unaprijedila kućna domaćinstva koja
su u najvećem broju slučajeva bila poljoprivredna. Tako je dvije školske godine
od 1963/64 i 1964/65 uz rad u odjeljenju OŠ Huso Hodžić u Kotlanicama praktično
radio sa učenicima sedmih i osmih razreda ove škole kroz predmet Osnove poljoprivrede
i zadrugarstva.

Sljedeći posao učitelja obavlja u
Karadaglijama, bila je veća plata, a odlučio da pravi kuću. U Karadaglijama radi
od školske 1965/66 godine. Tamo su bila 4 odjeljenja sa četverorazrednom
nastavom, a s njim je radila je učiteljica Olga Sarić. Škola je bila više džamije
i bila je i staroj zgradi, a s zatim je napravljena nova sa dva stana na
spratu,

Učitelj je bio i prosvjetitelj ne samo
djece nego i odraslih, a to je bilo posebno izraženo u vrijeme rada u Karadaglijama.
Karadaglije i Koprivci su bili veoma siromašna i zaostala sela. Uslovi
stanovanja loši, nema putnih komunikacija, brojne porodice se prehranjuju
poljoprivrednom primitivnom proizvodnjom. Husein je predavao učenicima i
roditeljima, ali i ostalim mještanima o ličnoj i porodičnoj higijeni, načinu
ishrane, odjeći i uslovima življenja, međusobnom odnosima i sve drugo o kulturi
življenja.

Husein se sjeća jednog detalja o kome ga
upoznala pedijatrica iz Doma zdravlja nakon sistematskog pregleda djece. Nijedna
učenica nije imala donji veš, pa ga je uputila da razgovara sa roditeljima.
Učitelj je morao voditi brigu o svemu. Tako je Husein kao učitelj u saradnji sa
mještanima uspio dogovoriti sa Domom zdravlja i Zadružnim magazinom otvorenje
ambulante i prodavnice roba široke potrošnje. Ambulanta je radila sva puta
sedmično, a sa ljekarom je dolazio medicinski tehničar, kartotekar i
farmaceutski tehničar sa lijekovima.

Na
račun ustupanja prostora za prodavnicu dobili su 4 školske table od Zadružnog
magazina.

Uspio je organizirati Omladinski klub i
prvi TV aparat za gledanje program u školskim prostorijama. Pokrenuta je inicijativa i izgrađen put od Kiseljaka do
džamije u Kardaglijam (jednim dijelom se išlo koritom rijeke). Bilo je potrebno
izuzeti zemljište od mještana na trasi puta. Geometar i službenik za imovinske
odnose mogli su to samo riješiti kada se predhodno privole vlasnici zemljišta,
a to je mogao samo učitelj. Husein je to
uradio u Karadaglijama

Novi propisi su zahtijevali da učitelji
moraju završiti Pedagošku akademiju. Husein sa jednom grupom pedagošku
akademiju iz radnog odnosa završio je u
Šapcu.

Bio je u Karadaglijama i Koprivcima izabran
za odbornika u Skupštini opštine 1965. godine.

U Karadaglijama je radio do 1974. godine
kada prelazi u OŠ Huso Hodžić, od 1976. godine prelazi na radno mjesto
sekretara Socijalističkog saveza u Tešnju, a od 1981. godine radi poslove sekretara
SUBNORA-a Tešanj. Nakon višestranačkih izbora ukidaju se poslovi u političkim
partijama i SUBNORU.

Godine 1993. član je grupe u kojoj su: Fikret
Hafizović, Nihad Đonlagić, koju je predvodila Dževdeta Ajanović čija je zadaća
da organizira nastavu u ratnim uslovima. Husein je raspoređen u školu u Jablanici.
Kada su neke vojne strukture preuzele školu za svoje potrebe nastava se
organizira u privatnoj kući. Nakon rata vraća se u OŠ Huso Hodžić i radi uz dva
mandata kao pomoćnik direktora, do penzionisanja 2.000. godine. U školi je bilo
1.490 učenika raspoređenih u 42 odjeljenja. Poslove sekretara SUBNOR-a radi
volonterski do unazad dvije godine.

Aktivno je radio na vraćanju rukometa u
Tešanj nakon njegovog gašenja. Zajedno sa Mumom Kadićem i Nerminom Hundurom učestvuje
u osnivanju kluba pod pokriveteljstvom Tvornice
svjećica i keramike, koji dobiva ime Bosna
TS. Obezbjedili su opremu, svlačionicu.

Na kraju. Husein kaže, da pored teških
vremena u kojima je radio, danas najveće zadovoljstvo predstavljaju srdačni
susreti sa učenicima pa i nekim mještanima koji ga se sjećaju.

Rješenje Ministarstva zdravstva Ze-do
kantona

U
petak dolazi poštar traži suprugu da potpiše prijem poštanske pošiljke.
Radoznalo otvara poštu, a u koverti Rješenje Ministarstva zdravstva Ze-do
kantona. Čitam Rješenje, kada tamo određuje se izolacija mojim članovima
domaćinstva kada sam obolio od Korana virusa. Rješenje napisano 24.3. datum
pečata pošte 15.4, a stiglo 16.4. Ja zvanično registrovan kao zaraženi
6.11.2020. godine.

U Rješenju je navedeno šest tačaka u kojima
se određuje kućna izolacija članovima domaćinstva, adresa gdje će se vršiti kućna izolacija, kada
će se vršiti njihova provjera na SARS-Cov-20 (a ja sve mislio da sam preležao Cov
19, vjerovatno kantonalni naziv), trajanje mjere, pouka o žalbi i jedna tačka
koja bi se mogla odnositi zaposlene, jer na osnovu izdatog rješenja poslodavac od
Zavoda zdravstvenog osiguranja ima pravo na refundaciju troškova bolovanja u nekom
iznosu.

Ovakvo Rješenje nema nikakve svrhe da se
izdaje penzionerima (Zavod ima sve podatke preko zdravstvene knjižice ko su
zaposleni), pa čak i zaposlenim ako se
zna da je izdato lokalno Rješenje Službe za higijensko epidemiološku zaštitu koje
je imala svrhu i smisao za prve četiri tačke iz Rješenja.

Koliko je samo učesnika učestvovalo u ovom beskorisnom papiru. Prvo je neko zvanično
dostavio podatke u Ministarstvo, onda je to neko protokolisao i proslijedio
Ministru, a on je kako piše u Rješenju, konsultovao stručni ekspertni tim!? (
kladio bi se da stručni tim ima neku nadoknadu za ovaj posao) koji je dao
Ministru saglasnost da se navedenim licima odredi mjera kućne izolacije!?. Onda
je neko napisao Rješenje, drugi parafirao, pa Ministar potpisao, a onda kurir
odnio na poštu uplatio poštarinu. E sada
na više adresa zdravstvenih ustanova i institucija idu Rješenja pa će ih tamo
službenici zaprimiti i arhivirati. Koliko je samo Rješenja napisano po ovakvom
postupku od kojih najveći broj nema ma baš nikakvu pravnu važnost. Koji posao
bez potrebe. Obzirom da sam zvanično
registrovan kao zaražen 6.11. prve
četiri tačke nemaju smisla, a kao penzioneru i peta.