Globalna nestašica određenih vrsta robe i sirovina
posljedica je niza svjetskih događaja i megatrendova koji ostavljaju ozbiljne
posljedice i na razvijenije nacionalne ekonomije, a na one koje i nisu baš
razvijene, kao što je to Bosna i Hercegovina, posljedice su još veće.
Tarik Kadrispahić, direktor kompanije Targer Engineering
& Consulting, čija je jedna od specijalnosti savjetovanje i edukacija iz
oblasti SCM (Supply Chain Managementa) i logistike, izdvojio je za Klix.ba tri
makroekonomska aspekta kao generatore ovih efekata.
“Trgovinski ratovi između Zapada i Kine jedan su od
razloga. Međutim, nije ovo jedini trgovinski rat, Rusija svakako energetski
diktira mnogo toga u Evropi, a Velika Britanija je Brexitom dodatno ozbiljno
zakomplikovala iznimno veliku robnu razmjenu s Evropom. Ipak, Kina je i dalje
najznačajnija zemlja na svijetu kada je riječ o proizvodnji većine svjetskih
sirovina za koje važe uvozne antidamping kvote. Te mjere EU je nedavno
produžila na još tri godine”, kazao je Kadrispahić.
Ravnotežu ponude i potražnje uveliko je promijenila
pandemija. U razvijenijim ekonomijama, kaže Kadrispahić, nacionalna potrošnja
nije pretjerano pala, ali joj se priroda promijenila, pa su rad i kupovina od
kuće utjecali na povećanje potražnje za elektronskim uređajima, a svjetski
kapaciteti poluprovodnika na to nisu bili pripremljeni.
“Posljedice toga su se odrazile na sve firme čiji
proizvodi sadrže neki, ma koliko mali, čip. Vrijeme isporuka koje se brojalo u
sedmicama, sada se broji u mjesecima, a cijene su analogno dostigle rekordne
visine. Jasno je da ne govorimo samo o određenim firmama, već o čitavim
industrijskim granama čiji su lanci snabdijevanja pogođeni, a konačni efekti
nisu samo povećanje cijena proizvoda, već su i ti da neke kompanije ne
uspijevaju preživjeti u novom sistemu”, istakao je Kadrispahić.
Jedan od problema su i klimatske promjene. Razjedinjenost
Evrope u političkom, pa čak i u nacionalnom ekonomskom smislu, kako Kadrispahić
kaže, koštala je njene građane toga da se kompanije sada moraju u izuzetno
kratkom roku prilagoditi preambiciozno zadanim ciljevima dekarbonizacije.
“Pri tome su nove politike, koje zadaju nove ciljeve,
zaboravile strateški podržati način implementacije i potaknuti one podgrane
koje su neophodne da bi se pojačali proizvodni kapaciteti za dovoljnu opskrbu
resursima koji su potrebni za realizaciju istih ciljeva. Tako je, naprimjer,
nova njemačka vlada zadala cilj da 2 posto državne teritorije u narednom
mandatu bude pokriveno vjetroelektranama, ali je izignorisana činjenica
nepostojanja dovoljno resursa u Evropi za proizvodnju svih komponenata i
izvjesna je ovisnost o njihovom uvozu iz Kine”, kaže Kadrispahić.
S obzirom na navedene faktore, ističe kako će oporavak od
nestašice ključnih sirovina u svijetu trajati narednih nekoliko godina.
“Više se radi o tome da se novom stanju moramo naučiti
prilagoditi kao privreda, ali i kao pojedinci u potrošačkim navikama.
Konkretno, ne bi trebalo biti nestašice ključnih potrošačkih artikala, ali su
moguća kašnjenja, dugi rokovi čekanja, povećanje cijena, to jeste, već se
govori o inflaciji na svjetskom nivou”, poručuje Kadrispahić.
Za Bosnu i Hercegovinu, smatra on, ova situacija predstavlja
šansu koju politika mora prepoznati i strateški podržati. Energetski je BiH u
prirodno povoljnijem položaju od većine evropskih zemalja, ali se kapaciteti
moraju strateški i ekološki modernizovati i proširiti.
“BiH ima priliku i uhvatiti korak u digitalizaciji, kao
i aktivnom propagandom i lobiranjem otvoriti svoja vrata velikim i malim
stranim investitorima u industriji, koji traže priliku za snižavanje troškova
dok proširuju vlastite proizvodne kapacitete. Posebno smatram da postojeće bh.
kompanije, a možda i neke nove buduće, mogu postojeću situaciju iskoristiti u
svoju korist. Sada je prilika da se kriza SCM-a iskoristi za dodatni razvoj bh.
ekonomije i zapošljavanje. Sad se mnoge globalne ekonomske karte dijele ponovo,
tako da mudrom strategijom, hrabrim nastupom i vrijednim radom imamo priliku
sada odigrati dobro. Samo jedan od navedenih trendova, pitanje Kine i Dalekog
Istoka, možemo iskoristiti za tzv. nearshoring, tj. dodatno pozicioniranje kao
kvalitetnog oslonca kompanijama iz EU u pogledu dobave proizvoda i usluga, a
čak i razvojnih usluga, s većim učešćem pameti”, zaključio je Kadrispahić.
zosradio.ba/klix.ba
