Babo, čuvaj se. Najviše te volim na svijetu.
Nema jasnijeg prikaza duše jednog društva od ovih
srceparajućih, bolnih, razarajućih riječi koje je maleni Emel Bajramović uputio
svom ocu s fudbalskog turnira u Zagrebu.
Tuga, dječije suze i jecaji kada je zagrlio svog uzora,
najvažniju osobu u životu dječaka, predstavljaju onaj najteži, najbolniji
prikaz bh. društva.
Neki od njegovih drugara sigurno su na taj turnir došli sa
svojim očevima. Emel nije jer je njegov babo Elvir bio u Njemačkoj.
Otišao je tamo da bi zaradio, da bi omogućio dvojici sinova
život dostojan čovjeka.
Snimak od prije dvije godine, kada je Elvir na samo jedan
dan stigao iz Njemačke kako bi obradovao sina, raznio je srca mnogih.
Svaka tuga boli, ali najteža je dječija suza. I ne možemo se
ne zapitati koliko je danas u Bosni emela, koliko dječijih suza natapa ovu
napaćenu zemlju jer su razdvojena od onih koji su im sve u životu.
Šokantni su podaci o broju ljudi koji napuštaju BiH jer
ovdje ne vide prosperitet, ovdje ne mogu zaraditi dovoljno novca za pristojan
život sebe i svoje djece.
Pa odlaze u inozemstvo, a svoju nejač ostavljaju kod kuće.
Pate oni za njima, pati nejač za roditeljima.
Ko o njima brine? Vlast? Ne, ne stignu od kriminala,
korupcije, uništavanja svega u BiH, krađe, manipulacije, prisluškivanja,
montiranja, lažiranja, kupovanja radnih mjesta…
Za sebe i svoju porodicu i najbliže podanike.
Otac koji je otišao iz Cazina da zaradi za život u nedjelju
je izgubio životnu bitku. Emel je ostao bez svog oca… I zato, haram vam bio
svaki tender, svaki tal, svaki dinar koji ste uzeli od elvira, emana, od ovog
napaćenog naroda koji je prisiljen napuštati rodnu grudu i ostavljati
najmilije!
Haram vam bilo što jednom djetetu i njegovom ocu niste mogli
napraviti sigurno društvo u kojem se može živjeti od svog rada!
Haram vam svaka dječija suza zbog oca ili majke koji su
daleko od njih jer u BiH nisu našli sigurnost!
zosradio.ba/avaz
