Naučnici su razvili novi ultra otporni beton koji se može
sam popraviti.
Riječ je o betonu koji je za 30 posto izdržljiviji od
konvencionalnog vrhunskog betona, što znači da se formira manje pukotina, a i
kad se to dogodi, novi beton se može sam propraviti.
“Ovo je mouće zahvaljujući uglavnom mješavini
komponenti koje koristimo poput kristalnih aditiva, nano vlakana glinice i
nanokristala celuloze, koje pružaju poboljšane mogućnosti materijala da se sam
popravlja”, izjavio je istraživač Pedro Serna s Instituta za betonske
nauke i tehnologiju, koji je dio Politehničkog univerziteta u Valenciji.
Nova vrsta betona je superiornija i zbog rjeđe potrebe za
održavanjem. Materijal može duže trajati od uobičajenih granica koje iznose oko
50 godina. To je posebno korisno za infrastrukture koje su podložne agresivnim
okolišnim utjecajima poput građevina u blizini mora ili geotermalnih elektrana.
“Dizajnirali smo i testiramo nove cementne smjese s
mogućnošću samopopravljanja konstrukcije u fazi pucanja, što je uobičajena situacija
s kojom se suočava armirana betonska struktura”, rekao je Serna.
To predstavlja pomak u filozofiji dizajna izdržljivosti, od
podjma materijal kao supstanca za pasivnu zaštititu od eksternih uvjeta pa do
jedne od “aktivnih” zaštita.
Materijal je u procesu procjene upotrijebljen u izgradnji
šest velikih pilot objekata koji su trenutno na procjeni. Dva objekta su u
Valenciji, dva u Italiji te po jedan na Malti i u Irskoj. Ove strukture se
konstantno prate UPV tehnologijom te se koriste različiti senzori koje nadzire
tim naučnika. To omogućava inžinjerima da provjere performanse novog ultra
čvrstog betona.
“Podaci omogućavaju ekspertima na terenu da provjere
stanje struktura i da, ako to bude potrebno, naprave određene poteze kako bi
spriječili pogoršanje štete korištenjem najadekvatnije i najpovoljnije metode
zaštite ili popravljanja strukture”, kazao je Juan Soto, jedan od naučnika
s instituta.
Ovaj novi materijal predstavlja značajan uvid u budućnost
građevinarstva i arhitekture, a mogao bi dovesti do poboljšanja u industriji
jer se svijet počinje suočavati s ekološkim posljedicama proizvodnje
materijala.
